- Statistika
Broj posjeta:
 |
Vratimo se sada nazad na glavnu temu. Isra i Miradž su dva dijela putovanja koje je Muhammed imao u jednoj noći, oko 621 god.. Mnogi islamski učenjaci smatraju da se to putovanje dogodilo fizički, dakle i dušom i tijelom, dok drugi smatraju da se desio samo kao duhovno putovanje. Ukratko je to putovanje opisano u Kur’anu u suri koja nosi naziv Al-Isra (noćno putovanje). (wikipedia.org)
Zašto ovo spominjemo? Pa, ne ulazeći u samu apsurdnost i komičnost priče, jedan njen dio još davno je "zagolicao" autore ovog bloga, a nadamo se da će sada takav slučaj biti i sa čitaocima ovog teksta. Naime, tokom drugog dijela spomenutog putovanja, desio se ključni događaj nakon kojeg je klanjanje namaza postala svakodnevna obaveza muslimana. Muhammed je odveden na putovanje kroz sedam nebesa. Na svakom od njih je pričao i susreo se sa nekim od prijašnjih poslanika kao što su : Ibrahim (Abraham), Musa (Mojsije) i Isa (Isus), a zatim ga je Džibril odveo do božijeg prijestolja (Arš) gdje se Muhammed susreo sa Allahom.
Taj susret sa Allahom ostat će veoma značajan u historiji Islama. Naime, Allah je Muhammedu tokom tog "susreta" objasnio novu naredbu. Naredba se sastojala u tome da ljudi od sada moraju da klanjaju, 50 puta dnevno. Muhammed je to prihvatio bez pogovora uzdajući se u onu poznatu "Allah najbolje zna". Ipak, nakon što je krenuo nazad, sreo je Mojsija. Ovaj ga je pitao šta mu je Allah rekao, a Muhammed je odgovorio. Mojsije je zatim objasnio Muhammedu da njegov narod klanjanje namaza 50 puta dnevno zasigurno neće moći podnijeti (Mojsije pametuje, treba upitati narod šta o tome misli, op.a) i da bi Muhammed trebao otići zatražiti od Allaha smanjenje zahtjeva. Muhammed je to učinio i Allah je pristao smanjiti broj. No, Mojsije je opet nekoliko puta, nakon nekoliko Allahovih pristanaka na smanjenje, uporno nastavljao uvjeravati Muhammeda da broj treba smanjiti. Ipak, nakon što su došli do cifre 5, Muhammed je priznao da više nema smisla i da ga je sramota ići ponovo (nakon ko zna koliko puta). I tako, zahvaljujući drskom Mojsiju i pregovaračkim sposobnostima Muhammeda, današnji muslimani ne moraju klanjati namaz 50 puta dnevno, već samo 5. Na koji način je moguće to da je svemoćni Allah pristajao nekoliko puta na ispravljanje svoje prethodno donesene odluke, to vjerovatno niko ne smije pitati.
Ova priča obiluje, ne samo apsurdnim nego i samodestruktivnim elementima po čitavu islamsku religiju. Jedno pitanje koje se odmah nameće je, kako je moguće da su svi Poslanici od nastanka svijeta bili muslimani? Ako je klanjanje 5 dnevnih namaza jedna od najvažnijih obaveza svakog muslimana, onda je jasno da ti Poslanici sigurno nisu bili muslimani kakve danas imamo, odnosno kakve imamo od pojave Muhammeda. Što je još gore, nije rijetkost u nekim bajkama o tim Poslanicima čuti da su klanjali namaz Allahu, iako je potpuno jasno da o namazu nije bilo riječi sve do Muhammedove posjete svevišnjem. Naravno, ne treba zaboraviti da nam ova priča nudi jedan veoma lijep primjer kako je Muhammed manipulisao svojim naivnim sljedbenicima, jer je ovom pričom za njih dobio efekat zadovoljstva koje su oni sigurno morali osjetiti shvativši da su spašeni muke klanjanja 50 namaza. Prema tih 50, ovih 5 je gotovo zanemarivo.
Jasno, najzanimljiviji dio ove priče je sam proces pregovaranja sa Allahom. Muhammed je nekoliko puta mijenjao odluku Allaha, tog savršenog bića koje sve zna i sve može. Muhammed je uspio pregovarati sa sveznajućim Allahom. Svaka čast Muhammede!
