From God Bless To Godless

U prošlom dijelu teme sam se osvrnuo na zdravstvene i sociološke probleme do kojih dolazi u svetom mjesecu ramazanu. Osim svih tih problema, postoje još neka, alarmantna pitanja, koja se pojavljuju tokom mjeseca posta, a koja su sva direktno povezana jedna sa drugim. Kako je već pomenuto, post može izazvati dehidraciju, nesanicu i druge štetne pojave. Naravno, ove pojave direktno utiču na produktivnost i nacionalnu ekonomiju. Oni postači koji žive u većinski muslimanskim zemljama jasno mogu osjetiti stagnaciju ekonomije u periodu posta. To je, dakako, uzrokovano padom produktivnosti, koji je prethodno uzrokovan upravo navedenim zdravstvenim problemima. Po istraživanju Instituta za sociološke nauke arapskog svijeta u Kairu, ekonomska produktivnost u arapskim zemljama u mjesecu ramazanu je pala za nevjerovatnih 78%. Među glavnim uzrocima za ovakav pad su izostanci sa posla, bolovanja, te skraćeno radno vrijeme. Isti trend možemo naći i u Maroku, gdje se još dodaje da je jedan od uzroka i to što žene ranije odlaze s posla da spreme iftar, dok se neki ljudi iskradaju da izbjegnu saobraćajne gužve kako bi stigli na iftar. Škole također mjenjaju svoj raspored tokom ramazana. U Dubaiju je situacija ista. Zanimljivo je da tamo poslodavci sveti mjesec u šali nazivaju "mjesec bolovanja", jer je šansa da radnik neće doći na posao nego poslati medicinsko opravdanje, mnogostruko veća. Bahrein i Jordan su još dva primjera istog trenda, gdje kod ovog posljednjeg produktivnost u javnom sektoru opada za 50%. Interesantno je, također, da se količina potrošnje hrane u ramazanu povećava.

Studija je provedena u pet provincija, kod ljudi sa raznim tipovima fizičkih aktivnosti i u trajanju od 3 uzastopna dana koja su bilježena u upitniku zajedno sa nekim zajedničkim karakteristikama 750 (320 muškaraca, 430 žena) odraslih ljudi koji su postili tokom ramazana za vrijeme intervjua. 187 subjekata je imalo neku vrstu zdravstvenih problema, od kojih je 60,4% koristilo lijekove, a 31,6% bilo na specifičnim planovima prehrane; taj trend uzimanja redovne terapije je opao 18,4% kod osoba koje su uzimali lijekove, dok se ni dijete nisu mogle pratiti. Tokom posta, od zore do zalaska sunca, 34,3% subjekata je razvilo neke poremećaje u aktivnostima, poput umora ili bezvoljnosti. Iako su jela koja su konzumirali pred zoru bila sastavljena od namirnica koje su inače jeli za doručak, i iako su za vrijeme iftara to bila raznovrsna jela. Unos kalcija je bio najviše pogođeni nutrijent. Uočeno je da dnevna energetska vrijednost nije bila dovoljna potrošenoj i kod muškaraca i kod žena. Dalja istraživanja trebaju biti provedena na temu efekata posta u zdravlju i bolesti.

Internacionalni dnevnik nauke o hrani i prehrani 2000 Mar 51:125-34

Slični zdravstveni poremećaji su javno više eksponirani kod profesionalnih sportista. Tako npr. trener sudanske reprezentacije je kao uzrok poraza u fudbalskom meču protiv Gane "okrivio" post tokom ramazana. Osim toga, mnogi profesionalni igrači u Europi su nespremni tokom ramazana, što potvrđuju njihovi treneri i klupski doktori koji ne odobravaju post tokom ramazana. Čak se i broj saobraćajnih nesreća u arapskim zemljama povećao tokom ramazana. Veliki problem tokom posta su i hitne službe. U Turskoj npr. dešava se da ljudi koji hitno trebaju pomoć tokom sehura ili iftara tu pomoć ne mogu dobiti i da se slični slučajevi ne tretiraju kao zanemarivanje njihovih potreba. Služba za spašavanje na plažama također nije radila u nekim turskim odmaralištima. Dr. Muhammad Alabdooni, predsjednik Udruženja holandsko-marokanskih doktora je potvrdio da za sada nema nikakvih dokaza da je ramazanski post koristan u pogledu zdravlja, te da su sve posljedice koje post može prouzrokovati "ograničene" na nesanicu, glavobolje i sl.

I na kraju ove teme postoje dva pitanja. Prvo, ako je ramazanski post nezdrav (ne beskoristan nego nezdrav) zašto je onda svemoguće biće odredilo jednomjesečnu patnju svojim robovima čija je jedina svrha veličanje boga koji i sam kaže da se u ramazanu ne pati. Ako je Allah odredio nešto nezdravo, kako očekivati da on "voli svoje robove" i da im želi samo dobro. Drugo, ako je ramazanski post koristan, zdrav, poželjan, zašto onda muslimani ne poste svaki dan u godini. Ili su možda i sami svjesni da placebo efekat sjedinjenja sa bogom (ako ga i imaju) nije jači od fizioloških potreba utvrđenim prirodnim procesima neovisnim od ideje kreatora.

