Prije nešto više od pola godine, obećali smo da ova tema nije vidjela svoj posljednji dio. Danas vam donosimo još tri, u najmanju ruku, neobična hadisa, koja ćemo, naravno, prokomentarisati. Ovo nisu hadisi koje ćete naći u vidu postera na gradskim fasadama i po autobusima. Razumljivo je, stoga, zaključiti, da i oni koji ove postere printaju imaju barem jedan, sićušan filterčić za spoznavanje ovih gluposti. Samo da napomenem da sam ja preveo sljedeće hadise, pa uvažavam korekcije.
Abu Huraira je rekao:
Allahov poslanik je rekao: "Ako želite obući svoju obuću (sandale), obucite prvo desnu, a ako ih želite skinuti, skinite prvo lijevu. Neka desna bude prva koju ćete obući i zadnja koju ćete skinuti."
Allahov poslanik je rekao: "Niko od vas ne bi trebao hodati u jednoj sandali; on treba ili obući drugu, ili hodati bos."
Poznato nam je da svaki kult ima svoja duboka uvjerenja, od kojih su neka toliko bedasta da ih narod nekada prevaziđe, pa ih nazove "sujevjerjem". Islam, kao jedan od kultova, je pun ovakvih bedastoća, ali ih se vjernici jednostavno ne žele osloboditi, te onda izmišljaju komična obrazloženja, poput onoga da je "za dobru juhu potrebno umočiti muhu", ili da treba piti sjedeći, jer, kao što reče jedan od posjetilaca ovog bloga, voda se ravnomjerno raspolaže na sve dijelove tijela. Ništa čudno u ovim njihovim izjavama, kad se uzme u obzir da je Islam, kao i svaki drugi kult, zasnovan na vječnim istinama koje su povezane poput kula od karata i ako je samo jedna klimava, pašće cijeli sistem. Mislim da nema potrebe da vam posebno obrazlažem zašto je apsolutno svejedno na koju nogu ćete prvo obući sandalu i apsolutno je svejedno zašto je to samoproklamovani poslanik radio, ipak je svejdno koju ćete prvu obući. Trust me ;).
Jabir b. 'Abdullah je izjavio da je Allahov poslanik a.s. rekao: "Nemojte jesti lijevom rukom, zato što Šejtan jede lijevom rukom." (isto se odnosi i za piće)
Ovaj hadis nam dođe, kao državnom tužitelju priznanje počinioca (u ovom slučaju počinioc je kriv po dvije tačke optužbe, neznanje i sujevjerje). Mora da je i ovo, izrazito naučno, pravilo Muhammed dobio direktno od Allaha. Vjerovatno je jednom prilikom dok je bio u osami na planini Hira jeo smoki sa dvije ruke, pa kad je Allah vidio šta je uradio sa svoje brade, zabranio je svima da jedu s obe ruke, a pošto je Muhammed bio dešnjak, odluka je pala da se lijevoj ruci uskrati biološko pravo. Kako sam uspio saznati, lijeva ruka je šejtanska zato što sa njom brišemo dupe nakon velike nužde, te inače obavljamo čišćenje tijela lijevom rukom. Naišao sam i na jedno zanimljivo pitanje, jednog zabrinutog vjernika, koji je pitao da li kada jedemo nožem i viljuškom možemo koristiti lijevu ruku, pa je dobio odgovor da ta fetva još nije izašla. Zašto praviti razliku između lijeve i desne ruke (nećemo valjda uzeti Šejtana za ozbiljno) ostaje vječna misterija.