Nikada prije nismo imali post bez teksta kojeg bi sami pisali, ali ovaj će to biti. Pogledajte ovaj kratki video da saznate kako su muslimani tolerantni, kako priznaju UN-ovu konvenciju o ljudskim pravima, te kako u vjeru nema prisile. Zanimljiva i prepoznatljivo ksenofobična retorika "doktora za Islam".
In August 2008, Darul Uloom Deoband issued a fatwa stating: "The statements made by Dr Zakir Naik indicate that he is a preacher of Ghair Muqallidin. One should not rely upon his speeches." [41]
The Shariah Board of America has also issued more than 20 fatwa’s against Naik, on their website. They believe Naik has gone astray as he is not a scholar and issues Islamic teachings without authority or any knowledge to do so which is dangerous to Islam; "Naik is known for discussions on comparative religions. He is not a qualified Aalim of deen. His comments on fiqh have no merit. If it is true that he condemned the fiqh of the Imams, then that in itself is a clear indication of his lack of fiqh and understanding of Shairah. We have come across a fatwa from Darul Ifta Jamia Binnoria, Pakistan regarding Zakir Naik not being a certified Aalim of Deen. He should consult with Ulama in his endeavor of propagating deen."[42][43]
In November 2008 the Lucknow based cleric Abul Irfan Mian Firangi Mahali issued a fatwa against Naik, describing Naik as a "Kafir" (non-believer) and stating in the fatwa, that Naik should be ex-communicated from Islam. He claimed that "Naik is not an Islamic scholar. His teachings are against the Koran. In his speeches, he insults Allah and glorifies Yazeed, the killer of Imam Hussain" and that Naik had supported Laden and called upon all Muslims to become terrorists. Naik, however, said that his speeches were misquoted and that he was allegedly targeted by people with vested interests and said of the fatwa "fatwas mean nothing. They should also issue fatwas against Imam Bukhari. Some clerics who have limited understanding of Islam are doing these things. It doesn't affect me". The All-India Sunni Board and Sheikh Abdul Qadir Jilani Foundation have also defended Naik.[39][44]
Zakir Naik was severely exposed in a TV debate on the show We The People. He was severely criticized in the media.[45]
http://en.wikipedia.org/wiki/Zakir_Naik
Autor teksta čiji dio danas prenosimo je dr. Sami Alrabaa, bivši musliman, profesor sociologije i stručnjak za arapsko-muslimansku kulturu. Prije nego što se preselio u Njemačku, predavao je na Kuvajtskom Univerzitetu, Univerzitetu Kralja Sauda, te na Univerzitetu Mičigen.
..prvi od dva dijela..
Ovaj uvod napisao sam podstaknut nedavnim maloumnim i bezobraznim ponašanjem posjetioca koji se potpisivao kao "pp3". Shodno tome, kao reakcija na takvo jadno ponašanje i želju da mu ovim putem objasnim neke stvari i pišem ovaj post. Naime, dotični gospodin je na kraju nedavnog chata između njega i mene napisao da je šteta što niko ne može na chatu vidjeti kako je on pobio nas, tj. ovaj blog. Možda je u njegovom svijetu odgovor tipa "haha" i sl. jak argument, ali kod nas to nije nikada bio slučaj, a ni kod ostalog normalnog bezbožničkog i naučno orjentisanog svijeta. Jednu jedinu konkretnu stvar koju je gospodin "pp3" poslao u tom dvominutnom chatu bio je link na youtube video na kome jedan embriolog objašnjava kako je embriološki razvoj tačno opisan u Kur'anu. Video možete pogledati ispod:
Sada dolazimo do najzanimljivije stvari i jednog od lijepih pokazatelja s koliko površnosti i nadasve maloumnosti pojedinci poput dotičnog "pp3" ne samo da vjeruju u ovakve gluposti, već se bezobrazno "razbacuju" svojim neznanjem po jednom uglednom blogu kakav je ovaj.
