From God Bless To Godless

Ovaj post je posvećen jednoj kontradiktornosti unutar Svetog Kur'ana, knjige koja kod 1,5 milijardi ljudi na svijetu uživa status neizmjenjenog Božijeg djela bez ijedne greške. Tekst se ne nadovezuje na prethodna dva posta o ovoj temi. Radi se naime o ajetima koji opisuju kako je stvoren čovjek. U navođenju spornih ajeta poslužit ćemo se Kur'anom prevedenim od strane Besima Korkuta. Idemo redom po Surama:

Sura 3, ajet 59: "Isaov slučaj je u Allaha isti kao i slučaj Ademov: od zemlje ga je stvorio, a zatim rekao: “Budi!” – i on bi. "
Sura 6, ajet 2: "On vas od zemlje stvara i  čas smrti određuje, i samo On zna kada  će Smak svijeta biti, a vi opet sumnjate. "
Sura 15, ajet 26: "Mi smo stvorili Adema od ilovače, od blata ustajalog,"
Sura 16, ajet 4: "On stvara čovjeka od kapi sjemena, a on odjednom – otvoreni protivnik! "
Sura 19, ajet 67: "A zar se čovjek ne sjeća da smo ga još prije stvorili, a da nije bio ništa?"
Sura 21, ajet 30: "Zar ne znaju nevjernici da su nebesa i Zemlja bili jedna cjelina, pa smi ih Mi raskomadali, i da Mi od vode sve živo stvaramo? I zar neće vjerovati? "
Sura 96, ajet 2: "stvara čovjeka od ugruška! (krvi) "

U Suri 3 Kur'an nam kazuje nekoliko nevjerovatno smiješnih stvari. Isa, tj. Isus, je nastao po istom principu kao i Adem. Navodno, obojica su stvoreni od zemlje. Ali kako je to moguće kada je Isusa rodila djevica Marija? Da li je to Allah u maternici Marije, tj. Merjeme, ubacio zemlju, blato, i onda od toga oblikovao Isusa? Jasno je da Kur'an negira kršćansku ideju Isusa kao sina Božjeg, ali ovim ajetom dobijamo objašnjenje da se Isus, za razliku od drugih ljudskih bića, u maternici razvio iz neodređene količine blata. Možda bismo trebali pretpostaviti da je melek Džibril pri posjeti Merjemi "neprimjetno" znate-već-gdje ubacio malo blata i omogućio Isusu da se razvije iz tog blata? Još zanimljivije zvuči dio o naređenju "Budi!". Čemu je to Allah naredio da bude? Zar upravo nije rekao da je Isus već stvoren iz blata? Kakva je uloga u svemu tome naredbe "Budi!" kad je ona upotrebljena nakon čina stvaranja? Ako ćemo, na silu, prihvatiti naredbu "Budi" kao opis kako je Isus stvoren iz tog blata, opet ostajemo na bizarnom pitanju zašto uopće ubacivati blato u Merjemu/Mariju? Pa zar jedno maleno i jednostavno "Budi" ne bi trebalo biti dovoljno? Naposlijetku, zar Isus nije mogao biti rođen kao i svi ostali ljudi i kao i sam Muhammed koji je još bio Allahov najdraži?

Sura 15 nam ponavlja priču kako je Adem nastao iz blata, no u ovom slučaju nigdje ne vidimo upotrebu naredbe "Budi!". Veoma je čudno da Kur'an ovdje jednostavno ne ponavlja taj dio koji imamo u Suri 3, pogotovo uzimajući u obzir koliko se drugih stvari bespotrebno nekoliko desetina puta ponavlja kroz čitavu knjigu. Dakle, možemo zaključiti da je za stvaranje Adema bilo dovoljno samo blato i Allahove spretne ruke, a za stvaranje Isusa je bila potrebna ženska utroba, blato i naredba "Budi".

Ostale sure i spomenuti ajeti su čista kontradiktornost jedna drugoj. Prema suri 6, Allah nas, dakle ljude, stvara od zemlje. No, u suri 16 vidimo da Allah čovjeka stvara od kapi sjemena. Jasno je da je u toj priči o stvaranju čovjeka prvi Adem morao biti stvoren iz nečega drugog sem sjemena, budući da nije imao roditelje. No, sura 6 govori o svim ljudima. Dakle, potpuno kontradiktorno. Treba li napominjati da sura 16 ne spominje žensko jaje koje je jednako bitno koliko i muški spermatozoid iz sjemene tečnosti? U čitavom Kur'anu nema ni jedne jedine riječi od ženskoj ulozi u začeću. I da bi stvar bila još smješnija, u suri 21 se tvrdi da Allah sve živo stvara od vode! Zaključak se sam nameće, pošto su ljudi živa bića i oni nastaju iz vode. Uz ovu treću kontradiktornost vrijedi spomenuti i činjenicu da živa bića nisu nastala iz vode, već u vodi.

Dakle, prema Suri 19 čovjek nastaje iz ničega. Prihvaćamo da su ovdje moguća tumačenja da riječ "ništa" metaforički označava stanje u kome je čovjek bio prije nego ga je Allah "stvorio".  Ali, kako onda objasniti da u preostale tri sure čovjek nastaje iz tri različite 'supstance' (zemlja, sjeme, voda). Neosporiva je činjenica da se ljudski organizam sastoji iz preko 90% molekula vode, no sporni ajet govori u prezentu i tvrdi da se svakog čovjeka stvara od vode, a to je potpuno netačno. Nadalje, u zadnjem navedenom primjeru se spominje čak i ugrušak krvi. Ovo predstavlja još jednu kontradiktornost, no često objašnjenje kod ovog primjera je to da se zapravo misli na sam izgled organizma u prvoj fazi razvoja koji podsjeća na ugrušak. Da se ne bismo ponavljali, slično objašnjenje već je dato u postu Greške Kur'ana #1. U svakom slučaju, ajet jasno navodi da se proces stvaranja odvija od početnog ugruška, a to je kontradiktornost.

Kako vidimo, Kur'an nam nudi nekoliko raznovrsnih priča o nastajanju čovjeka. Od izuzetno zanimimljivog nastanka Isusa, preko još jednostavnijeg nastanka Adema, do kapi sjemena, vode, ugruška i zemlje kao početnih u nastajanju ljudi, Kur'an predstavlja veoma uzbudljivo i nepredvidivo književno djelo koje se odlikuje visokom dozom repetitivnosti i monotonosti, ali nadasve izobiljem grešaka.

post by BM

Možda malo ko od vas zna za "disciplinu" unutar Islama koja se naziva "Al-Tibb Al-Nabawi", a koja se bavi proučavanjem medicine koju je praktikovao Muhammed a.s. Tačnije to se odnosi na medicinske tretmane, recepte za liječenje, prevenciju, te duhovne aspekte koje je preporučio Poslanik a.s. Njihov temelj su hadisi, i biografije Muhammeda a.s.

Za početak ćemo uzeti nešto što bode oči svim skepticima kada je u pitanju istinitost Kur`ana, a to je činjenica da se mozak u Kur`anu ne spominje. Možda je to uzrok tome što mnogi ateisti kažu da Kur`an "nema veze s mozgom", izgleda da i jeste tako. Sada se pitamo kako da Kur`an izostavi organ koji je "alfa i omega" svakog čovjeka. Pored tog pitanja stoji i drugo, a to je zašto se sve funkcije za koje danas znamo da obavlja mozak pripisuju srcu? Ostavljamo vam prostor da provjerite da li imenica "mozak" ili bilo koja njena izvedenica postoji u Kur`anu, a za drugu tvrdnju između bezbroj ajeta biramo sljedeća dva.:

      Q. 22:46 "Zašto oni po svijetu ne putuju pa da srca njihova shvate ono što trebaju shvatiti i da uši njihove čuju ono što trebaju čuti, ali, oči nisu slijepe, već srca u grudima."

      Q. 2:8 "Allah je zapečatio srca njihova i uši njihove, a pred očima njihovim je koprena; njih čeka patnja golema."

Zbog poznate repetitivne strukture Kur`ana, iste ili slične ajete nalazimo na još mjesta (riječ srce na preko 120 mjesta). U ajetima se očigledno oslikava nauk 7. stoljeća koji je podrazumjevao da se u srcu nalaze osjećanja (nauk u koji neki i danas vjeruju). Sjetite se da muslimani tvrde da je Kur`an pun nauke, štaviše saznanja savremene nauke. No, još veće nebuloze dolaze iz hadisa. Jedan takav prenosi Bukhari.

      Prenio Rafi bin Khadij: Čuo sam Poslanika kako kaže: "Povišena temperatura je od topline Džehennema; dakle hladite je vodom"

Što se tiče prevencije, Muhammed nije ostao dužan svojim pristalicama ni u tom dijelu, tvrdeći da ako ujutro pojedemo nekoliko datula (neki tvrde 7) taj dan nećemo doći pod uticaj otrova i MAGIJE, sve do noći. Znam da muslimani koji brane Kur`an i hadise vole reći da je sve što je nejasno ustvari metafora, ali oko ovoga, mislim da nema dvojbi, dakle uzimajte datule svako jutro i ne brinite za crnu i bijelu magiju, sihire, čaranje-baranje itd.

Drugom prilikom, Poslanik je izjavio sljedeće: „Ćurukot sadrži u sebi lijek za svaku bolest osim za smrt.“ Ovdje se nećemo osvrtati na kontekst koji implicira da je smrt bolest, nego na "čudotvorna" svojstva ćurokota ili kima kako se ovdje naziva. Možda se pitate kako za ovu biljku niste ranije čuli, a u tome i jeste poenta. Biljka kim je poznata po ulju koje se iz nje dobija i koje ima svojstva lijeka, za pojedine bolesti. Da li liječi sve bolesti? Pa, nisam baš siguran. Ili je do mene, ili su na propagandnoj stranici kimovog ulja izostavili nekoliko hiljada oboljenja.

Jučer sam na sarajevo-x ispod jedne vijesti vidio komentare koje je ostavio neki musliman, a koji se otprilike odnosi na to da pravoslavci treba da piju urin jer je to radio još jedan izvjesni gospodin koji je također pripadnik iste religije, pa su se na to mnogi smijali, neki i potvrđivali. Malo toga oni znaju o Muhammedu a.s. i njegovom poznavanju medicine.

Poslanik a.s. je predložio jednom plemenu da piju mlijeko i URIN kamile, kako bi ozdravili i lakše se prilagodili uslovima života u pustinji. Oni su to i učinili, a priča kaže i da su ozdravili. Dakle, ako je Muhammed a.s. taj kojeg muslimani trebaju pratiti, najčišći čovjek koji je ikada hodio zemljom i uzor svih muslimana, zašto svi ne piju urin kamile?