Buraida je izjavio (uz odobrenje svog oca) da je Allahov poslanik a.s. rekao: "Onaj koji igra šah je kao onaj koji oboji svoju ruku mesom i krvlju svinje"
Oko ovog hadisa ću se rado sporiti. Primjetio sam da postoje jako velike podjele među muslimanskom rajom šta ovaj hadis zapravo znači. Većina, ipak, smatra da se hadis odnosi na to da je šah veliki konzument vremena, te da ga možemo igrati jednom mjesečno ili jednom godišnje, u svom domu, tako da nas drugi ne vide. Drugi dio raje, poput marokanskog vjerskog vođe, su potpuno zabranili šah iz tog razloga što, navodno, igranje šaha potiče klađenje, grube riječi i sl. Halifa Omar je rekao da je šah opasniji od tavle. Veliki imam Malik "šejh islama" za šah kaže: "I hate this, and it is haraam". Ovu izjavu sam morao prenjeti u engleskoj verziji, jer neodoljivo podsjeća na svima poznati osjećaj poraza.
Sigurno ste do sada već navikli da vas redovno učimo stvari iz vaše religije koje niste znali, ili ste mislili da znate. Jedna od takvih, i ključnih, zabluda među muslimanskom rajom je pitanje homoseksualnosti i stav Kur'ana i Hadisa o tome (oni koji vjeruju u Tefsir neka stanu ovdje). Automatska reakcija muslimanske raje je gnušanje, netrpeljivost i stiskanje šaka, simptome koje smo mogli vidjeti na Queer fest-u, koji je pokazao kolika je civiliziranost i mentalni razvitak, doduše samo jedne sekte, islamističkih tvrdolinijaša, koji moral crpe iz svete im knjige. Problem je u tome što se njihovo znanje svodi na rekla-kazala fresh nju tumač sa zelenijeh stranica, a ne iz Kur'ana i hadisa, na koje se poziva ovaj blog.
Redovni posjetioci će se sjetiti da sam jednom prilikom rekao da Allah nema ništa protiv homoseksualaca, pa ću vam to obrazložiti na sljedeći način. Sve zelene stranice do kojih sam mogao doći, jasno razgraničavaju homoseksualnost sa upražnjavanjem homoseksualnosti kroz seksualne odnose, što je, opet odlično, prijetio Bill Maher, ohrabrujući dvojicu muslimanskih gay aktivista na drugi vid zadovoljavanja seksualnih apetita osim samog seksualnog odnosa. Allah u Kur'anu kaže: (4:16) "A ako dvoje to učine, izgrdite ih; pa ako se pokaju i poprave, onda ih na miru ostavite, jer Allah prima pokajanje i samilostan je." Dvoje se u ovom ajetu odnosi na dvojicu muškaraca, izuzetnu razliku koju je Besim Korkut, namjerno ili ne, izostavio. Uspio sam pronaći da se pod kaznom za homoseksualne ODNOSE misli na to da te osobe treba prebiti (piše sandalama), ili izbaciti iz grada. Dakle, ovdje se nigdje ne spominje sama homoseksualnost (nazovimo to tako, platonska), već seksualni odnos između pripadnika istog spola. Osim ovog ajeta, postoji još jedan, koji jasno ukazuje zašto je Allah razorio Sodomu ""Mi ćemo uništiti stanovnike ovoga grada, jer su njegovi stanovnici nevjernici." (Al-'Ankabut, 31.). Zanimljivo, u čitavom Kur'anu, Allah više nigdje ne spominje homoseksualnost, ni direktno, ni indirektno, a jedine riječi koje se tiču teme su Lutove, pa da analiziramo i njih.
Svi mi smo već negdje čuli legendu o Lut-u. Meni se, recimo, posebno sviđa slikovita i "filmovita" verzija koju nam nudi dobri stari Bill Maher (Omniscient-ov idol) u filmu Religulous.