Prije svega, zanimljivo je primjetiti da se i u ovom videu ignoriše osnovna činjenica da ženska jajna ćelija bez koje je začeće samo po sebi nemoguće, apsolutno nigdje, ni na jednom mjestu u Kur'anu nije spomenuta. No, opet, to očito nije dovoljna diskvalifikacija pa se sa naučnim otkrićima u vezi embriologije u Kur'anu nastavilo jednostavnim zatvaranjem jednog oka na "sitne" pogreške. No, idemo se pretvarati da je dr. Moore potpuno u pravu. Šta ćemo sada? Pa ništa posebno, samo ćemo spomenuti činjenicu da je dr. Moore ovo "otkriće" objavio prije više od 20 godina. Ono što se dogodilo u međuvremenu je, gle čuda, promjenilo njegovo mišljenje. Naime, dr. Moore je u jednoj od svojih najnovijih knjiga čiji ću kompletan naziv citirati na izvornom jeziku (The Developing Human: Clinically Oriented Embryology by Keith L. Moore (Author), T. V. N. Persaud (Author), 7th edition, ISBN: 0721694128) otvoreno priznao da je "kur'anska embriologija" najobičniji plagijat grčke i indijske medicine starije nekoliko stoljeća od nastanka samog Kur'ana. Na devetoj stranici spomenute knjige se tvrdi da je opis embriologije bez dvojbe samo ponavljanje onoga što su Grci i Indijci već od ranije ustanovili i zapisali. Da ne bismo stali samo na tome, nudim svim čitaocima da sami potraže više informacija o grčkom fizičaru "Galenu" ili tradicionalnoj indijskoj medicini pod nazivom "Ayer-veda". Uz ovo, spomenuo bih i Josepha Needhama, uglednog historičara embriologije koji je također ustvrdio da je embriologija u Kur'anu samo preslikavanje Aristotelovog rada i medicine Ayer-veda. Ovdje je veoma bitno naglasiti da svi islamski izvori koji su "promovirali" dato čudo, su kao glavni dokaz i referencu njegove istinitosti navodili dr. Moorea i njegove objavljenje tvrdnje. Sada, kada je jedini pravi naučnik u moru njih koji su "reklamirali" naivnim narodnim masama spomenuto čudo, potvrdio plagijatorstvo Kur'ana, ostaje nada da će se jednog dana sreća smilovati očajnim islamskim doktorima nauka i da će nekada slučajno i pronaći neko čudo.
Za kraj, preporučujem svima kojima nije dovoljno ono što je o greškama Kur'ana napisano na našem blogu, a posebice o embriologiji, da pročitaju dodatno gradivo na ovom linku. Nadam se da je ovaj post bio jedan od primjera koji će pokazati ko naučne činjenice, pogotovo one od islamskih učenjaka i vjernika, uzima zdravo za gotovo, a ko sve provjerava i ko odgovara na svako konkretno pitanje i problem koji mu se postavi. Ovo je ujedno i primjer koji treba pokazati s kakvim se vjerničkim umovima susrećemo na ovom blogu i s kakvim dokazima ti, znanjem odbdareni vjernici, raspolažu.
Sretan rođendan našem dragom blogu. Ne bih želio da se osvrćem na to koliko smo imali posjeta, komentara, prijetnji i sl. jer bi to onda bio rad po šablonu. Samo ću vam reći hvala što posjećujete ovaj blog, još više vam hvala što komentarišete, a najviše hvala onima koji nam pošalju svoje postove (iako su nas ovi zadnji pomalo zaboravili). U sljedećoj godini ćemo sigurno još više pisati, jer smo preko interneta ostvarili neke kontakte u cijelom regionu pa se nadamo da ćemo uskoro biti dio mreže ateista ili jednostavno onih koji odbacuju religije. Nadamo se da će i kvalitet postova biti veći, te da ćemo se početi konkretnije baviti svim religijama koje u svijetu nešto znače. Toliko od admina bloga, a sada vam predstavljamo najduži post ikada.
10 mitova i 10 istina o ateizmu by Sam Harris
Nekoliko anketa pokazuje da se za izraz "ateizam" vežu izuzetne stigme u SAD-u, da biti ateist je ogromna zapreka u političkoj karijeri (više nego što je biti crnac, musliman ili homoseksualac). Po nedavnoj anketi Newsweek-a, samo 37% amerikanaca bi glasalo za predsjedničkog kandidata koji bi, uz to kvalificiran, bio ateista.
Ateisti se često zamišljaju kao netolerantni, nemoralni, depresivni, neosjetljivi na prirodne ljepote i dogmatski zatvoreni prema dokazima nadnaravnog.
Čak je i John Locke, jedan od velikih patrijarha Prosvetiteljstva vjerovao da ateizam "ne bi trebalo nikako tolerirati" zato što, rekao je, "obećanja, ugovori i prisege, koje povezuju ljudska društva, ne mogu se temeljiti na ateizmu."
