From God Bless To Godless

Obožavanje Sunca je prilično lagano. Nema tu neke misterije, nema čuda, nema sekti, niko ne traži novac, nema pjesama za naučiti, i nemamo specijalne zgrade gdje ćemo se svi zajedno moliti. I najbolja stvar oko Sunca je to što mi nikada neće reći da sam bezvrijedan. Neće mi reći da sam zla osoba koja treba biti spašena. Nije mi nikad reklo ružnu riječ. Tretira me fino. Dakle, ja obožavam Sunce. Ali, ne klanjam se Suncu. Znate zašto? Ne bih htio da zapostavim naše prijateljstvo. Nije pristojno.

Često sam mislio da ljudi Boga tretiraju grubo, zar vi niste? Tražeći milijarde i milijarde nagrada za molitve svaki dan. Moleći i preklinjući za usluge. Uradi ovo, daj mi ono, trebam novi auto, trebam novi posao. I većina ovih molitvi se dešava u Nedjelju, njegov slobodan dan. To nije lijepo. To nije način kako se odnositi prema prijatelju.

Zapamti! Božanski plan. Davno prije, Bog je napravio Božanski plan. Mnogo je razmišljao, odlučio da je dobar, i stavio ga u upotrebu. I milijarde i milijarde godina taj Plan je tekao savršeno. Sada, ti dolaziš i moliš za nešto. Dobro, pretpostavljamo da tvoja molitva nije u sklopu Božijeg plana. Šta želiš od njega? Da promijeni plan samo zbog tebe? To je Božanski plan. Koja je korist da budeš Bog kad neki seronja sa molitvenicom od dva dolara može doći i usrati tvoj Plan?

I evo još nešto, još jedan problem koji možeš sresti: Pretpostavimo da tvoje molitve nisu uslišene. Šta ćeš onda reći? "Pa, to je volja Božija." "Znam da će biti izvršeno.". U redu, ali ako je to Božija volja, i on će uraditi šta on želi s tobom ili bez, zašto se dovraga onda moliti? Čini mi se kao veliko gubljenje vremena! Zar ne bismo mogli preskočiti taj molitveni dio i odmah otići do Njegove volje? Sve je veoma zbunjujuće.

Dakle, da bi zaobišao sve ove nejasnoće, počeo sam obožavati Sunce. Ali, kao što sam rekao, ne molim se Suncu. Znate kome se molim? Joe Pesci-ju. Dva razloga. Prvo, mislim da je dobar glumac, u redu? Za mene, to vrijedi. Drugo, čini mi se kao momak koji završava poslove. Joe Pesci se ne zajebava. Ustvari, Joe Pesci je riješio mnogo stvari sa kojima Bog ima velikih problema.

Godinama sam molio Boga da učini nešto sa glasnim lajanjem susjedovog psa. Joe Pesci je riješio taj problem samo jednom posjetom tom moronu. Čudno je šta sve može uraditi obična bejzbol palica.

I tako se molim Joe-u već godinu dana. Primjetio sam to da su molitve koje sam molio Bogu, i ove koje sad molim Joe Pesci-ju, izvršene u istom procentu od oko 50%. Pola molitvi mi se ispune i dobijem ono što želim, a pola ne dobijem. Isto kao i sa Bogom, 50-50. Isto kao i sa djetelinom sa četiri lista i potkovicom, isto kao i sa zečijom šapom i sa Cigankom koja proriče sudbinu. Sve je to isto: 50-50. Sve što trebate je da izaberete svoje sujevjerje, zavali te se u fotelju, gledate kako vaš život prolazi bez vašeg uticaja i uživate.

Za sve vas koji u Bibliji tražite moralne lekcije i literarne vrijednosti, mogu sugerisati par sličnih priča. Možda želite baciti pogled na Tri Mala Praščića, to je dobra. Ima jedan fini sretan kraj, siguran sam da će vam se svidjeti. Onda, tu je Crvenkapica, samo što nema RP-dio u kojem vuk pojede njenu baku. I naposljetku, uvijek sam osjećao moralnu povezanost sa Paja Patkom. Dio koji mi se najviše sviđa? "Svi kraljevi konji i svi kraljevi ljudi više nikad ne mogu sastaviti Paja Patka." To je zato što nema Paja Patka, i nema Boga. Nijednog, niti jednog, nema Boga, nikad nije bio.