Priča je naravno preuzeta u Kur'anu, uz neke sitnije izmjene. Kako legenda kaže, Lut je bio Ibrahimov bratić. Ovo je jako bitan podatak kada uzmemo u obzir više stvari. Kao prvo, Ibrahim je naredio Lutu da se preseli u Mu'tefiku, ili Sodomu, koja je tada bila prosperitetan trgovački grad. Tako je Sodoma dobila svog pvog "muslimana". Kako to obično biva u legendama, Lut je pozivao narod da pređu na jedinu istinsku vjeru (kršćanstvo ili islam, zavisno koju knjigu čitate) ali su oni odbili, tako da je Lut zamolio Allaha da ih kazni, ali da njega i njegovu porodicu poštedi. "I Luta, kad reče narodu svome: "Zašto činite razvrat koji niko prije vas na svijetu nije činio? Vi sa strašću prilazite muškarcima, umjesto ženama. Ta vi ste narod koji sve granice zla prelazi!" (Al-A'raf, 80.-81.) Kao što rekoh, postoji zanimljiva veza između Ibrahima i Luta. Po Bibliji, Sodoma i Gomora su uništene kada je Ibrahim imao 99 godina, što će reći da se po pretpostavljenoj hronologiji to desilo oko 2000. pr.n.e (tačnije 1953. pr.n.e.). Zašto je ovo zanimljivo? Pročitajte ponovno ajet iznad. Lut kaže da njegov narod čini razvrat koji "niko prije" njih "na svijetu" nije činio. Ova izjava se nalazi u Kur'anu, i valjda bi trebala biti tačna, ali definitvno nije. Ako upotrijebimo logiku, lahko ćemo shvatiti da nema šanse da u široj historiji ljudskog roda, koja se procjenjuje na više od 2 miliona godina, nije bilo homoseksualnosti. Prve dokaze imamo u Mesopotamiji, "...iz ikonografskih dokaza, koji datiraju iz 3000. pr.n.e. do kršćansje ere, jasno je da je homoseksualnost bila prihvaćeni dio Mesopotamske scene. Ovaj zaključak je potvrđen od strane mnogih književnih i pravnih tekstova u kojima se homoseksualnost spominje." Još jedan, od ovoga neovisan, primjer možemo naći u Egiptu. U grobnici Niankhkhnuma i Khnumhotep-a, koji su bili faraonovi manikuristi. Na slici (gore) možemo vidjeti kako se dodiruju nosevima, što je u antičkom Egiptu smatrano "..kao jedan vid poljupca". Procjenjena starost grobnice je oko 4700 godina, što je daleko prije nego što je Lut izjavio da je njegov narod prvi koji je učinio "razvrat". Kako objasniti to da Lut laže? Tj. da mu Allah dopušta da laže u Kur'anu.
Nerijetko ćemo čuti da za Boga ne vrijede ni prirodni zakoni, kao što su oni fizike, biologije, hemije, a ni društveni, kao što su zakoni logike. Shodno tome na svaki pokušaj ateiste da raspravlja o Bogu na osnovu zdravog razuma, koristeći se zakonima koji su se pokazali i dokazali bezbroj puta od velikog praska pa naovamo, će završiti famoznom frazom "Bog nije rođen i niko mu ravan nije", dok će kršćani reći jednostavno (i naoko ljepše) "Bog jeste". Onda će nastati tajac dok onaj sa kojim želite raspravljati pogleda u nebo kao da je rekao nešto krucijalno, a ne rečenicu koja se širom svijeta prolama kao mlazni motor. Ako želite raspravljati o porijeklu života, rasprava će trajati jako kratko. Vi ćete reći da je prvi organizam nastao iz vode, oni će pitati kako, vi ćete im pokušati objasniti Hibbsov bozon, oni će opet reći kako kada su materija i energija neuništive. Onda ćete vi, jer ste dotakli vrh naučnog objašnjenja o nastanku svemira gdje, vjerovali vjernici ili ne, naučnici priznaju da ne znaju sve, pitati kako je nastao Bog. Tu će vaša "rasprava" prestati jer ste ušli u idle territory, Božju logiku. To vam je isto kao bug u igrici. Odmah mi pada na pamet igra GTA, kada uletite među zgrade i tu zaštekate bez mogućnosti da ikada više izađete, vi pritisnete load, kad opet na isto mjesto, opet load, opet isto. Ipak, postoji još jedna osoba za koju ne vrijede svi nabrojani zakoni - Chuck Norris.