To je izrečeno prije više od 300 godina, ali čini se da se danas u SAD-u malo toga promjenilo. Zapanjujućih 87% stanovništva tvrdi da "nikada nije sumnjalo" u postojanje boga; manje od 10 % identificira sebe kao ateistu - a njihov ugled čini se nezamjetnim.
Znajući da su ateisti često među najinteligentnijim i naučno obrazovanijim osobama u svakom društvu važno je objasniti mitove kako ne bi igrali važnu ulogu u našem govoru.
1. Ateisti vjeruju da život nema smisla.
Suprotno tome, religiozni ljudi često brinu da je život besmislen i zamišljaju da život može biti ispunjen obećanjem vječne sreće nakon smrti. Ateisti su u potpunosti sigurni da je život dragocjen. Život je ispunjem smislom time što se uistinu živi. Veze s osobama koje volimo su tada ispunjene smislom; ne trebaju trajati vječno da bi bile smislene. Ateisti strah od besmisla smatraju... besmislom.
2. Ateizam je odgovoran za najveće zločine u ljudskoj povjesti.
Religiozne osobe često tvrde da su zločini Hitlera, Staljina, Mao Tse Tunga i Pol Pota ,neminovno proizvodi ateizma. Problem fašizma i komunizma, međutim, nije u tome da su oni suviše kritički spram religije; problem je da su oni suviše slični religiji. Takvi režimi su u srži dogmatski i općenito uzvisuju kult ličnosti koji se ne razlikuju od kultova koji slave religijskog heroja. Auschwitz, gulag i bojna polja nisu primjeri što se dogodi kada ljudska bića odbace religijske dogme; to su primjeri političkih, rasnih i nacionalističkih dogmi koje podivljaju. Ne postoji društvo u ljudskoj povjesti koje je ikada patilo jer su članovi tog društva postali suviše razumni.
3. Ateizam je dogma.
Židovi, kršćani i muslimani tvrde da njihovi spisi tako dobro predviđaju ljudske potrebe da su jedino mogli biti napisani po uputama sveznajućeg božanstva. Ateist je jednostavno osoba koja je razmotrila ovu tvrdnju, pročitala knjige i zaključila da su takve tvrdnje besmislica. Osoba ne treba ništa uzimati vjerom, ili u drugu ruku biti dogmatik, da bi odbacila neopravdana religiozna vjerovanja. Kao što je povjesničar Stephen Henry Roberts (1901-71) rekao: "Smatram da smo oboje ateisti. Ja samo vjerujem u jednog boga manje nego ti. Kada shvatiš zašto odbacuješ sve ostale moguće bogove, shvatit ćeš zašto ja odbacujem tvojeg."
4. Ateisti vjeruju da je sve u svemiru nastalo slučajno.
Nitko ne zna zašto je svemir nastao. Točnije, nije u potpunosti jasno da možemo govoriti o "početku" ili "postanku" svemira općenito, jer se ta shvaćanja temelje na percepciji vremena, a ovdje govorimo o porijeklu samog prostora-vremena.
Mišljenje da ateisti vjeruju da je sve nastalo slučajno uobičajeno se koristi kao kritika Darwinovoj evoluciji. Kao što je Richard Dawkins objasnio u svojoj veličanstvenoj knjizi "Iluzija o bogu", ovo predstavlja krajnje nerazumijevanje teorije evolucije. Iako ne znamo točno kako je Zemljina kemija postala biologija, znamo da raznolikost i kompleksnost koju vidimo u živom svijetu nije proizvod same slučajnosti. Evolucija je kombinacija slučajnih mutacija i prirodne selekcije. Darwin je uveo izraz "prirodna selekcija" kao analogiju izrazu "umjetna selekcija" koju su izvodili uzgajivači stoke. U oba slučaja, selekcija djeluje ne-nasumično na razvoj bilo koje vrste.
5. Ateizam nema nikakve veze s naukom.
Iako je moguće biti naučnik i vjerovati u boga - kao što je to slučaj kod nekih naučnika, neupitno je da naučno razmišljanje narušava, umjesto da podržava religijsku vjeru. Uzimajući Američku populaciju kao primjer, većina anketa pokazuje da oko 90% populacije vjeruje u osobnog boga; dok 93% članova Nacionalne akademije Nauka ne vjeruje. Ovo sugerira da postoji nekoliko načina razmišljanja koji su manje nalik religijskoj vjeri nego što je to nauka.