Da se ne bi zaustavio ni na ovom, veliki Dr. Muhammed je navodno liječio od sljepila tako što bi pljunuo pacijentu među oči na što bi ovaj namah progledao. također, on je imao zanimljivu metodu kako ubrzati proces zarastanja rana, i to na način da povrijeđeno mjesto prvo pljune, a zatim ga pospe zemljom, zvuči veoma higijenski i nadasve istinito. Jedina kvaka u ovome je bila ta što su neki ljudi imali uzvišeniji šlajm od ostalih kao što ovaj hadis tvrdi.

Širenje Svemira

Vjerovatno će se neki zapitati koliko još kvazi čuda u Kur'anu ćemo obrazložiti i demantovati, no treba imati na umu da se ovdje radi o očajničkim potezima islamskih "učenjaka" da u Kur'anu otkriju kojekakva čuda te je shodno tome nemoguće predvidjeti dužinu ovog serijala kada se nova čuda bukvalno "rađaju" iz ničega izmišljanjem ajeta i manipulacijama u prevodu istih. Jedan klasični primjer toga ćemo prikazati baš danas, a radi se o navodnoj tvrdnji da Kur'an govori o širenju Kosmosa.

Prije svega, moramo pogledati šta nauka kaže o tome. Citiramo direktno sa Wikipedie: "Edwinu Hubbleu se pripisuje otkriće crvenog pomaka u spektru galaksija (iako je pojavu zapravo prvi uočio Vesto Slipher). Hubble je zajedno sa Miltonom Humasonom 1929. formulirao zakon crvenog pomaka, empirički zakon između brzine udaljavanja galaksija i njihove udaljenosti, danas poznat kao Hubbleov zakon, po kojem je brzina udaljavanja galaksije proporcionalna njezinoj udaljenosti. Hubbleov je zakon, uz pretpostavku da je crveni pomak uzrokovan udaljavanjem galaksija, sukladan sa Einsteinovim jednadžbama iz opće teorije relativnosti za homogeni izotropni svemir koji se širi.

Dakle, to da se Svemir širi je naučna činjenica. Jasno, nas zanima kako je to Kur'an mogao znati više od hiljadu godina prije Edwina Hubblea? Odgovor je, kao i uvijek, da Kur'an to i nije znao. To je samo još jedno u nizu tzv. "čuda". No, idemo redom. Prvo pogledajmo tri engleska prevoda Kur'ana od strane veoma respektovanih islamskih učenjaka. Radi se o Suri 51, ajetu 47.

"We have built the heaven with might, and We it is Who make the vast extent (thereof)." (Pickthall)
"With power and skill did We construct the Firmament: for it is We Who create the vastness of space." (Yusufali)
"And the heaven, We raised it high with power, and most surely We are the makers of things ample." (Shakir)

Ključni dijelovi su boldirani. U njima vidimo da nema ni govora o upotrebi termina "širiti". Riječ "vast" upotrijebljena u prva dva prevoda označava nešto prostrano, golemo, opsežno, neizmjerno, beskrajno. Slično je i sa terminom "ample" koji označava također nešto prostrano, obilno, široko. Dakle, jasno je da u ova tri najpoznatija prevoda na engleskom nema ni traga nečemu poput širenja Kosmosa. Besim Korkut u svom prevodu Kur'ana na bosanski jezik također ne govori o širenju Svemira, a njegov ajet čak još više izlazi iz konteksta engleskih verzija tri nauglednija prevodioca: "Mi smo nebo moći Svojoj sazdali, a Mi, uistinu, još neizmjerno mnogo možemo".

A pogledajmo npr. kako izgleda ajet u novijim engleskim prevodima od strane Rashid Khalifa na koji se pozivaju svi čudotvorci: "We constructed the sky with our hands, and we will continue to expand it". Sve moderne verzije Kur'ana što se ovog ajeta tiče u obzir uzimaju samo Khalifin prevod. Jasno je i zbog čega. Shodno tome, Enes Karić u svom prevodu na naš jezik kaže: "A nebo smo snagom sazdali i zbilja širimo ga Mi".

Glavna i sporna arapska riječ u ovom čitavom ajetu je ‘moosi-oon’. Ona je u nekoliko navrata u Kur'anu upotrijebljena u opisivanju izobilja ili mnoštva vode i hrane. Još bitnije, arapska riječ za "širenje" je 'madda' i zar nije potpuno logično očekivati tu istu riječ u ovom ajetu, ako se već želi konkretno reći da se nebo, tj. Kosmos širi, No, te riječi nema. Sve što se ovdje zbilo potpuno je jasno. Riječ ‘moosi-oon’ koja može označavati i nešto prostrano i beskonačno bila je dovoljna da dosjetljivost i mašta islamskih čudotvoraca proradi i da u ovom ajetu dobijemo novo čudo. Stvari postaju još jasnije kada se vidi da svi stariji prevodi ni u kom kontekstu ne spominju širenje Svemira i dolazimo do zaključka da je ovo samo jedna od brojnih izmišljotina kojima Muslimani pokušavaju zavarati svijet i prikazati svoju religiju u lažnom svjetlu.

post by BM

Današnji post je ustvari početak novog serijala na našem blogu, u kojem ćemo obrađivati bajke unutar Kur`ana. Kao prvu bajku, pripremili smo priču Kur`ana iz sure Mrav, koja govori o tome da je Sulejman čuo kako dva mrava razgovaraju. Kur`an o ovome kaže:

Q. 27:17,18,19 "I sakupiše se Sulejmanu vojske njegove, džini, ljudi i ptice, sve četa do čete, postrojeni, i kad stigoše do mravlje doline, jedan mrav reče: "O mravi, ulazite u stanove svoje da vas ne izgazi Sulejman i vojske njegove, a da to i ne primijete"! I on se nasmija* glasno riječima njegovim i reče: "Gospodaru moj, omogući mi da budem zahvalan na blagodati tvojoj, koju si ukazao meni i roditeljima mojim, i da činim dobra djela na zadovoljstvo tvoje, i uvedi me, milošću Svojom, među dobre robove Svoje!"

Iz ovog ajeta se jasno vidi da je Sulejman "načuo" jedan razgovor mrava. Da li je to moguće, znamo da nije, ali da vidimo kako mravi zapravo komuniciraju. Ovdje slijedi napomena da smo sve činjenice u vezi mrava uzeli iz knjige E.O.Wilson-a i B.Holldobler-a "Mravi". U knjizi spomenutih autora između ostalog stoji da mravi komuniciraju koristeći mirise, a ne modulacije zvukova. Stoga, Sulejman nije mogao načuti razgovor mrava jer oni ne proizvode zvukove. Štaviše, mogućnost da zamislimo da mravi komuniciraju tako sofisticiranim informacijama kao što Kur`an nalaže, spada u domenu bajki, a ne nauke. Iako se uglavnom sva komunikacija mrava odvija hemijskim signalima, postoji i nekoliko podvrsta mrava koje zaista koriste neku vrstu zvučne komunikacije, ali o kakvim signalima je riječ i kakva je njihova složenost?

(izvodi iz knjige "Mravi")

...Upotreba vibracije kod mrava je slabo razvijena u poređenju sa komunikacijom feromonima ... identifikovane su dvije forme proizvodnje zvukova, trljanje tijelima po supstanci i trljanje sa drugim mravima "cvrkut", od kojih se ovaj drugi jasno razvio u sposobnost komunikacije.

Odavno se već zna da su mravi skoro gluhi na vibracije prenošene zrakom (zvuk), ali da su iznimno osjetljivi na vibracije koje se prenose supstancama.

Ne postoje nikakvi dokazi koji svrstavaju "cvrkut" u bilo šta drugo do u jednostavne unitarne signale. Drugim riječima, mravi ne "pričaju" modulirajući zvuk, štaviše zvuk koji proizvode ti trljanji tijela mrava se ne razlikuju od vrste do vrste .... ova "stridulacija" kod mrava proizvodi jedinstvenu seriju zvukova sa ograničenim značenjem

Signalni šablon je neovisan od ovih "dodirnih" stimulacija. To znači da mravi ne mogu modifikovati to trljanje da bi objavili stanje opasnosti po mravinjak.

Sedmo poglavlje knjige govori o komunikaciji mrava. Od 16 komunikacijskih "poruka", 13 njih je hemijskim putem, 2 su taktilne (dodir), dok je 1 "hemijska ili taktilna". U čitavom istraživanju mrava, "govor" (modulirani zvuk kompleksnog značenja" nikada nije bio uočen.

Kao što je i najavljeno, donosimo treći, a ujedno i posljednji dio serije tekstova "Preveo i prilagodio" gdje smo pokušali što jednostavnije, uz Bukharijeve hadise kao referencu, objasniti kako je Kur'an zapravo standardizovan u jednu univerzalnu verziju te uzroke i posljedice svega toga. Prema tome, prije čitanja ovog posljednjeg teksta, toplo se preporučuje i čitanje prva dva dijela koji se mogu naći u arhivi.

Da ne bismo puno duljili, razmotrit ćemo sljedeći hadis (Bukhari: vol. 8, hadis: 817, p. 539-540; knjiga: 82). Obzirom da je veoma dug, pažnju ćemo pokloniti samo jednom kraćem dijelu. U njemu se u suštini govori kako je ajet o kamenovanju zbog preljuba postojao, kako su ga Muhammedovi sljedbenici jasno zapamtili i kako su, vođeni njegovim primjerom, tu kaznu i izvršavali. No, taj ajet ne nalazimo u modernim verzijama Kur'ana. Dakle, iako je u usmenom prenošenju ajet u potpunosti postojao, današnje verzije Kur'ana ga nemaju. Obzirom da su najstarije pisane verzije Kur'ana zapravo iz standardizacije halife Osmana, može se pretpostaviti da je ajet ostao negdje "izgubljen" u tom procesu.

Idemo dalje. Pogledajmo hadis (Bukhari: vol. 6, hadis: 60, p. 46; knjiga 60) koji nam pokazuje da je postojalo još nedoumica između halife Osmana i drugih Poslanikovih sljedbenika: "Priča Ibn Az-Zubair:  Rekao sam Osmanu: 'Ovaj ajet u Suri 2 (al-Baqara) "Oni među vama kojima se primiče smrt, a koji ostavljaju iza sebe žene..." je ukinut jednim drugim ajetom. Zašto ga onda pišete?' Osman je odgovorio: 'Ostavi ga (tu gdje je), sine moga brata, jer ja neću pomjeriti ništa sa originalnog mjesta.' "

Ovaj hadis nam lijepo pokazuje da je bilo neslaganja oko pojedinih ajeta, ali da je uprkos tim neslaganjima halifa Osman odlučio ostaviti stvari onakvim kakvim je on želio, u saradnji sa, u prethodnom tekstu spomenute četiri osobe, koje su bile zadužene za uređivanje standardizirane verzije Kur'ana. Ovdje ćemo spomenuti još jedan sličan primjer, uz napomenu da izvor za hadis koji će sada biti objašnjen dolazi iz zbirke Mishkat Al-Masabiha, knjige br:8, poglavlje treće. Hadis govori o prigovorima koje su neki Muslimani uputili halifi Osmanu, jer se u njegovoj standardizovanoj verziji Kur'ana, na početku Sure 9 ne nalazi dio "U ime Allaha, Milostivog, Samilosnog". Osmanovo opravdanje je bilo da Muhammed nije za svoga života objasnio gdje tačno pripada Sura 9 te ju je on zbog sličnosti sa Surom 8 stavio poslije nje. Upada u oči dakle da je Osman opet postupio po ličnom nahođenju uprkos protivljenju pojedinih Muslimana, koji su osjećali da sporni uvodni dio treba uvrstiti na početak Sure 9.