Kada razmišljaju o Bogu, Kalvinisti skoro odmah izgovaraju kratki katekizam "Bog je duh, neprekidan, vječan i nepromjenjiv." Možda se ne zaustavljaju da razjasne riječ duh, nego žure da navedu i atribute poput "mudrost, svetost, pravda, dobrota i istina." Ali stanimo malo: Duh, Mudrost, Istina. Psalm 31.5 Boga određuje kao "Gospod Bog od istine." John 17:3 kaže, "Ovaj život je vječan, kako bi mogli spoznati, jedinog pravog Boga..." John 5:6 kaže, "Duh je istina." Ovakvi redci indiciraju da je Bog racionalno biće koje razmišlja, čije misli prikazuju strukturu Aristotove logike (silogistike).
Svakoga ko se protivi ovoj povezici treba zapitati da li je za Boga tačno ili ne da ako svi psi imaju zube, neki psi - španijeli - imaju zube? Da li oni koji mjenjaju ovu "čistu ljudsku logiku" sa božjom misle da za Boga, svi psi mogu imati zube dok španijeli nemaju? Slično, sa "čistom ljudskom" aritmetikom: dva plus dva je četiri za čovjeka, ali je jedanaest za Boga? Još od kada je Sv. Bernard otkazao povjerenje Abelardu, postoji zrno sumnje u nekim "odjeljenjima" "čiste ljudske logike"; i u naše vrijeme egzistencijalistički, neo-ortodoksni autori prigovaraju "jednosmjernoj" inferenciji (proces izvlačenja zaključaka na osnovu nekih podataka), te insistiraju na tome da vjera mora iznjeti logiku na novi stepen.
Kao što smo rekli, neki teisti će reći da je Bog "izvan vanjštine", "van logike", da "prevazilazi logiku, "da nije subjekt logičkih ograničenja" ili da je "ljudska logika ograničena", i sl. Iako na prvu, ove izjave izgledaju kao da će odbaciti svo intelektualiziranje kroz prozor, te da će ograditi religija debata, one zapravo otvaraju mnoga pitanja za teiste.
* Ako je "ljudska logika" nedovoljna za metafiziku,onda je debatovanje o postojanju Boga besmisleno, zbog toga što baš ljudskom logikom, mišlju i mentalitetom dolazimo do koncepta Boga.
* Ako se Bog ponaša po logici koju mi ne razumijemo, onda se Bog i dalje ponaša po nekoj logici, iako je to logika koju ne razumijemo.
* Reći da se Bog ne ponaša po zakonima logike, znači da on može stvoriti okrugao kvadrat, na primjer, što znači da njegove moći ne mogu logički postojati, što kategoriše Boga u fantaziju.
* "Izvan logike" je sinonim za iracionalno i priznanje da su vjerovanja "izvan logike" je priznanje da su iracionalne i logički neodbranjive.