6. Ateisti su arogantni.
Kada naučnici ne znaju nešto - kao što je, zašto je nastao svemir ili kako se prva samo-replicirajuća molekula formirala - oni to priznaju. Pretvarati se da znate nešto iako ne znate je duboka odgovornost u nauci. Ipak, to je od životnog značaja u religiji utemeljenoj na vjeri. Jedna od suštinskih ironija religijske rasprave može se pronaći u učestalosti kojom vjernici slave sebe zbog svoje poniznosti, dok tvrde da posjeduju znanje o kosmologiji, hemiji i biologiji koje ne posjeduju naučnici. Kada razmatraju pitanja o prirodi svemira i našem mjestu u njemu, ateisti pokušavaju izvući zaključke iz nauke. To nije arogancija; to je intelektualna iskrenost.
7. Ateisti su zatvoreni prema spiritualnim iskustvima.
Ne postoji ništa što sprečava ateista da iskusi ljubav, zanos, oduševljenje i strahopoštovanje; ateisti mogu vrednovati ta iskustva i redovito im težiti. Ono što ateisti ne namjeravaju činiti je iznositi neopravdane tvrdnje o prirodi stvarnosti na osnovu tih iskustava. Nema sumnje da su neki kršćani preokrenuli svoj život ka boljem čitajući bibliju i moleći se Isusu. Što to dokazuje? Pokazuje da određena pažnja i pravila ponašanja imaju značajan utjecaj na ljudski um. Pokazuju li pozitivna iskustva kršćanstva da je Isus jedini spasitelj čovječanstva? Niti približno - jer hindusi, budisti, muslimani, pa čak i ateisti imaju redovno slična iskustva. Ne postoji kršćanin na Zemlji koji može tvrditi sa sigurnošću da je Isus ikada imao bradu, kao što ne može biti siguran da je rođen od djevice ili da je ustao iz mrtvih. To jednostavno nisu iskustva koja mogu duhovno biti potkrijepljena.
8. Ateisti vjeruju da ne postoji ništa izvan ljudskog života i ljudskog razumijevanja.
Ateisti su slobodni tvrditi da postoje ograničenja ljudskog razumijevanjana način na koji vjernici nisu. Očigledno je da mi ne razumijemo svemir u potpunosti: ali još je očiglednije da biblija a ni kuran ne daju najbolje objašnjenje za to. Mi ne znamo postoji li razvijeni život negdje u svemiru, ali mogao bi postojati. Ako postoji, takva bića su mogla razviti razumijevanje za prirodu koja neizmjerno nadilaze naše. Ateisti slobodno mogu iznositi takve mogućnosti. Oni također slobodno mogu tvrditi da, ako izvanzemaljci postoje, da bi sadržaj biblije i kurana bio još manje dojmljiv nego ateistima ljudima. S ateističke točke gledišta, svjetske religije krajnje trivijaliziraju ljepotu i neizmjernost svemira. Nije potrebno prihvatiti bilo što u nedostatku dokaza da bi se došlo do takvog opažanja.
9. Ateisti ignoriraju činjenicu da su religije ogroman doprinos društvu.
Oni koji naglašavaju dobre strane religije čini se nikada ne shvaćaju da te strane neuspjevaju prikazati istinu religijske doktrine. To je razlog zašto imamo izraze poput "požudne misli" i "samozavaravanje". Postoji znatna razlika između utješne iluzije i istine.
Izgradili smo značajan moralni napredak tokom godina, a to nismo učinili pažljivijim čitajnjem biblije ili kurana. Obje knjige opravdavaju ropstvo - dok svako civilizirano ljudsko biće prepoznaje ropstvo kao odvratnost. Štogod je dobro u (religioznim) spisima - poput zlatnog pravila - može se moralno vrednovati bez uvjerenja da nam je to dostavljeno od strane kreatora svemira.