Za kraj ovog teksta ćemo još spomenuti jednu osobu. Ibn-Mas'ud, čovjek koji je bio jedan od najboljih poznavatelja Muhammeda, ujedno i njegov lični rob, je rekao: "Kako mi možete narediti da učim po načinu Zaida kada sam ja iz usta Poslanika učio preko 70 sura? Da li ja to trebam napustiti ono što sam naučio direktno sa usana Poslanika?" Mas'ud je odbio dati svoju verziju Kur'ana na spaljivanje. Vjerovao je u svoje znanje Kur'ana koje mu je Poslanik lično prenosio. Štoviše, prema nepotvrđenim informacijama, njegova verzija Kur'ana nije sadržavala prvu suru, kao ni 113. i 114. Veoma bi zanimljivo bilo saznati razloge zbog kojih Mas'ud, kao uostalom i Poslanikova žena Hafsa, nisu svoje verzije Kur'ana dali spaliti u procesu standardizacije.

post by BM

Mrtvo more
Konačno sam našao vremena da se vratim na svoj omiljeni serijal, Čuda Kur`ana. Danas ću govoriti o još jednom promašaju kojeg su napravili islamski "čudotvorci" a ovaj put se tiče najveće depresije na zemlji. Kao i uvijek počinjemo ajetima iz Kur`ana, i to istim onima koje su koristili "čudotvorci" kada su obrazlagali svoje otkriće. Pošto se ovdje radi o izmišljenom čudu, normalno je da su čudotvorci posegnuli za onim što najbolje rade, i na čemu im se zasniva svako otkriće, a to je izmišljanje prevoda Kur`ana. Ali eto, neka im bude, pristajemo i na to. "Sporni" ajet se nalazi u suri 30. (Ar-Rum - Bizantinci). Prvo želim da pogledate prevod koji je uradio gosp. Korkut ovdje, pa onda pogledajte koji čudesni prevod koriste zagovornici ove bedastoće ovdje.

Q. 30:2,3 "Bizantinci su pobijeđeni*, u susjednoj(niskoj) zemlji, ali oni će, poslije poraza svoga, sigurno pobijediti"

Zagovornici čuda tvrde da se arapska riječ  أَدْنَى (gore, i svugdje prevedeno susjednoj) može prevesti i kao nisko, tako da se ajet može shvatiti kao da su Bizantinci pobijeđeni u najnižoj zemlji, što čudotvorci onda povezuju sa Mrtvim morem i kažu da je na tom mjestu Kur`an jasno rekao da je Mrtvo more najveća depresija na zemlji (što i jeste).

Nakon ovolikih nedoumica oko prevoda, čovjek teško da može povjerovati da se ovdje zaista radi o čudu, ali recimo da je ovaj upotpunjeni prevod tačan i da su svi prevodioci do sada bili u krivu, šta onda dobijamo? Ajet nam onda govori da su Bizantinci poraženi u Mrtvom moru, malo nelogično. Da ne bismo nagađali kako se to odvijala borba na obalama mora, služićemo se historijom (to vam je nauka koja razlikuje činjenice od legendi).

Bizantinci NISU poraženi na obalama Mrtvog mora, već u Jeruzalemu, koji je u prosjeku 750 metara iznad nivoa mora. Dakle, ako već želimo krivo interpretirati ajete i smatrati ih čudom onda nailazimo na još jednu Muhammedovu grešku, tako da bi čudotvorcima najbolje bilo da se prestanu hvatati za slamke spasa i da se posvete svom vjerovanju.

Danas vam donosimo treći nastavak serijala o položaju žena u islamu. Ovaj put nećemo govoriti o ajetima Kur`ana koji se odnose na ovaj problem, nego ćemo vam donijeti priču iz zemlje koja djeluje po šerijatskim zakonima, i koja bi kao takva trebala predstavljati raj za muslimani, jer su šerijatski zakoni, poznato je, najpravedniji, a još i Božiji zakoni. Kako djeluje istinski islam u Iranu? 1963. je donesen "Zakon o zaštiti porodice" koji je bio pravo svjetlo za Iranske žene, je zabranio poligamiju, oduzeo prednost muškaraca nad ženama u razvodu, te dao skrbništvo djece ženama. Samo 15 dana nakon islamske revolucija 1979. zakon o zaštiti porodice je ukinut i donijete su sljedeće odredbe:

        1) Žene su primorane nositi hidžab, svejedno da li one to željele ili ne. U suprotnom, za one koje ne nose hidžab postoji kazna. A kakva bi to kazna mogla biti? Najbolje da to saznamo iz usta glavnog državnog tužioca, generala Abolfazl Musavi-Tabrizija. "Ko god odbije principe islama, poput nošenja hidžaba, je nevjernik i biće kažnjen u skladu sa kaznom koja je propisana nevjernicima pod šerijatskim zakonom, a to je smrt" (August 15, 1991).
        2) Žene su njive za uzgajanje djece. Ma koliko nevjerovatno to zvučalo, Kur`an kaže da svojim ženama muslimani prilaze kao njivama. Ayatollah Mutahari, jedan od ideologa Islamske republike Iran kaže: "Zadatak žene u ovom društvu je da se uda i odgaja djecu."
        3) Ženama je zabranjeno studirati poljoprivredu, arheologiju, restauraciju historijskih spomenika i bilo koje zanimanje koje podrazumjeva titulu inžinjera.
        4) Vanbračni život je legalan. Muškarac može imati do 4 "zakonski vjenčane žene", dok u isto vrijeme može imati koliko god hoće vanbračnih žena.
        5) U skladu sa tradicijom koju je postavio Muhammed a.s. (oženivši Aišu), udavanje djevojčica je sa dozvoljeno od 9. godine.
        6) Iranke se ne smiju udati za strance bez pismenog odobrenja Ministarstva unutrašnjih poslova.
        7) Razvod je neprikosnoveno pravo muškaraca, dok se žena ne smije razvesti bez prethodne procjene situacije od nekog trećeg lica.
        8) Udata žena ne smije putovati, raditi, učlaniti se u bilo kakvu konsultaciju, ići na fakultet ili posjetiti svoje prijatelje i rođake bez muževog odobrenja.
        9) Udate žene ne smiju putovati avionom bez pismene dozvole muža. Ova dozvola se onda mora priložiti vlastima.
       10) Muž može nanijeti bilo kakve fizičke povrede svojoj ženi. Možda ćete reći da je ovo nehumano i da nema veze sa islamom. Ako tako mislite, pogledajte naše ostale postove na ovu temu pa prosudite sami kako Allah gleda na žene.
       11) Kada muž optuži svoju ženu za preljubu ona biva kamenovana do smrti. Čak i onda kada nema dokaza koji bi uputili na takvo što, odluka se ne mijenja. Ovo je lahko objasniti i čitajući Kur`an, jer on kaže da je muškarac na stepenu iznad žene i da jedan muškarac vrijedi kao dvije žene kada je riječ o svjedočenju. Kamenovanje sigurno ostavlja neopisive psihičke posljedice na djecu, koja im nerijetko prisustvuju, jer su takvi činovi javni. Osuđenoj ženi se obrije glava, i zakopa se do ramena u blato, nakon čega se pristupa smaknuću.

U jednoj rajskoj zemlji poput ove, činjenice govore same za sebe. Od 1981. do 1990. smaknuto je 1428 žena, od kojih je 187 bilo mlađe od 18 godina, a 9 manje od 13 godina. Najmlađa je imala 10, a najstarija 70 godina. Pod islamskom revolucijom otpušteno je 40,000 žena zaposlenih pri Vladi i školstvu a njihova opća nezaposlenost je porasla za 50 %.

http://www.homa.org/
http://www.cafe.hr/top-10-zemalja-s-najstrozim-zakonima-117

Danas nastavljamo sa serijalom koji govori o ajetima Kur`ana koji promovišu netolerantnost i agresivnost prema neistomišljenicima Islama. Nakon što smo prošli put obradili suru Al-Baqara - Krava, da bi dobili uvid u tekst Kur`ana, sada ćemo objasniti ajete koji su direktno korišteni u regrutaciju vojnika u Muhammedovim ratovima.

To da se Arabija u vrijeme Muhammeda širila mirom je priča za djecu. Sljedeći ajeti jasno pokazuju Muhammedovu namjeru da svojom kvazi-poslaničkom misijom okupi čvrstu vojsku, koja će, kako se ispostavilo, voditi mnogo uspješnih ratova. Postoji stara mudrost koja kaže da je slogu među ljudima najlakše postići u zajedničkoj mržnji prema nekome ili nečemu, u ovom slučaju prema nevjernicima.

Za početak ćemo uzeti dva ajeta iz Kur`ana koji neodoljivo podsjećaju na proročicu iz Delfa koja je jednom prilikom na pitanje vojnika da li će se vratiti iz bitke rekla, da će ako preživi vratiti se, a ako umre da neće.

Q. 4:72 Među vama ima i takvih koji će sigurno oklijevati i koji će, ako doživite poraz, reći: "Sam Allah mi je milost Svoju ukazao što s njima nisam bio!"

Q. 4:73 A ako vam Allah da pobjedu, on će sigurno reći - kao da je između vas i Njega bilo nekakvo prijateljstvo: "Da sam, kojom srećom, s njima bio, veliki plijen bih dobio!"

Vrlo lahko se primjeti kako se vršila regrutacija neobrazovanih budala. Jednostavno im se obeća "veliki plijen" što u praksi znači novac, zarobljene žene itd. a kao glavna premija koju dobiju je džennet, mjesto za koje je čuo samo jedan čovjek na svijetu, onaj koji ide na brdo i odozgo silazi prosvijećen i koji je pričao sa melecima.