Kao prvo želim da se izvinem svim muslimanima (tj. onima koji poste, ne pozerima) što su bespotrebno postili 12 dana i proveli ih u ničemu. Do sada im je moglo biti oprošteno to što su dane provodili u ničemu, jer kako i raditi nešto ako ste fiziološki idle 12 sati, i to 12 sati dana. To što su postili trebaju opravdati nekim činjenicama koje govore o tome da njihov bog zaista postoji, ali nam nedostaje istih. Mi sa nemaboga.blogspot više te odgovore i ne očekujemo, ali se nadamo da ste svjesni da sami sebi dugujete objašnjenje za stotine stvari koje su nelogične unutar sistema kojeg ste (najvjerovatnije) nasljedili od onih starijih i neukijih. Tako će najvjerovatnije proći i ovaj ramazan, a da o svojoj vjeri nećete naučiti ništa. Jedno je tradicija, a jedno religija. Ono što mi u Bosni imamo je islam u nekom pitomom obliku, koji se prenosi sa koljena na koljena i koji se jednim dijelom gubi i kompresuje u naziv "bošnjak" dok se drugi odlučuju na, ono što neki nazivaju "radikalizacijom" ili fundamentalizmom, a što je ustvari pravi pravcati islam. Dosta "filozofije", prelazimo na konkretne stvari.

Ne znam za vas, ali mene su uvijek učili da je svrha ramazanskog posta empatija sa onima koji nemaju, odricanje od materijalnog i sl. sociološki i psihološki "opipljivi" ciljevi. Ali čim sam potražio sam, a ne slušao onu, gore navedenu, pitomu verziju islama, uvidio sam da je svrha posta zadovoljavanje Allaha dž.š. i njegovih čisto božanskih osobina poput sebičnosti. Ustvari učenjaci to definišu kao "bogobojaznost", dok sa druge strane tvrde da vjernici ne čine stvari isključivo iz straha od kazne. Današnji tekst bi trebao pokazati koje su neke od štetnih posljedica ramazanskog posta.

Za početak je potrebno definisati ramazanski post. Za razliku od nekih drugih religija, ramazanski post ne razlikuje vrste hrane, nego ih zabranjuje sve. Post traje 30 dana u hidžretskoj godini (koja traje 10, 12 dana kraće od solarne). Sastoji se u ustajanju pred zoru (sehur), davanjem nijeta za post, dakle zvanične namjere na arapskom jeziku i konzumacijom hrane i pića u količinama koje su nam dovoljne da izdržimo post. Na kraju dana, kada sunce zađe, dolazi iftar, kada ponovo smijemo jesti, piti, seksati se, psovati i slično. Čak i na prvi pogled, post izgleda veoma nezdravo jer potiskuje osnovne fiziološke potrebe (tri da budemo precizni), ali muslimani i dalje vjeruju da je on ispravan i da tijelo jedva čeka ramazan kada se "čisti". To naravno nije tačno, a evo i nekoliko jednostavnih primjera zašto je to tako.

NERASPOLOŽENOST - vrlo je očito zašto dolazi su ljudi neraspoloženi tokom ramazana. Upravo zbog toga što u glavama zdravih vjernika ne postoji feelgood faktor uzrokovan mišlju da ih neko odozgo voli i pazi. Feelgo(o)d faktor može postojati samo u glavama placeboholičara kojima trebaju štake da bi hodali. Kako kaže priloženi članak, svima u arapskim zemljama je više nego jasno zašto su ljudi neraspoloženi i nervozni. U Bahreinu se radno vrijeme čak skraćuje na 6 sati, ali osjećanja su ista i intenzivnija su kod mladih osoba.

KRIMINAL - priloženi članak govori o prostom porastu kriminala tokom svetog mjeseca ramazana i u njemu se spominju mogući uzroci, koje i mi na ovom blogu stalno spominjemo. Jedan od razloga je taj što se u ramazanu, uslijed povećanja psihološkog pritiska na osobe koje ionako žive u siromaštvu i neizvjesnosti, oslobađaju osjećaji koji bi inače i dalje bili potisnuti u želju da se prebrodi još jedan dan. Osim toga, novinari upozoravaju na fetve, koje potiču agresiju, te na one koje su dvosmislene i time pogodne za manipulaciju. U Jakarti (Indonezija), direktor glavne jedinice za kriminal pri policiji je čak javno obavijestio građane da pripaze na svoju imovinu tokom ramazana, upravo zbog porasta kriminala. Očigledan porast krađa se povezuje sa blagdanima koji iziskuju mnogo novca, dok se građani trebaju paziti i mnogih "došljaka" koji iskorištavaju dobrotu ljudi tokom ramazana da dolaze u grad i prose. Zanimljivo je i da je broj uhapšenih prostitutki za vrijeme ramazana porastao za skoro 300%.