Ko je zaista bio Isus? (neke od mogućnosti)
Crnac:
1. svakoga je oslovljavao sa "brate"
2. nije imao stalno prebivalište
3. niko ga nije želio zaposliti
Jevrej:
1. živio je kod roditelja do svoje 33. godine
2. ušao je u očev posao
3. bio je siguran da mu je majka djevica, a majka je bila sigurna da je njen sin bog
Irac:
1. nikada se nije oženio
2. nikada nije imao stabilan posao
3. zadnja životna želja mu je bila vino
Italijan:
1. razgovarao je sa svojim rukama
2. pio je vino uz svaki obrok
3. radio je u građevini
Portorikanac:
1. prvo ime mu je bilo Jesus
2. stalno je imao problema sa zakonom
3. njegova majka nije znala ko je njegov otac
Vođa kulta:
1. formirao je vlastitu tajnu grupu od 12 članova
2. tvrdio je da ima posebnu vezu s bogom
3. treći dan nakon smrti je otišao gore u svoj svemirski brod
Radio u marketingu:
1. redovno se nalazio u situacijama da moli za milost
2. za večerom je volio održavati velike govore
3. bio je uvjeren da i najšokantniji grijesi mogu biti oprošteni
Preporučujemo za čitanje:
- Richard Dawkins "The Greatest Show on Earth" (engleska verzija) LINK
- Ali Sina "Understanding Muhammad" (engleska verzija) LINK
Dokazi poslanstva
10 mitova i 10 istina o ateizmu by Sam Harris
Sam Harris, autor knjige "Kraj vjere: Religija, teror i budućnost razuma" i "Pisma kršćanskoj naciji".
24. Prosinac, 2006. godine
24. Prosinac, 2006. godine
Nekoliko anketa pokazuje da se za izraz "ateizam" vežu izuzetne stigme u SAD-u, da biti ateist je ogromna zapreka u političkoj karijeri (više nego što je biti crnac, musliman ili homoseksualac). Po nedavnoj anketi Newsweek-a, samo 37% amerikanaca bi glasalo za predsjedničkog kandidata koji bi, uz to kvalificiran, bio ateista.
Ateisti se često zamišljaju kao netolerantni, nemoralni, depresivni, neosjetljivi na prirodne ljepote i dogmatski zatvoreni prema dokazima nadnaravnog.
Čak je i John Locke, jedan od velikih patrijarha Prosvetiteljstva vjerovao da ateizam "ne bi trebalo nikako tolerirati" zato što, rekao je, "obećanja, ugovori i prisege, koje povezuju ljudska društva, ne mogu se temeljiti na ateizmu."
To je izrečeno prije više od 300 godina, ali čini se da se danas u SAD-u malo toga promjenilo. Zapanjujućih 87% stanovništva tvrdi da "nikada nije sumnjalo" u postojanje boga; manje od 10 % identificira sebe kao ateistu - a njihov ugled čini se nezamjetnim.
Znajući da su ateisti često među najinteligentnijim i naučno obrazovanijim osobama u svakom društvu važno je objasniti mitove kako ne bi igrali važnu ulogu u našem govoru.
1. Ateisti vjeruju da život nema smisla.
Suprotno tome, religiozni ljudi često brinu da je život besmislen i zamišljaju da život može biti ispunjen obećanjem vječne sreće nakon smrti. Ateisti su u potpunosti sigurni da je život dragocjen. Život je ispunjem smislom time što se uistinu živi. Veze s osobama koje volimo su tada ispunjene smislom; ne trebaju trajati vječno da bi bile smislene. Ateisti strah od besmisla smatraju... besmislom.
2. Ateizam je odgovoran za najveće zločine u ljudskoj povjesti.
Religiozne osobe često tvrde da su zločini Hitlera, Staljina, Mao Tse Tunga i Pol Pota ,neminovno proizvodi ateizma. Problem fašizma i komunizma, međutim, nije u tome da su oni suviše kritički spram religije; problem je da su oni suviše slični religiji. Takvi režimi su u srži dogmatski i općenito uzvisuju kult ličnosti koji se ne razlikuju od kultova koji slave religijskog heroja. Auschwitz, gulag i bojna polja nisu primjeri što se dogodi kada ljudska bića odbace religijske dogme; to su primjeri političkih, rasnih i nacionalističkih dogmi koje podivljaju. Ne postoji društvo u ljudskoj povjesti koje je ikada patilo jer su članovi tog društva postali suviše razumni.
3. Ateizam je dogma.
Židovi, kršćani i muslimani tvrde da njihovi spisi tako dobro predviđaju ljudske potrebe da su jedino mogli biti napisani po uputama sveznajućeg božanstva. Ateist je jednostavno osoba koja je razmotrila ovu tvrdnju, pročitala knjige i zaključila da su takve tvrdnje besmislica. Osoba ne treba ništa uzimati vjerom, ili u drugu ruku biti dogmatik, da bi odbacila neopravdana religiozna vjerovanja. Kao što je povjesničar Stephen Henry Roberts (1901-71) rekao: "Smatram da smo oboje ateisti. Ja samo vjerujem u jednog boga manje nego ti. Kada shvatiš zašto odbacuješ sve ostale moguće bogove, shvatit ćeš zašto ja odbacujem tvojeg."