Kada sakupite vojsku onda im dajte drugi ajet koji govori o tome kako se obračunava protiv nevjernika.  Q. 5:33 "Kazna za one koji protiv Allaha i Poslanika Njegova vojuju i koji nered na Zemlji čine jeste: da budu ubijeni, ili razapeti, ili da im se unakrst ruke i noge odsijeku ili da se iz zemlje prognaju.* To im je poniženje na ovome svijetu, a na onome svijetu čeka ih patnja velika,"

Ko je dužan da regrutuje neobrazovene budale, pa naravno Poslanik. U čemu on želi da ga se slijedi, pa u onome što je radio najbolje: ratovao, pljačkao, otimao itd. Q. 3:31 Reci: "Ako Allaha volite, mene slijedite, i vas će Allah voljeti i grijehe vam oprostiti!" - A Allah prašta i samilostan je." U istoj suri pronalazimo još jedan dokaz da se Muhammed treba slijepo pratiti. Q. 3:132 "i pokoravajte se Allahu i Poslaniku da bi vam bila milost ukazana," U suri 4:80 se ovo potvrđuje "Onaj ko se pokorava Poslaniku pokorava se i Allahu; a onaj ko glavu okreće - pa, Mi te nismo poslali da im čuvar budeš." A najprecizniji ajet koji naređuje da se Muhammedu pokorava je Q. 33:36 "Kada Allah i Poslanik Njegov nešto odrede, onda ni vjernik ni vjernica nemaju pravo po svome nahođenju postupiti. A ko Allaha i Njegova Poslanika ne posluša, taj je sigurno skrenuo s Pravoga puta."

Dakle, Poslanik je iznad svih osoba na zemlji i njegov primjer se treba slijediti. Ovdje vidimo skoro pa genijalnost Muhammedove ideje. On je htio biti iznad svih ljudi, da bi im mogao izdavati naređenja i da bi bio poštovan, ali nije mogao biti Bog. Zašto? Pa zato što nije radio ništa nadnaravno, nije bio ništa drugo do običan čovjek, pa je zato morao izmisliti Boga koji će narediti da se Muhammedu moraju pokoravati svi. Ni on sam sigurno ne bi vjerovao da zna da je njegov kult, danas druga najveća religija na svijetu, i da postoji toliko ljudi koji vjeruju jednom čovjeku bez dokaza.

nastaviće se...

Današnja tema je proizvod naših postova o položaju žene u Islamu, i ako je neko do sada htio žmiriti na jedno oko, pravo je vrijeme da otvori oba i pročita šta Kur`an obećava. Svi mi sigurno, prije ili kasnije, maštamo o životu poslije smrti. Neki maštaju znajući da je to jedna obična zabluda, dok neki, baš kao i dječica, povjeruju pričama o baštama dženneta. Opet idemo sa jasnim jezikom Božjim, dakle sa ajetima iz Kur`ana. Opet će neko reći nisi tumač i ne znaš, ali se nadam da će biti više onih koji će pokušati sami sebi objasniti sljedeće ajete.

Muhammedu a.s. se mora priznati da je bio veoma inteligentan čovjek, te da je objavljivanjem ovih ajeta u delikatnom vremenu uspio oko sebe okupiti vojsku, istu onakvu vojsku kakvu danas zovu teroristi, ili samoubice, koji daju svoj život "na Allahovom putu", baš zbog toga što se nadaju džennetu, vječnom životu.

Muhammed a.s. prvi put opisuje džehennem u Suri 44 (Ad-Duham - Dim), kada njime prijeti nevjernicima i obećava im strahovite patnje. Nakon nekoliko ajeta prilično jasnih opisa patnje i boli koja čeka nevjernike (nešto što priliči "Svetoj knjizi"), Muhammed se daje na opis dženneta, i tu dolazimo do prve nejasnoće. Navodno, Allah za sve vjernike (one prave) obećava hurije tj. džennetske žene, ali čiste (što je suprotnost ovozemaljskim ženama koje su, stoga, nečiste). Nećemo se ovdje osvrtati da ženama u džennetu nije obećano ništa, jer je vidljivo da su i na ovom svijetu, sprave za spolni odnos, čuvanje djece i čišćenje kuće, koje možete udarati i sa kojima možete imati odnose i kada imaju menstruaciju (zvuči vrlo ravnopravno).

Sura 52 je sljedeće mjesto na kojem se opisuju džennet i džehennem. I u ovim ajetima se nalaze vrlo zanimljiva obećanja, tj. ako ste muškarac, jer ovdje Allah govori da će stanovncima dženneta podariti žene krupnih očiju. Jedna stvar koja ovdje "bode oči" je da će stanovnike dženneta služiti zgodni mladi momci (stvarni prevod), koji će biti potpuno posvećeni njima. Dajem vam punu slobodu da pokušate ovaj ajet objasniti sami sebi. Sličan ajet se ponavlja i u Suri 76, u kojem se također govori o mladim i "svježim" slugama.

Uslijed poznate, repetitivne strukture Kur`ana, "nevine" žene se obećavaju i u Suri 55, dok u Suri 56, se ponovo osvrće na vječno mladu poslugu. Osim ajeta postoje i hadisi, koji još otvorenije govore o džennetu i džennetskim blagodatima. Hit dana bi definitivno bio sljedeći hadis: Ebu hurejre r.a. je rekao: "Upitali smo Bozijeg poslanika s.a.w.s.: "Da li ćemo stići do svojih žena u Džennetu? A on je odgovorio: Zaista će čovjek u jednom danu imati stotinu djevica" kojeg sam preuzeo sa stranice čiji link imate ispod, a koja je ovaj hadis interpretirala u pozitivnom svjetlu. Ne znam za vas, ali meni se čini da je seks jedino što će u džennetu raditi njegovi stanovnici, naravno ako su muškarci, a žene, njih neće niko gledati kao što ih ne gleda ni na ovom svijetu.

http://www.n-um.com/?q=node/938
http://www.sehur.net/ostale-teme/hurije-i-dio-3.html

Sigurno su mnogi od vas maštali kako vaš Bog izgleda. Obično je to bio stereotip još od vremena Zeusa, Bog sa dugom bradom, bezosjećajnog izražaja lica. Ali Kur`an, srećom po muslimane ili ne, ide korak dalje od kršćanstva i judaizma, te decidno opisuje svog Boga, Allaha. Iz sljedećih ajeta još jednom ćemo potvrditi da je Allah, biće koje ima sve osobine jednog prosječnog čovjeka.

Sada ćemo pokušati zamisliti, kako bi to mogao izgledati Allah dž.š. Kao i uvijek, počinjemo sa jednim ajetom: Q.5:64 "Jevreji govore: "Allahova ruka je stisnuta!" Stisnute bile ruke njihove i prokleti bili zbog toga što govore! Ne, obje ruke Njegove su otvorene, On udjeljuje koliko hoće!" Dakle, naš prvi trag je to da Allah ima dvije ruke, osobina koju imaju ljudi.

Da se ne bi desilo ono što obično biva, a to je da se, ostavljeni bez argumenata, muslimani pozivaju na loš prevod, citiramo i sljedeći ajet iz Kur`ana koji govori o Allahovim rukama. Sjećate se kako Allah samo kaže "Budi", i ono bude, eh pa nije bio takav slučaj kada je stvarao Adema a.s., a na našem blogu ste se mogli uvjeriti da tako nije bilo ni kada je stvarao svijet. Q. 38:75 "O Iblisu! Šta te je navelo da se ne pokloniš pred onime što sam sa obe svoje ruke stvorio?" Kako ne bismo bili dosadni sa jednim te istim dokazima, preskočićemo jedan hadis (206), koji govori o tome da Allah u svojoj ruci drži vagu pravde, i da nagrađuje i kažnjava onoga koga želi. Zanimljivo je samo napomenuti čitaoce da se sjete rimske boginje Justicije (boginja pravde) i njenog lika, ili da na google-u potraže slike.

Osim što Allah ima ruke, on ima i noge, a to dokazuje sljedeći hadis (532), a pošto je veoma dug, uzećemo samo najrelevantniji dio za ovaj post. U slobodnom prijevodu, ono što hadis  kaže je sljedeće: "Onda će Svemogući sići do njih, u obliku različitom od onoga u kojem su ga vidjeli prvi put, i On će reći: "Ja sam vaš Gospodar", a oni će reći, "Ti nisi naš Gospodar." I niko neće sa njim pričati osim Poslanika, i onda će im biti rečeno, "Da li znate ijedan znak po kome Ga možete prepoznati?" Oni će reći, "goljenična kost (tibia)", i onda će Allah otkriti kost, a potom će svaki vjernik pasti na sedždu pred Njega."

Dobro, do sada smo shvatili da Allah, osim što sve čuje i sve zna, ima dvije ruke i sigurno ima noge, dakle vrlo je sličan čovjeku. Ali šta je sa licem, možda ćete se iznenaditi, ali Kur`an spominje i Allahovo lice. O tome govori ajet Q. 55:26/27 koji kaže da je Allahovo lice puno plemenitosti i veličanstvenosti.

Također, na sve osobine koje nam nesumnjivo tvrde da je Allah ljudsko biće (ili da ima nevjerovatne sličnosti) dolazi i ajet koji nam potvrđuje da se Allah koristi ljudskim jezikom, a to je ajet Q. 27:8/9 "neko ga, kada joj se približi, zovnu: "Neka su blagoslovljeni oni koji se nalaze na mjestu na kojem je vatra i oni oko nje, i neka je hvaljen Allah, Gospodar svjetova! O Musa, Ja sam - Allah, Silni i Mudri!" Sada će neki od Vas reći da se Allah svojim Poslanicima obraćao preko meleka ali to nije tačno, još jedan primjer možete pronaći na našem blogu.

Svaki vladar treba da ima svoje prijestolje (barem je tako na zemlji). No, da ne bi bilo puno drugačije, i Allah ima svoje prijestolje, koje se spominje u sljedećem ajetu Q. 69:17 "i meleki će na krajevima njegovim stajati, a prijesto Gospodara tvoga će tog dana iznad njih osmerica držati." Ovdje bih htio također da se osvrnem na nečasni rad Besima Korkuta koji prosto "jede" dijelove ajeta koji su nesumnjivo kompromitirajućih za Islam i ne daje čitav prevod, zbog toga sam pristalica stranica na kome nude tri prevoda, svakog ajeta, od Yusufali-ja, Pickhtal-a i Shakir-a a koji se uveliko razlikuju od Korkutove dorade.

Dakle, Božanstvo koje ima ruke, noge, ljudski glas, svoj prijesto, lice, osobine poput samilosti, ali i neke poput srdžbe bijesa, koje su ljudske. O tom Božanstvu smo već napisali jedan post u kome se jasno vidi da je Allah, osim što je ljudskog oblika, muškarac, a što smo potkrijepili sa dva vrlo jasna ajeta. Koga mi to čekamo da izađe iza zavjese?

Na ovom blogu nas svakodnevno optužuju za klevetu, širenje dezinformacija, pa čak i za direktnu netrpeljivost prema religioznim ljudima, ali kada pročitate Kur`an, vrlo brzo ćete shvatiti da teško da iko može napisati gore stvari o Islamu, nego što u Kur`anu već pišu. Najveći problem i jeste to što jedna ogromna većina ljudi uzima Islam "zdravo za gotovo" i jednostavno naslijedi svoja vjerska uvjerenja. Ovaj blog i jeste namijenjen tim "lijenim" ljudima koji ne nalaze svrhu da o svojoj religiji nauče iz jedinog izvora koji ne može lagati, a to je knjiga, tačnije Kur`an.