"Štagod implicira postojanje i nepostojanje istovremeno je nekompatibilno sa apsolutnom mogućnošću koja potpada pod božansku svemogućnost. Takva kontradikcija jednostavno nije obuhvatna i dokučiva. Štagod, dakle, onda nije kontradiktorno je u domenu mogućeg. Štagod, dakle, nije kontradiktorno, spada u domen mogućeg i Božju svemogućnost. Ako nešto sadrži kontradikciju nije u domenu svemogućnosti jer se ne može kvalifikovati kao moguće. Bolje je, ipak, reći da ne može biti urađeno, nego da to Bog ne može uraditi" (T. Aquinas Summa Theologica p. 163-164 , Volume I, ques. 15 ans. 3)
mit: Muhammeda su prognali iz Meke jer mu nisu dozvolili da propovijeda Islam
istina:Kako kažu islamski historičari, Mekanci su bili prilično tolerantni prema Muhammedu i njegovoj novoj religiji. Meka je bila otvoreno društvo gdje su se sve religije poštovale. Politeisti, židovi i kršćani su živjeli i molili se jedni pored drugih, pogotovo tokom svetih mjeseci, kada bi paganski hodočasnici prelazili veliki put do Kabe, gdje su obavljali svoje rituale. Muhammed je narušio ovu skladnost lokalnog stanovništva razbijajući njihovu tradiciju i proklinjući ostale religije:
Kada je poslanik otvoreno predstavio Islam, onako kako mu je Allah naredio, njegovi ljudi se nisu okrenuli protiv njega, koliko sam ja čuo, sve dok nije počeo govoriti uvredljivo o njihovim bogovima. Kada je to uradio, oni su se jako uvrijedili i jednoglasno se složili da ga drže za neprijatelja. (Ibn Ishaq 167)
Iako su ga zamolili da to prestane činiti, Muhammed je nastavio širiti mržnju osuđujući lokalne religije, uzrokujući Mekancima veliku netrpeljivost:
[Mekanci] su rekli da nikada nisu doživjeli ništa slično tim problemima koje im je prouzrokovao sugrađanin. On je proglasio njihov način života glupim, uvrijedio njihove pretke, nasrtao na njihovu religiju, podijelio društvo i proklinjao njihove bogove. (Ibn Ishaq 183).
Ne samo da je ovo sve bila uvreda za ljude i njihovu tradiciju, nego je također prijetilo lokalnoj privredi, koja je zavisila od godišnjeg hodočašća. Ipak, bili su spremni ponuditi novac Muhammedu ako bi prestao potpirivati situaciju:
Odabrani je poslan Muhammedu da pregovara sa njim... Kada je došao, sjeo je sa njim, objasnio mu je da su ga poslali da kroz razgovor iznađu rješenje. Nijedan Arap nije nikada tretirao njihovo pleme kako ih je Muhammed tretirao, i oni su ponovili optužbe... Ako on želi novac, napraviće ga najbogatijim od svih; ako mu treba čast, biće njihov princ; ako mu treba suverenitet, biće kralj. (Ibn Ishaq 188)
Dalje dokaze da Mekanci nisu imali problem sa Islamom vidimo u događaju koji je poznat kao "šejtanski stihovi". Kako muslimanski historičari tvrde, Muhammed je nakratko pristao na njihovu molbu da ne vrijeđa lokalne bogove i da prepozna prava drugih na religiju:
Kada su Mekanci to čuli, bili su presretni. Ono što je on rekao za njihove bogove ih je obradovalo i oni su ga poslušali... Kada je došao na molitvu, završio poglavlje, pao je na sedždu, a ostali muslimani su ga pratili, vjerujući u njegove riječi i slušajući njegove zapovijesti. Oni mušrici u Kurejšu i drugi koji su bili u džamiji također su padali na sedždu na temelju onoga što je on rekao o njegovim bogovima. U cijeloj džamiji, nije bilo ni vjernika ni kafira koji nije pao na sedždu. (Ibn Ishaq 188)
Mekancima je očigledno jako laknulo zbog toga što su neviđene tenzije oko religijskih uvjerenja bile prevaziđene. Slavili su moleći se uz muslimane u Kabi. Prihvatili su muslimane istog trena kada je Muhammed prihvatio njih. Nažalost, period mira i bratstva nije dugo potrajao. Muhammed je ubrzo pogazio svoje riječi nakon što se među njegovim ljudima počela javljati sumnja u njegov stav o nevjernicima i njegovoj, novopronađenoj, toleranciji prema drugim religijama. Objasnio je jednostavno da su izrečeni "stihovi" bili djelo šejtana koji ga je obuzeo i natjerao da to izgovori.