4. Ateisti vjeruju da je sve u svemiru nastalo slučajno.
Nitko ne zna zašto je svemir nastao. Točnije, nije u potpunosti jasno da možemo govoriti o "početku" ili "postanku" svemira općenito, jer se ta shvaćanja temelje na percepciji vremena, a ovdje govorimo o porijeklu samog prostora-vremena.
Mišljenje da ateisti vjeruju da je sve nastalo slučajno uobičajeno se koristi kao kritika Darwinovoj evoluciji. Kao što je Richard Dawkins objasnio u svojoj veličanstvenoj knjizi "Iluzija o bogu", ovo predstavlja krajnje nerazumijevanje teorije evolucije. Iako ne znamo točno kako je Zemljina kemija postala biologija, znamo da raznolikost i kompleksnost koju vidimo u živom svijetu nije proizvod same slučajnosti. Evolucija je kombinacija slučajnih mutacija i prirodne selekcije. Darwin je uveo izraz "prirodna selekcija" kao analogiju izrazu "umjetna selekcija" koju su izvodili uzgajivači stoke. U oba slučaja, selekcija djeluje ne-nasumično na razvoj bilo koje vrste.
5. Ateizam nema nikakve veze s naukom.
Iako je moguće biti naučnik i vjerovati u boga - kao što je to slučaj kod nekih naučnika, neupitno je da naučno razmišljanje narušava, umjesto da podržava religijsku vjeru. Uzimajući Američku populaciju kao primjer, većina anketa pokazuje da oko 90% populacije vjeruje u osobnog boga; dok 93% članova Nacionalne akademije Nauka ne vjeruje. Ovo sugerira da postoji nekoliko načina razmišljanja koji su manje nalik religijskoj vjeri nego što je to nauka.
6. Ateisti su arogantni.
Kada naučnici ne znaju nešto - kao što je, zašto je nastao svemir ili kako se prva samo-replicirajuća molekula formirala - oni to priznaju. Pretvarati se da znate nešto iako ne znate je duboka odgovornost u nauci. Ipak, to je od životnog značaja u religiji utemeljenoj na vjeri. Jedna od suštinskih ironija religijske rasprave može se pronaći u učestalosti kojom vjernici slave sebe zbog svoje poniznosti, dok tvrde da posjeduju znanje o kosmologiji, hemiji i biologiji koje ne posjeduju naučnici. Kada razmatraju pitanja o prirodi svemira i našem mjestu u njemu, ateisti pokušavaju izvući zaključke iz nauke. To nije arogancija; to je intelektualna iskrenost.
7. Ateisti su zatvoreni prema spiritualnim iskustvima.
Ne postoji ništa što sprečava ateista da iskusi ljubav, zanos, oduševljenje i strahopoštovanje; ateisti mogu vrednovati ta iskustva i redovito im težiti. Ono što ateisti ne namjeravaju činiti je iznositi neopravdane tvrdnje o prirodi stvarnosti na osnovu tih iskustava. Nema sumnje da su neki kršćani preokrenuli svoj život ka boljem čitajući bibliju i moleći se Isusu. Što to dokazuje? Pokazuje da određena pažnja i pravila ponašanja imaju značajan utjecaj na ljudski um. Pokazuju li pozitivna iskustva kršćanstva da je Isus jedini spasitelj čovječanstva? Niti približno - jer hindusi, budisti, muslimani, pa čak i ateisti imaju redovno slična iskustva. Ne postoji kršćanin na Zemlji koji može tvrditi sa sigurnošću da je Isus ikada imao bradu, kao što ne može biti siguran da je rođen od djevice ili da je ustao iz mrtvih. To jednostavno nisu iskustva koja mogu duhovno biti potkrijepljena.