Za danas smo pripremili još nekoliko primjera iz bogatog opusa agresivnih i neprijateljskih ajeta Kur`ana, koji nas nekad ostave bez teksta baš zbog te svoje nedvojbene poruke mržnje. U ovom serijalu, ići ćemo redom, suru po suru, označavajući sporne ajete.

Sura 2. Al-Baqara (Krava)
(6, 7, 10, 24, 39, 104, 160, 216) "Onima koji neće da vjeruju doista je svejedno - opominjao ih ti ili ne opominjao - oni neće vjerovati. Allah je zapečatio srca njihova i uši njihove, a pred očima njihovim je koprena; njih čeka patnja golema. Njihova srca su bolesna, a Allah njihovu bolest još povećava; njih čeka bolna patnja zato što lažu. Pa ako ne učinite, a nećete učiniti, onda se čuvajte vatre za nevjernike pripremljene, čije će gorivo biti ljudi i kamenje. A onima koji ne budu vjerovali i knjige Naše budu poricali - biće stanovnici Džehennema; u njemu će vječno ostati. O vjernici, ne služite se riječima: "Ra‘ina, nego recite: "Unzurna" i slušajte! A nevjernike bolna patnja čeka. Oni koji ne vjeruju i koji kao nevjernici umru - zaslužuju, doista, prokletstvo Allahovo i meleka i svih ljudi, Propisuje vam se borba, mada vam nije po volji! - Ne volite nešto, a ono može biti dobro za vas; nešto volite, a ono ispadne zlo po vas. - Allah zna, a vi ne znate."

Da li vam ovo zvuči kao materijal za Svetu knjigu? Ovo su najdirektnije riječi mržnje, netrpeljivosti, agresivnosti i neprijateljstva prema ljudima koji misle drugačije. Možda su ovakve stvari mogle prolaziti kod ljudi koji su živjeli u Muhammedovom dobu, ali danas, kada djecu u vrtićima uče ovim stvarima dok su njihovi vršnjaci koji su "nevjernici" odvojeni, kako onda da očekujemo da ta djeca misle, nego da mrze sve što je drugačije od njih, i šta ustvari da očekujemo od njih ako se taj odgoj nastavi kroz osnovnu i srednju školu? Onda muslimani kažu da postoji neka sasvim druga strana Islama, ali zašto pričati bajke kada se srž nalazi u Svetoj knjizi.

Kako da nas onda iznenadi terorizam? Ubijanje nedužnih ljudi među kojima su i djeca. Teroristi koji to čine samo slijede svoju vjeru, slijede Kur`an i onda se čini dobro što ima toliko puno muslimana koji nikada nisu otvorili Kur`an, jer je upitno na šta bi svijet tada ličio, kada bi samo poslušali riječi Allahove koji tako otvoreno kaže da se trebamo boriti protiv nevjernika koji su "u našoj blizini", dakle protiv prvih komšija, a što ne i protiv naše rođene braće ili roditelja, i da oni trebaju osjetiti našu strogost. Zar je to poruka mira? Sjetimo se sada historijskog konteksta. Muhammed je bio protjeran iz svog grada, imao je malo ljudi uz sebe, a spremao se na trijumfalan povratak kući, smislite vi bolji način regrutacije neobrazovanih ratnika.

nastaviće se...

Danas nastavljamo serijal o vjerodostojnosti Kur`ana i pronalascima prof. Gerd R. Puina, stručnjaka za arapsku kaligrafiju i paleografiju Kur`ana. U prošlim postovima na ovu temu, obradili smo pronalazak misterioznih spisa na arapskom jeziku u ruševinama jednog zida džamije u Sani, i počeli smo obrazlaganje njihovih značenja.

Nakon što je Gerd Puin obavio kratkotrajna promatranja teksta, on je izjavio: "Ovo nije samo jedno djelo koje je preživjelo kroz stoljeća. Ono može čak sadržavati i priče koje su napisane prije nego što je Muhammed započeo svoju poslaničku misiju, a koje su kasnije bile prilagođavane". Tokom svog istraživanja, kako se Puin sjeća: "Oni (Jemenska vlast) su željeli ovo istraživanje držati što tišim, iz mnogo razloga. Oni nisu željeli da nečiju pažnju privlači činjenica da Nijemci i neki ostali rade na Kur`anskim tekstovima, također nisu željeli da javnost sazna da se na nečemu uopšte radi, jer je pozicija muslimana ta da je sve što je trebalo biti rečeno o historiji Kur`ana rečeno u proteklih hiljadu godina".

Tokom istraživanja, Puin i njegov kolega Bothmer su shvatili da je Kur`an, ustvari nastao usavršavanjem tekstova koje su oni proučavali, i zbog toga što su shvatili do kakvih sve implikacija može doći, zaključili su da bi bilo bolje da se o tim pronalascima što manje priča. Štaviše, da su Jemenske vlasti saznale ovo njihovo otkriće, vjerovatno bi im zabranili dalji rad na tekstovima. Ovo su zapravo ti "mnogi razlozi" zbog kojih je Puin odlučio da svoje istraživanje što više prikrije, tako da bi mogao nastaviti rad na njemu.

Pronalasci dvojice naučnika su također potvrdila Wansbrough-ove pretpostavke o tekstu Kur`ana. Tokom sedamdesetih, Wansbrough je zaključio da je Kur`an evoluirao samo djelimično u sedmom i osmom stoljeću, nakon dugog perioda oralnog prenošenja i različite sekte su se žustro svađale jedna sa drugom oko srži objava. Puinova radikalna teorija bila je ta da su pred-islamski izvori uvršteni u Kur`an. On to objašnjava sa dva plemena, As-Sahab-ar-Rass i As-Sahab-al-Aiqa, koji nisu dio Arapske tradicije, i ljudi o kojima Muhammed u svoje vrijeme sigurno ništa nije mogao znati. On se također protivi tezi da je Kur`an napisan u čistom Arapskom jeziku (o čemu ćemo imati post). Sama riječ Kur`an je stranog porijekla. Suprotno onome što muslimani misle, riječ Kur`an je izvučena iz Aramejskog jezika (starog Semitskog jezika) od riječi qeryan-a što znači lekcionar, ili skup tekstova božanskog porijekla. Kur`an sadrži većinu biblijskih priča, ali u kraćoj formi.

Bothmer je u istraživanjima pratio Puina, i njegov rad je bio vrlo mukotrpan, o čemu svjedoči činjenica da je do 1997 sakupio više od 35,000 mikrofilmova fotografija, i ponio ih sa sobom nazad u Njemačku. To je značilo da Bothmer, Puin i ostali njihovi saradnici, konačno imaju šansu da svoja otkrića slobodno izdaju. Puin je bio vrlo zainteresovan da napiše knjigu o ovome u budućnosti, ali je već bio napisao nekoliko kratkih eseja o njihovim pronalascima, koje je objavio u raznim naučnim časopisima, gdje je istakao nekoliko razlika između antičkog Kur`ana i onog sadašnjeg.

nastaviće se...

Kao što je i najavljeno, donosimo nastavak prvog dijela serijala "Preveo i prilagodio...". Dakle, kao što smo naveli u prethodnom tekstu, neslaganja među Muslimanima oko Kur'ana je bilo jako mnogo i upravo zbog tih neslaganja halifa Osman je napravio standardizovanu verziju Kur'ana. Da odmah na početku ne bi bilo zabune, razmotrit ćemo sljedeći hadis u kome je je jasno potvrđeno da za vrijeme života Poslanika Muhammeda Kur'an nije bio sakupljen u jedan zajednički univerzalni primjerak (Vol. 6, B. 61, Nr: 509: ).

U ovom hadisu se govori o zabrinutosti zbog broja poginulih onih koji su dobro poznavali ajete Kur'ana. To je dovelo do ideje da se Kur'an skupi u jednu knjigu što prije, kako pojedini ajeti ne bi nestali u zaborav zajedno sa poginulim osobama koje su jedine poznavale te ajete.  Prema tome, kako se u hadisu na kraju tvrdi, Zaid bin Thabit je prihvatio prijedlog da skupi sve dijelove Kur'ana, iako on sam priznaje da bi mu lakše bilo pomjeriti neku od planina nego skupiti sve dijelove Kur'ana. Ključno u svemu ovome je prvobitno protivljenje Zaid bin Thabita ideji skupljanja Kur'ana, jer to nije nešto što je Poslanik do tada učinio ("Kako možete učiniti nešto što Allahov Poslanik nije učinio?"). Ovdje je jasno da Poslanik dakle nikada nije ni došao na ideju da sve ajete Kur'ana skupi u jednu knjigu. Umjesto toga, Muhammed je dozvolio nekoliko različitih izgovora u učenju Kur'ana i to je predstavljalo jedan od osnovnih razloga za sukobe među Muslimanima, jer je logično svako branio svoj izgovor kao najbolji. Kasnije, Osmanova standardizacija je odbacila različite izgovore i uvela jedan univerzalni.

Još jedna zanimljivost koja je vrijedna spomena, a dolazi iz izvora: Ibn Abi Dawud, Kitab al-Masahif, p. 23. "Nekoliko ajeta Kur'ana su poznavali samo oni koji su ubijeni na Dan Yama-ma. Te ajete nije poznavao niko drugi, niti su igdje bili zapisani. Ni halifa Osman ni drugi sakupljači Kur'ana nisu pronašli nekoga ko je poznavao te ajete". Ovdje lijepo vidimo da su neki ajeti ipak ostali zauvijek izgubljeni, jer nisu bili zapisani, a jedini koji su ih znali su živote izgubili u ratovima kojima se Islam nastavio širiti poslije Muhammedove smrti.

Jasno, potpuno je logično da ljudski um ne posjeduje kompjutersko pamćenje, te su greške i zaboravljanja potpuno normalna pojava. Nije realno ni očekivati da se Kur'an mogao vjerodostojno očuvati usmenom predajom, kada je i sam Poslanik Muhammed zaboravljao pojedine ajete, pa tako i njegovi pratioci. Hadisa o tome ima nekoliko, izdvojit ćemo samo sljedeći (Vol.6, B. 61, Nr: 558): "Allahov Poslanik je tokom noći čuo jednog čovjeka kako uči Kur'an i pritom rekao: "Neka mu se Allah smiluje, potsjetio me je na mnoge ajete koje moradoh zaboraviti."