Ustvari, postaviću to ovako. Ako ima Boga, može li ubiti čitaoca ovog teksta? Ništa se nije desilo? Svi su dobro? U redu, znate šta, podižem ulog malo. Ako ima Boga nek me ubije. Vidite? Ništa se nije desilo, nastavljam pisati tekst.....

George Carlin

Kada je riječ o sranju, sranju enormnih razmjera, morate stati i aplaudirati vječnom šampionu lažnih obećanja i pompeznih tvrdnji, religiji. Bez premca. Religija. Religija je vrlo jednostavno najveća usrana laž ikada ispričana. Razmisli malo o tome. Religija je, zapravo, uvjerila ljude da postoji nevidljivi čovjek koji živi na nebu i gleda te svake minute, svakog dana. I nevidljivi čovjek ima spisak od 10 stvari koje ne želi da radiš. A ako uradiš neku od ovih 10 stvari, on ima specijalno mjesto za tebe, puno vatre i dima i plamena i mučenja i patnje, gdje će te poslati da živiš i patiš i goriš i vrištiš i plačeš i gušiš se uvijek i zauvijek do kraja vremena!

Ali On te voli. On te voli, i on treba pare! On uvijek treba pare! On je svemoguć, sveznajući, najmudriji, savršen ali baš nekako ne može sa novcem! Religija bespovratno otima milijarde dolara, ne plaćaju nikakve poreze, i uvijek žele malo više. Eh sad....pričaš o usrano dobroj priči. Svetog li mu sranja!

Želim da znate nešto, i ovo je iskreno. Želim da znate da kada je riječ o vjerovanju u Boga, stvarno sam pokušao, stvarno stvarno sam pokušao. Pokušao sam da vjerujem da postoji Bog, koji je stvorio svakog od nas, koji nas voli veoma puno, i drži na oku sve stvari. Stvarno sam pokušao vjerovati u to, ali moram vam reći, što duže živite, što više gledate i pratite stvari oko sebe, sve više shvaćate da je nešto u tome svemu smrdi.

Nešto je loše oko nas. Ratovi, bolesti, smrt, razaranje, glad, nečistoća, siromašno, patnja, kriminal i korupcija. Nešto je definitivno pogrešno. Ovo nije dobar posao. Ovo nije ono najbolje što Bog može da uradi, i nikako nisam impresioniran. Rezultati poput ovih ne pripadaju rezimeu Vrhovnog Bića. Ovo je sranje koje biste očekivali od uredskog miša sa pokvarenim stavom. I samo između mene i tebe, u bilo kojem pošteno-vođenom univerzumu, ovaj momak bi bio u svom svemogućem fazonu i ispravio sve pogreške. I, usput rečeno, kada kažem "ovaj momak", kažem to jer čvrsto vjerujem, gledajući u ove rezultate, da ako Bog postoji, on mora da je muškarac.

Nijedna žena ne bi nikada mogla ovako vješto usrati sve vrijedne stvari. Mislim da bi se većina razumnih ljudi mogla složiti da je On u najmanju ruku nekompetentan, i možda, samo možda, samo možda ga boli ćošak. Boli ga ćošak, što mogu i razumjeti jer bi se tako objasnila većina ovih katastrofalnih rezultata.

Dakle radije nego da budem još jedan praznoglavi religijski robot, koji besmisleno i beciljno i slijepo vjeruje da je sve ovo u rukama neke jezive, inkompetente očinske figure koju boli ćošak, odlučio sam da se okrenem drugim stvarima i da ih obožavam. Stvarima na koje uvijek mogu računati.

I u istom trenutku sjetio sam se Sunca. Desilo se baš tako. Preko noći sam postao obožavaoc Sunca. Pa, ne baš preko noći, jer se noću Sunce ne vidi. Ali u cik zore, postao sam obožavaoc Sunca. Nekoliko razloga. Kao prvo, mogu da vidim Sunce, u redu? Za razliku od nekoliko bogova koje mogu ovdje pomenuti, ja ustvari mogu da vidim sunce. Na tome sam vrlo kritičan. Velika je stvar ako mogu da vidim ono u šta vjerujem. Ne znam, nekako pojača kredibilitet, znate? Dakle, svaki dan mogu da vidim sunce i ono mi daje sve što mi treba: toplotu, svjetlost, hranu, cvijeće u parku, odsjaj na moru, povremeno rak kože, ali hej, pa barem nema razapinjanja na križu, i ne palimo ljude samo zato što se ne slažu sa nama.

....nastavak slijedi sutra.....