8. Ateisti vjeruju da ne postoji ništa izvan ljudskog života i ljudskog razumijevanja.
Ateisti su slobodni tvrditi da postoje ograničenja ljudskog razumijevanjana način na koji vjernici nisu. Očigledno je da mi ne razumijemo svemir u potpunosti: ali još je očiglednije da biblija a ni kuran ne daju najbolje objašnjenje za to. Mi ne znamo postoji li razvijeni život negdje u svemiru, ali mogao bi postojati. Ako postoji, takva bića su mogla razviti razumijevanje za prirodu koja neizmjerno nadilaze naše. Ateisti slobodno mogu iznositi takve mogućnosti. Oni također slobodno mogu tvrditi da, ako izvanzemaljci postoje, da bi sadržaj biblije i kurana bio još manje dojmljiv nego ateistima ljudima. S ateističke točke gledišta, svjetske religije krajnje trivijaliziraju ljepotu i neizmjernost svemira. Nije potrebno prihvatiti bilo što u nedostatku dokaza da bi se došlo do takvog opažanja.
9. Ateisti ignoriraju činjenicu da su religije ogroman doprinos društvu.
Oni koji naglašavaju dobre strane religije čini se nikada ne shvaćaju da te strane neuspjevaju prikazati istinu religijske doktrine. To je razlog zašto imamo izraze poput "požudne misli" i "samozavaravanje". Postoji znatna razlika između utješne iluzije i istine.
U svakom slučaju, dobre strane religije mogu uistinu biti pobijene. U većini slučajeva, čini se da religija daje ljudima loše razloge za dobrim ponašanjem, kada su u biti dobri razlozi dostupni. Zapitajte se, što je moralnije, pomagati siromašnima zbog njihove patnje, ili pomagati im jer mislite da tvorac svemira želi da to činite, za što ćete biti nagrađeni, ili ćete biti kažnjeni ako to ne učinite?
10. Ateisti ne pružaju temelje moralnosti.
Ako osoba ne razumije da je surovost pogrešna, neće to otkriti čitajući bibliju ili kuran - jer su i te knjige prepune podržavanja surovosti, ljudske i božanske. Moral ne primamo od religije. Odlučujemo što je dobro u našim dobrim knjigama potčinjavajući se moralnim intuicijama (na određenoj razini) usađenim u nama koje su se razvijale tisućama godina razmišljanja o uzrocima ljudske sreće.
10. Ateisti ne pružaju temelje moralnosti.
Ako osoba ne razumije da je surovost pogrešna, neće to otkriti čitajući bibliju ili kuran - jer su i te knjige prepune podržavanja surovosti, ljudske i božanske. Moral ne primamo od religije. Odlučujemo što je dobro u našim dobrim knjigama potčinjavajući se moralnim intuicijama (na određenoj razini) usađenim u nama koje su se razvijale tisućama godina razmišljanja o uzrocima ljudske sreće.
Izgradili smo značajan moralni napredak tokom godina, a to nismo učinili pažljivijim čitajnjem biblije ili kurana. Obje knjige opravdavaju ropstvo - dok svako civilizirano ljudsko biće prepoznaje ropstvo kao odvratnost. Štogod je dobro u (religioznim) spisima - poput zlatnog pravila - može se moralno vrednovati bez uvjerenja da nam je to dostavljeno od strane kreatora svemira.
Originalna verzija na engleskom jeziku: 10 myths about atheism.
Ko je zaista bio Isus? (neke od mogućnosti)
Crnac:
1. svakoga je oslovljavao sa "brate"
2. nije imao stalno prebivalište
3. niko ga nije želio zaposliti
Jevrej:
1. živio je kod roditelja do svoje 33. godine
2. ušao je u očev posao
3. bio je siguran da mu je majka djevica, a majka je bila sigurna da je njen sin bog
Irac:
1. nikada se nije oženio
2. nikada nije imao stabilan posao
3. zadnja životna želja mu je bila vino
Italijan:
1. razgovarao je sa svojim rukama
2. pio je vino uz svaki obrok
3. radio je u građevini
Portorikanac:
1. prvo ime mu je bilo Jesus
2. stalno je imao problema sa zakonom
3. njegova majka nije znala ko je njegov otac
Vođa kulta:
1. formirao je vlastitu tajnu grupu od 12 članova
2. tvrdio je da ima posebnu vezu s bogom
3. treći dan nakon smrti je otišao gore u svoj svemirski brod
Radio u marketingu:
1. redovno se nalazio u situacijama da moli za milost
2. za večerom je volio održavati velike govore
3. bio je uvjeren da i najšokantniji grijesi mogu biti oprošteni
Preporučujemo za čitanje:
- Richard Dawkins "The Greatest Show on Earth" (engleska verzija) LINK
- Ali Sina "Understanding Muhammad" (engleska verzija) LINK
Dokazi poslanstva
Temelji kršćanstva
Subscribe to:
Posts (Atom)