Kako bismo zaključili drugi dio ovog serijala, pogledat ćemo još jedan hadis kako bi se uvjerili u neslaganja Muslimana oko sadržaja Kur'ana (Vol. 6, B. 61, Nr: 527): "Umar je rekao: 'Ubai je najbolji među nama u učenju Kur'ana, ali ipak izostavljamo neke njegove ajete'. Ubai kaže: 'Naučio sam to iz usta Allahova Poslanika i ne odričem se toga ni za šta!'." Ubai je jedan od četvorice ljudi koje je Muhammed lično preporučio kao najbolje u učenju Kur'ana. Sva četvorica su imali svoje verzije Kur'ana kojima su podučavali druge. No, jasno, među njima je bilo nekih razlika. Prethodni hadis je samo jedan od primjera gdje je jasno vidljivo da drugi ne prihvataju neke ajete koje je samo Ubai učio i uvrstio u Kur'an. Moguće je da su pojedini ajeti ukinuti, i Kur'an to dozvoljava, no ostaje činjenica da se četiri od Poslanika najkvalificiranije osobe za Kur'an nisu slagale oko pojedinih ajeta.

U trećem i posljednjem dijelu ove teme obradit ćemo nekoliko hadisa iz kojih je vidljivo kakve promjene je halifa Osman napravio u svojoj standardizovanoj verziji Kur'ana te ćemo vidjeti i da li je njegova standardizacija sadržaja ove Svete knjige naišla na potpuno odobravanje.

post by BM

Svi smo nebrojeno puta čuli da riječ Islam znači mir, no to nije tako. Riječ Islam znači predanje, a u kontekstu sa religijom to znači predanje jedinom Bogu, ili Allahu. U ovom postu ću pokušati djelomično objasniti da je Islam veoma daleko od propagiranja mira, i da je to razlog što su se mnogi muslimani odrekli svoje vjere.

Za početak ću uzeti nekoliko ajeta iz Kur`ana koji su povezani u jednu ideju, tako da se ne može prigovoriti "vađenje iz konteksta". Sve ćemo zajedno pročitati kao priču u kojoj se krije pouka.

2:(190-193) I borite se na Allahovom putu protiv onih koji se bore protiv vas, ali vi ne otpočinjite borbu! – Allah, doista, ne voli one koji zapovjedaju kavgu. I napadajte takve gdje god ih sretnete i progonite ih odande odakle su oni vas prognali. A zlostavljanje je teže od ubijanja! I ne borite se protiv njih kod Časnog hrama, dok vas oni tu ne napadnu. Ako vas napadnu, onda ih ubijajte! Neka takva bude kazna za nevjernike. A ako se prođu, - pa, Allah zaista prašta i samilostan je. I borite se protiv njih sve dok mnogoboštva ne nestane, i dok se Allahova vjera slobodno ispovjedati ne mogne. Pa ako se okane, onda neprijateljstvo prestaje, jedino protiv nasilnika ostaje.

Naizgled se čini da u citiranim ajetima nema ništa loše, ili ništa zlonamjerno, ali kada pročitamo pažljivo, možemo vidjeti koji su ciljevi ove "odmazde". Allah naređuje vjernicima da se bore, ali da ne započinju borbu. Pristajem, ovo načelo je vrlo prihvatljivo. Allah dalje nastavlja da ni u svetim mjesecima nije zabranjeno osvetiti se nevjernicima za napad ili se boriti protiv njih kod Kabe. I na ovo pristajem, jer se ravna sa zdravim razumom. Ono što je ovdje sporno, jeste ovaj označeni dio koji Allah propisuje kao kraj borbe, dakle on naređuje muslimanima da se bore protiv nevjernika dok mnogoboštva ne nestane. Sada će neko reći da trebam povezati i drugi dio ove rečenice ali i kada bih to uradio dobio bih rezultat da Allah osim ovoga što sam izvukao naređuje I TO da se bore dok se vjera ne bude slobodno ispovijedala, dakle postoje dva cilja, a ne jedan povezan.

Dakle, Allah naređuje vjernicima da kraj njihove borbe sa mnogobošcima bude konačno istrebljenje istih. Ako ovdje mislite da se Allah odnosi na mnogobošce a ne na sve nevjernike varate se, jer ajet 9:123 kaže:

"O vjernici borite se protiv nevjernika koji su u blizini vašoj i neka oni osjeta vašu strogost! I znajte da je Allah na strani čestitih".

Krvoločno zar ne? No, da se osvrnemo i na prvi dio ajeta jer se oko njega Allah izgleda dvoumi. U tom dijelu Allah naređuje da se ne započinje kavga nego da se samo odgovara na započetu borbu, ali zašto onda mijenja svoje mišljenje u suri br. 9 u kojoj na najočitiji način kaže ko je otpočeo borbu: "proglas od Allaha i Njegova Poslanika ljudima na dan velikog hadždža: “Allah i Njegov Poslanik ne priznaju mnogobošce. Pa ako se pokajete, to je za vas bolje; a ako se okrenete, znajte da Allahu nećete umaći! A nevjernike obraduj kaznom nesnosnom!"

Ovo je samo prvi dio serijala koji pravimo o "miroljubivosti" Kur`ana, tako da će neke stvari koje nismo još raspravili sigurno biti u eteru i pod lupom

U nastavku ćemo spomenuti još jednu od nekoliko grešaka u bezgrešnoj Božijoj objavi nazvanoj Kur'an. Da ne gubimo vrijeme, razmotrimo prvo sljedeći ajet br: 30 iz Sure 9: "Jevreji govore: “Uzejr je – Allahov sin”, a kršćani kažu: “Mesih je – Allahov sin”. To su riječi njihove, iz usta njihovih, oponašaju riječi nevjernika prijašnjih, - ubio ih Allah! Kuda se odmeću? "

Drugi dio ovog ajeta  nećemo komentirati, no ono što nas zanima je prvi dio. Dakle, kako tvrdi Kur'an, Jevreji smatraju da je Uzejr Božiji, tj. Allahov sin. To je najobičnija laž. Da ne bi bilo dvojbe, kratko ćemo napisati ko je zapravo Uzejr za Jevreje i otkud uopće ideja autoru Kur'ana da Jevreji Uzejra smatraju Božjim sinom.

Dakle, Uzejr je bio jevrejski vođa koji je živio u periodu između 5. i 4. stoljeća p.n.e. i koji je prognan iz Babilona. Uzejr je ujedno bio reformator koji je preuredio jevrejsku zajednicu prema osnovama njihove Svete knjige Tore (Tevrata). Ovaj značajni čin je omogućio stabilizaciji Judaizma kao religije u kojoj je zakon imao centralnu ulogu i koja je omogućila Jevrejima da žive kao zajednica u čitavom svijetu. Zbog toga, često ga se naziva i "Ocem Judaizma", jer je njegovo djelo utemeljilo sve ono što je Judaizam odlikovalo u stoljećima nakon babilonskog izgnanstva.

Vratimo se sada spomenutom ajetu. Glavna činjenica u svemu ovome je da Jevreji nikad, kroz historiju, a ni danas, nisu tvrdili da je Uzejr Božji sin. Taj podatak nigdje ne postoji i judaizam kao religija apsolutno nikad nije okarakterisala Uzejra kao sina Božjeg.

Kur'an tvrdi da je Uzejr sin Božiji iz prostog razloga jer je Muhammed a.s. tako (pogrešno) mislio. Do toga je došlo  jer je Muhammed  jednom prilikom vodio razgovor sa bivšim pripadnicima jedne jevrejske sekte iz Jemena koji su se prebacili na Islam. Prema njihovim tvrdnjama, a i prema izvorima iz Enciklopedia Judaica, Tom. 6,  ta sekta je na osnovu jednog mita vjerovala da je Uzejr zbilja sin Božiji, a ne Isus kako to kršćani tvrde. Sve to je dovelo do toga da je Muhammed mislio da svi Jevreji propagiraju tu ideju o Uzejru i na osnovu toga se gore spomenuti ajet očito i nalazi u Kur'anu.

Post by: BM

Nakom smrti Muhammeda a.s. , Kur'an nije bio uređen u jednu univerzalnu knjigu kakvu imamo danas. Dapače, u to rano doba nakon Poslanikove smrti, ajeti Kur'ana su bili zapisani po raznim predmetima (kamenje, kosti, životinjska koža i sl.), bez nekog posebnog reda. Primarni način prenošenja ajeta ove Svete knjige bila je usmena predaja. Najbliži pratioci Poslanika poznavali su veliki broj ajeta i usmeno su ih dalje prenosili. Očekivano, prvi problemi su se pojavili kada je primjećeno da postoji više načina izgovaranja ajeta. Muslimani su međusobno dolazili u sukob oko toga, a i sam Muhammed je lično dozvolio varijacije u izgovoru. Problem je pored toga bila i činjenica da se Islam u tom periodu  širio aktivnim ratovima što je doprinijelo tome da su umirali ljudi koji su bili veoma važne karike u usmenoj predaji ajeta. Pogotovo smrt Selima, 633. godine, koga je Poslanik uvrstio među četiri osobe od kojih je najbolje učiti Kur'an, zabrinula je muslimane. Svi ti događaji su bili povod da treći halifa, Osman Ibn Affan, naredi spaljivanje svih verzija Kur'ana osim njegove koju je on uredio i pustio u opticaj. O čemu se tačno radi?

Za početak, pogledajmo sljedeći hadis koji govori o tome kako je Hudhaifa bin Al-Yaman upozorio halifu Osmana o potencijalnim problemima sa Kur'anom: (Bukhari, Vol.6, Knjiga 61, br:510) "O glavni među vjernicima! Spriječi ovaj narod da se posvađa oko Knjige (Kur'ana) kao što se to desilo Kršćanima i Jevrejima."

Halifa Osman je odlučio poslušati savjet te je zatražio od Hafse, jedne od Muhammedovih žena, da mu preda svoj Kur'an kako bi ga savršeno uredio i kopirao drugim ljudima za upotrebu. Kur'an koji je posjedovala Hafsa uređen je još za vrijeme Ebu-Bekra i smatrao se autentičnim primjerkom ove Svete knjige. Ono što je ovdje također bitno napomenuti je podatak da taj primjerak Kur'ana nije uništen u kasnijem procesu standardizacije koji je sproveo Osman, već je ostao čitav sve do smrti njegove vlasnice, kada ona naravno više nije mogla spriječiti njegovo uništenje. Zašto Hafsa uporno nije dozvoljavala uništavanje svoje verzije Kur'ana ostaje nerazjašnjeno.

Dakle, halifa Osman je nakon dobijanja Hafsinog Kur'ana povjerio uređivanje te verzije četvorici ljudi: Zaid bin Thabit, Abdullah bin AzZubair, Said bin Al-As i AbdurRahman bin Harith bin Hisham. Nakon što je napisano dovoljno kopija, Osman je izvorni Kur'an vratio Hafsi, a nove primjerke uređenog poslao svim islamskim provincijama. Nakon toga je uslijedila veoma važna naredba. Sve dotadašnje kopije Kur'ana, bez obzira da li su kompletne u obliku knjige, ili samo u fragmentima, morale su biti potpuno uništene. Ovim potezom halifa Osman riješio se svih dotadašnjih problema oko različitosti u izgovaranju Kur'ana, kao i potencijalnih sukoba među muslimanima zbog neslaganja oko sadržaja Kur'ana. Od ovog momenta postojala je samo jedna verzija Kur'ana koja je po svemu bila identična i koja se od tada i naziva standardizovanom verzijom. Jedini originalni primjerak koji je posjedovala Hafsa, uništen je nakon njezine smrti. Naravno, već je bilo govora o tome da su najstarije verzije Kur'ana ipak pronađene u Sani i da su se značajno razlikovale od standardizovane verzije halife Osmana Ibn Affana.

Jasno, postavlja se pitanje zašto je halifa Osman morao spaliti apsolutno sve ranije verzije Kur'ana i ostaviti samo svoju? Zar je bilo potrebe brinuti se o eventualnim manipulacijama Kur'anskim tekstovima kada se Allah dž.š obavezao da će održati Kur'an čistim i neizmjenjenim? Naposlijetku, zašto je originalni primjerak kod Poslanikove žene Hafse morao biti uništen?

U nastavku ovog teksta za par dana, obradit ćemo detaljnije neke pojedinosti koje su uopšte dovele do svađe među muslimanima u vezi nekih ajeta. Također, provjerit ćemo kakve je sve izmjene halifa Osman napravio u svojoj verziji Kur'ana u odnosu na Hafsin primjerak te ćemo se osvrnuti na neke reakcije Poslanikovih prijatelja na standardizovanu verziju Kur'ana...

to be continued...
Post by: BM

Ako do sad niste shvatali u čemu je poenta našeg serijala o vjerodostojnosti Kur`ana, danas ćete dobiti bolju sliku o onome što smo htjeli da kažemo.

Do sada su pronađene samo tri veoma stare kopije Kur`ana. Jedna od njih, koja se čuva u Britanskoj biblioteci u Londonu, datira iz sedmog stoljeća i smatra se kao najstarija. Ali rukopisi iz Sane su još stariji. Štaviše, ovi rukopisi su pisani na dijalektu koji vodi porijeklo iz Hidžaza - jedne regije Arabije gdje je poslanik Muhammed živio, što ih čini ne samo najstarijim preživjelim, nego i najstarijim autentičnim kopijama Kur`ana ikada. Arapski hidžaz je dijalekat (Meke ili Medina) na kojem su napisani ti najstariji Kur`ani.

Vrlo rijedak stil, fin i umjetnički rukopis, su fascinirali i Puina i njegovog prijatelja Bothmera, ali još iznenađenja u njihovom istraživanju ih je čekalo. Kada su ovi antički Kur`ani, upoređeni sa današnjom, standardiziranom verzijom, obadvojica su bili zatečeni. Našli su da su drevni tekstovi njihovog skorog pronalska, poražavajuće i uznemiravajuće drukčiji od današnje forme iste knjige. Ajeti su bili u nekonvencijalnom poretku, postojale su male, ali značajne tekstualne varijacije, različita ortografija (pravopis) i različit umjetnički dodir.

Ta otkrića su pomela vjerovanje tradicionalnih muslimana, da je Kur`an, onakav kakav je stigao do danas, isti i prosto rečeno da je "savršena, vječna i nepromjenjiva riječ Božija". Sve ovo je značilo da je Kur`an bio mijenjan, prilagođavan, modifikovan i korigovan, dok su se tekstualne varijacije desile samo usljed uplitanja ljudi.

Sveta aura koja je obavijala Svetu knjigu Islama, i koja je ostala netaknuta već preko 14 stoljeća je nestala sa ovim zapanjujućim otkrićem, i čvrsto vjerovanje preko milijardu njenih sljedbenika, da je Kur`an vječna i nepromijenjena riječ Božija, se sada gleda kao velika zabluda, potpuno dokazanom besmislicom. I ne samo ovo; tvrdnja Kur`ana da niko ne može promijeniti riječ Allahovu je također lažna. Kur`an je trebao biti "najsvetija od svih svetih knjiga". Nije se nikada trebao stavljati ispod drugih knjiga, nego uvijek na vrh, nije se smjelo piti ili pušiti kada se on izučava na glas, dok se učenje moralo slušati sa razumjevanjem u tišini. Držao se također i za talisman protiv bolesti i nesreća. Muslimani zovu Kur`an "majkom svih knjiga" i vjeruju da nijedna druga knjiga ili objava se ne može porediti sa njom. Bilo kako bilo, sve je to sada nestalo. Krajnji rezultat čitave islamske borbe tokom 14 stoljeća je jedna velika nula.

I kao da ovo sve nije bilo dovoljno, nego su još i mnogi rukopisi pokazivali znakove prepiske, tj. neki ajeti su nađeni napisani preko drugih koji su bili blago obrisani. Podnatpise je, naravno, vrlo teško pročitati, ali uz novu tehnologiju, ultraljubičaste fotografije ih mogu pojasniti. Rezultati tih istraživanja su pokazala da su varijante rukopisa iz Sane, ustvari bile varijante nekih drugih rukopisa kojima se nije moglo ući u trag, što sugestira da je Kur`an, barem onaj kakav danas imamo, prošao kroz bezbroj faza, idući od ruke do ruke nadahnutih prepisivača koji su u "svetoj" knjizi ostavljali svoje "božanske" mudrosti. Ajet o tome da niko neće izmjeniti riječi Allahove sada izgleda kao još jedna bajka.

Nakon što je dugo vremena proučavao ove rukopise, Puin je došao do zaključka da je text, zapravo, proširena verzija riječi Božije, u onom obliku u kakvom ju je Bog prenio Muhammedu. Bio je oduševljen: "Toliko puno muslimana imaju ovo vjerovanje da je sve od jedne do druge korice Kur`ana, nepromjenjena riječ Božija. Oni naročito vole citirati tekstove i mitove koji dokazuju da Biblija ima historijsku pozadinu i da nije jednostavno pala sa neba, ali do sada, Kur`an je bio izvan ovih rasprava. Jedini način da Kur`an vratimo u raspravu, gdje mu i jeste mjesto, je da svijetu pokažemo rezultate naših istraživanja. Jedini način da razbijemo zid slijepog vjerovanja je da ponudimo fragmente rukopisa iz Sane."

nastaviće se...

Hitler je jednom rekao da se laž, koja se često i dugo ponavlja, vremenom počne tretirati kao istina. Klasični primjer toga je izjava da je Islam "najbrže rastuća religija u svijetu". Uprkos činjenici da muslimani imaju veoma izražen prirodni natalitet, realnost je takva da Islam kao religija zapravo izumire.

Islam svaki dan napušta hiljade ljudi. Razlozi su između ostalog neslaganja sa naukom, logikom, ljudskim pravima i osnovnim načelima morala. Milione Iranaca se već odreklo ove religije. No, ni pripadnici ostalih nacionalnosti nisu daleko. Tim ljudima je postalo jasno da sva nasilnost i terorizam koju stvaraju ekstremni islamisti ne potječu ni odakle drugo nego od samog Kur'ana i primjera koje je postavio Poslanik Muhamed. Svima, i učenim, ali i običnim prosječnim ljudima napuštanje islama predstavljalo je odvajanje, ne od puta ka Bogu, nego od puta ka siromaštvu, neznanju i ratu. Konačno, uzaludne su postale i masovne prijetnje o Džehenemu i vječnoj patnji kojom je Kur'an utjerivao strah u svakoga ko bi i pomislio ne složiti se sa ideologijom ove religije.

Za primjer ovih navoda ćemo uzeti Afriku, kontinent koji je prvi došao pod uticaj "miroljubive" čizme Islama. Posljednjih godina se situacija drastično mijenja, jer sve više ljudi sa Islama prelazi na kršćanstvo, što je dovelo do toga da u je u Africi 2000. godine bilo 316 miliona muslimana, ili 45%, dok je 1996. godine bilo 426 miliona, ili 59%.

Da bismo najlakše dobili predstavu o tome koliki gubitak svakodnevno trpi najmlađa monoteistička religija svijeta, pogledajmo šta o napuštanju islama u Africi kaže Ahmad Al Qataani, ugledni islamski teolog, u intervjuu za Aljazeera Network:

       "Svake godine 6 miliona muslimana napusti svoju vjeru i pređe na kršćanstvo, svakog sata 667 muslimana. Prema tome, svakog dana 16 000 muslimana u Africi postaju kršćani."

Sve tri brojke su jasno izuzetno velike. Računicom se može zaključiti da će Islam za nekoliko decenija u Africi imati potpuno beznačajno učešće. Sve tri brojke također jasno demantiraju svakodnevne bajke o Islamu kao religiji koja će s vremenom sigurno prevladati svijetom.  Jedina istina koja se može izvući iz relevantnih podataka, u ovom slučaju datih od strane islamskog teologa, su da je ovaj egzodus nereverzibilnog karaktera i da je samo pitanje vremena kada će muslimani u svijetu postati nevažna kategorija.

Da se ne bismo bazirali samo na Afriku, donosimo vam i sljedeće podatke: Prema podacima islamicweb-a iz 1996. na Svijetu je bilo 1,6 milijardi muslimana, dok se za 2000. godinu predviđao broj od čak 1,9 milijardi. No, ta predviđanja se ni izbliza nisu ostvarila jer danas, 2009., na svijetu ima 1,5 milijardi muslimana, što govori o "činjenici" koju svi zagovornici Islama koriste, a koja se tiče povećanja broja njihove braće i sestara.

http://www.adherents.com/Religions_By_Adherents.html
https://www.cia.gov/library/publications/the-world-factbook/index.html
http://islamicweb.com/begin/results.htm
http://web.archive.org/web/20040202063257/http://www.aljazeera.net/programs/shareea/articles/2000/12/12-12-6.htm

post by BM

Danas nastavljamo sa temom koja je u svom prvom dijelu dobila najviše komentara na čitavom blogu, a to je tema o položaju žene u islamu. Komentari koje smo dobili, naravno, nisu mogli parirati ničemu što smo napisali nego su jednostavno prihvatali to da su žene inferiornije, pa čak i to da fizičko zlostavljanje žene nije pogrešno.

Post ćemo otvoriti jednim ajetom koji dokazuje da Kur`an smatra žene glupima.

    Q. 2:282 "...I navedite dva svjedoka, dva muškarca vaša, a ako nema dvojice muškaraca, onda jednog muškarca i dvije žene, koje prihvaćate kao svjedoke; ako jedna od njih dvije zaboravi, neka je druga podsjeti..."

Ovaj ajet je ništa do šamar na lice svim ženama. Ne samo da tvrdi da dvije žene vrijede kao jedan muškarac, nego se donekle sarkastično šali sa njima i njihovom inteligencijom. Sada prenesite ovaj ajet u 21. stoljeće i zamislite samo koliko žena na visokim pozicijama na kojima se nalaze ne bi mogle obavljati svoju dužnost da se pita ovaj ajet, ili bi im za to bila potrebna još jedna žena, što je uistinu smiješno i krajnje degradirajuće. No, da ne bismo stali na ovome, prenosimo i tri hadisa koji dodatno spuštaju ženu na ljestvici ravnopravnosti.

    H. 6:301 "Jednom prilikom kada je Allahov poslanik krenuo put Musalle, prolazio je pored jedne žene i rekao: "O ženo! Daj milostinju, jer sam vidio da je najviše žena nevjernica u Džehennemu. Ona upita, "Zašto je to tako, o Allahov poslaniče?" On odgovori, "Zato što proklinjete i nezahvalne ste muževima. Nisam vidio nikoga tako zaostalog u inteligenciji i vjeri od vas. Oprezan i osjećajan muškarac bi mogao skrenuti sa pravog puta zbog nekih od vas." Žena zatim upita, "O Allahov poslaniče! Zašto je to naša inteligencija i vjera zaostala?" On reče, "Zar nije dokaz to da dvije žene u svjedočenju mogu zamijeniti samo jednog muškarca i njegovo svjedočenje?" Ona odgovori potvrdno. On reče, "To je zaostala inteligencija. Zar nije istina da se žene ne mogu moliti tokom svojih perioda?" Žena odgovori potvrdno. On reče, "To je zaostala vjera."

Ovaj hadis ne samo da potvrđuje moje objašnjenje prethodnog ajeta nego ide i korak dalje, navodeći da je u Džehennemu više žena nego muškaraca. Ako još niste uvjereni da islam stvarno misli tako, pogledajte i sljedeće hadise koji su najkontroverzniji i najdirektniji id svih kada je riječ o ženi u islamu.

    H. 11:2155 Poslanik (s.a.v.s.) reče:" Ako se neko od vas oženi, ili kupi roba, trebao bi reći: "O Bože, molim te za dobro u njoj, i raspolaganje koje si mi dao u njoj, a u kojem se ja sklanjam od zla." Kada kupi kamilu, trebao bi sjesti na vrh grbe i reći istu stvar."

Mislim da za ovaj hadis u kome se izjednačavaju ljudi i životinje ne treba ništa dodavati, a za one koji na nevjernike svaljuju prostituciju evo jedan ajet koji govori o bolesnim principima arapa i o Muhammedu koji je sve to odobravao.

    H. 11:2163 Poslanik (s.a.v.s.) je rekao da ako muškarac ima seksualne odnose sa ženom za vrijeme njene menstruacije, trebao bi dati jedan, ili pola dinara u sadaku.

I za kraj evo još jedan ajet koji potvrđuje da su hadisi iznad vjerodostojni i koji još jednom na najvulgarniji i najbezobrazniji način daje udarac ženama, muslimankama.

    Q. 2:223 "Žene vaše su njive vaše, i vi njivama vašim prilazite kako hoćete, a pripremite što i za duše svoje. I bojte se Allaha i znajte da ćete pred Njega stati. A ti obraduj prave vjernike!"

To bi bilo to za danas o ovoj temi, a nastavke možete očekivati u danima koji dolaze, jer postoji toliko puno stvari u Kur`anu i Hadisima koje su očigledno protiv osnovnih ljudskih prava.

Einstein o religijskom Bogu

Jedan od najvećih umova svih vremena, briljantni Albert Einstein, pored brojnih vrhunskih dostignuća na polju nauke ostat će upamćen i po nekoliko zanimljivih izjava o religijama. Prije nego nastavimo, veoma je bitno napomenuti da se koeficijent inteligencije ovog njemačkog fizičara procjenjuje na preko 160, a između ostalog je veoma poznat i njegov vlastiti test inteligencije koji je sastavio i za koji je procjenio da ga može riješiti samo 1% svjetske populacije.

Za sada ćemo citirati sljedeće Einsteinove riječi: "Ne mogu zamisliti Boga koji nagrađuje i kažnjava objekte vlastitog stvaranja".
Dakle, jasno je šta genijalni um Alberta Einsteina ovim želi reći. Bog, Stvoritelj, ili konkretnije rečeno Svemogući kojeg opisuju Tora, Biblija, Kur'an ima veoma neobičnu naviku. Naviku da nagrađuje, a što je još bitnije, i kažnjava objekte koje je upravo on stvorio. Objekti su naravno ništa drugo nego ljudi, Božji robovi. Jasno, odmah se postavlja pitanje koja je zapravo potreba da neko tako moćan kažnjava ono što je stvorio, te da ih naziva jednostavno pogrdnim nazivom, robovi? Pa zar nije upravo On taj koji je omogućio svojim stvorenjima da se okrenu protiv njega? Zar nije On dao ljudima razum, maštu i znatiželju, koju kroz svoje Svete knjige onda pokušava da uzme.

Bog, kao tvorac svega, i dobrog i lošeg, nema potrebe kažnjavati svoja stvorenja jer čine ono što im je on omogućio. Da je on htio da svi budu čisti vjernici, ne bi nikada dozvolio Luciferu, odnosno šejtanu, da se otme kontroli. Zar nije mogao uništiti tog šejtana istog momenta i spriječiti nepotrebno, i očito neizbježno prolijevanje krvi u paklu, odnosno Džehenemu? Priča o Njemu koju nose Svete knjige je priča o egoizmu i sebičnosti, a nikako o empatiji, samilosti ili bilo čemu što se može nazvati dobrim.

Sve što se događa, događa se Njegovom voljom. Prema tome, Bog čije postojanje propagiraju religije u tom obliku jako teško može postojati. Njegova ljubomora na eventualne pomisli o nekom drugom Bogu, njegova potpuno besmislena igra koju igra sa svojim bespomoćnim robovima, njegovo enormno samohvalisanje u Svetim knjigama, samo su jedne od brojnih, veoma negativnih osobina.

Kada bismo malo dublje razmislili o ovom paradoksu da je On taj koji stvara i koji kažnjava, vrlo lahko bi Ga mogli uporediti sa uzgajateljima pasa za borbe, koji godinama stvaraju šampione (svoje robove), poklanjaju njima svu pažnju, da bi ih na kraju pustili u surovi, krvavi ring gdje je jedina sigurna stvar smrt. Zar vas ovo ne potsjeća na život koji nam je obećan ovdje na zemlji, život pun patnje i boli, koji nam je On stvorio. Zar nam jedino preostaje da se molimo egoističnom i bezobraznom Bogu koji nas je stvorio iz ko zna kojih razloga, koji nas gleda kako rastemo i koji nas pušta da umiremo a uz to zna naš put od njegovog samog začetka do kraja. Ako moramo birati između slobodnoumnog života i ovozemaljske patnje sa neizvjesnim krajem, izbor je vrlo lagan.

post by BM

Sexy voće?

Potrebno je čudo da bi se povjerovalo u ovo ...

Zakir Naik-i, najveći svjetski showman, tvrdi da je našao još jedno čudo u Kur`anu. Za referencu uzima ajet iz sure broj 13 (Grom), i to Q. 13:3 "On je Zemlju ravnom učinio i na njoj nepomične planine i rijeke stvorio i od svakog ploda po par - muško i žensko, dao; On dan zastire noću. To su doista dokazi ljudima koji razmišljaju.", te kaže da je nauka "tek nedavno" otkrila da postoje muški i ženski plodovi. Kakva nebuloza. Ovdje imajte na umu da sam ja koristio prevod Besima Korkuta i ako želite provjeriti tačnost mojih navoda slobodno koristite bilo koji prevod Kur`ana, bilo kojeg autora.

Dakle, ako ovi prevodioci nisu gadno zabrljali, potpuno mijenjajući ovaj ajet, Kur`an, zapravo, tvrdi da svo voće dolazi u parovima, sa naglašenom mišlju da postoje muški i ženski plodovi, ne odnoseći se na određene vrste, nego ambiciozno na svo voće koje postoji. I bez trenutka sumnje, ova tvrdnja je totalna neistina. Ne postoje muške i ženske jabuke, muške i ženske jagode itd. Voće ne poznaje spol, voće se ne razmnožava niti daje potomke, niti se zatrudnjuje ili fertilizira. Bez obzira koliko plodova nekog voća stavimo u košaricu, i bez obzira koliko dugo čekamo, ono se neće razmnožiti. Neće dati potomke u vidu malih plodova, ili dječice. Kako vrijeme odmiče samo je sigurno to da će struhnuti. Dakle, umjesto čuda u Kur`anu dobijamo čudesnu neistinu. Slobodni ste koristiti bilo koju nučnu referencu da pobijete ovo što ovdje pišem, a ja ću vam dati samo jednu u kojoj sve ovo možete potvrditi. http://www.geocities.com/we_evolve/Plants/breeding_sys.html

Bilo kako bilo, poučen ranijim iskustvom posjetilaca ovog bloga spreman sam da uzmem u obzir da je Allah mislio više poetski, i stoga ću umjesto plodova tretirati biljke koje nose te plodove. Tačno je da postoji određeni broj biljaka, također biljaka čiji plodovi su jestivi, a koje dolaze u muško-ženskim parovima. Jedna od najznačajnijih kultivisanih biljaka Srednjeg Istoka, palma datule, koja se u Kur`anu spominje na mnogo mijesta (Sure 16:11,67; 17:91; 18:32; 23:19; 26:148; 36:34; 50:10; 55:11,68), spada u ovu grupu. U hadisima nalazimo dokaze da je Muhammed sa svojim sljedbenicima raspravljao kultivisanje palme datule, tako da je vrlo vjerovatno da je znao za razlike između muškog i ženskog stabla, te je dao mašti na volju i zaključio da je takav slučaj sa svim ostalim biljkama.

Da se ne bismo zadržavali puno na pretpostavkama, mi ćemo odmah preći na odgovore. Kur`an griješi. Većina biljaka ne poznaje spol, nego spada u hermafrodite, što ih ograničava na biseksualne reproduktivne elemente, koji sadrže i muške i ženske dijelove. Za njih nema parova, oni postoje samo u jednoj vrsti. Da bismo vidjeli veličinu greške Kur`ana u ovom slučaju obratimo pažnju na sljedeće činjenice. (Ko ne vjeruje neka provjeri sam)

Hermafroditizam je veoma čest u biljkama - oko 70% biljaka cvjetnica su hermafrodtiti, dok ih samo 5% postoji u oba spola (dvodomne) i 7% ih je jednodomnih. Oko 7% vrsta ispoljava ili samo ženske ili samo muške osobine, dok oko 10% ispoljava osobine sve navedene osobine (Trioecious).

I na kraju da ponovim ajet od početka posta. Q. 13:3 "On je Zemlju ravnom učinio i na njoj nepomične planine i rijeke stvorio i od svakog ploda po par - muško i žensko, dao; On dan zastire noću. To su doista dokazi ljudima koji razmišljaju." (itekako da jesu)