Također se javljaju i brojni zdravstveni problemi poput dehidracije, koja nije obična žeđ, već se manifestuje glavoboljom, nervozom, vrtoglavicom, sniženim krvnim pritiskom, grčenjem mišića itd. Dehidracija također uzrokuje pospanost, malaksalost i opću slabost. Pored toga, zabilježeno je učestalo javljanje migrena kod postača. Nezdravo i neprirodno mršanje je također jedan od velikih zdravstvenih problema tokom ramazana, zajedno sa nesanicom, letargijom, nedostatkom motivacije, poremećaja bioritma i sl.

nastaviće se...

U skladu sa strogim islamskim zaskonima, post mora da traje od momenta kada sunce izađe, do momenta kada sunce zađe. Kao što danas svi znamo, smjena dana i noći na polovima i blizu njih nije istovjetna onoj na koju smo mi navikli. Ništa čudno, jer Muhammed nije mogao znati da polovi uopće postoje, tako da smo tu nedoumicu odmah riješili. Za ovaj post smo preuzeli nekoliko pitanja i odgovora sa stranice wikiislam.org koju ovim putem toplo preporučujem.

"Koliko traju dani i noći u zemljama koje se nalaze blizu polova?"
Kako se približavamo polovima, dan ili noć se može produžiti po nekoliko mjeseci. Na Sjevernom polu, dan traje 24 sata tokom ljetnih mjeseci, dok noć traje 24 sata tokom zimskih mjeseci.

"Kako muslimani mogu postiti u takvim uslovima?"
Muslimani ne mogu postiti inače će umrijeti.

"Zašto musliman ne može postiti u takvim uslovima?"
Postač će zapostiti ujutro i prestati kada sunce zađe. Uzimajući u obzir da će Sunce biti na nebu danima, sedmicama i mjesecima, postač će umrijeti. Naša tijela mogu preživiti nekoliko dana bez hrane, ali ćemo umrijeti od žeđi.

"Koje rješenje su islamski učenjaci ponudili postaču?"
Islamski učenjaci su ponudili jedino dječije rješenje koje su mogli. Izdali su fetvu da postač može pratiti vaktiju svoje matične zemlje ili vaktiju susjedne zemlje u kojoj se dan i noć razlikuju. Jedan islamski učenjak je izjavio da postači moraju postiti 20 sati.

"Koliko dugo postač mora postiti u zemljama blizu polova?"
S obzirom na propise, 23. juna 2009. bilo je potrebno postiti 19 sati, 25. juna na Aljasci bilo je potrebno postiti 19 i po' sati, dok je 24. juna 2009. na Islandu bilo potrebno postiti 21 sat.

"Zašto rješenje da postač prati vaktiju zemlje u kojoj je rođen nije validno?"
Šta ako je musliman rođen u nekoj zemlji blizu pola? I zašto bi postač trebao pratiti vaktiju neke druge zemlje? Kakvo je to rješenje uopće?

"Šta ako musliman astronaut (npr.. Anousheh Ansari) ode u svemir i želi da klanja namaz ili posti?" Musliman astronaut nije u mogućnosti da to učini jer se ne može uvijek okrenuti ka Meki ako je u orbiti ili na mjesecu, tako da su učenjaci uzeli stvari u svoje ruke i objavili priručnik nazvan "Putokaz za obavljanje namaza na Internacionalnoj svemirskoj stanici". Vrijedi spomenuti da ako bi musliman astronaut provodio vrijeme klanjajući i posteći ramazan na mjesecu, on/ona bi najvjerovatnije ugrozili cijelu misiju.

"Zašto mislite da islam nije uzeo u obzir ljude koji žive blizu polova?"
Možemo razumjeti da neke pustinjske varalice nisu mogle znati da polovi postoje ili da će muslimani jednog dana otići u svemir, ali kreator univerzuma je trebao znati bolje.

"Zar ne mislite da su ramazanski zakoni nametnuti od strane Više sile?"
Nemoguće. Ko god da je utvrdio ove zakone, ili vjeruje da je Zemlja ravna, ili da je Zemlja savršeno okomita na Sunce. Pravi Stvoritelj ne bi napravio ovako katastrofalne astronomske greške a koje se direktno tiču njegovog/njenog stvaranja.

"Šta mislite šta bi muslimani trebali učiniti po pitanju ovog paradoksa?"
Trebali bi prestati vjerovati u bajke.

Pitam se, pitam, kako se zove nauka o hadisima koji kompromituju čitav islam. Imajući na umu da se od islama u njegovoj, četrnaest stoljeća dugoj, historiji razradio impresivan sistem nauka i učenja, za vjerovati je da postoji nešto što će objasniti hadise koji ruše temelje vjere. Nazvao sam sistem impresivnim iz tog razloga što efektivno sprječava ljude da zagrebu površinu inače vrlo jednostavne religije i otkriju šta se tamo krije. Teško je da će se na to odlučiti ako unaprijed znaju da postoje desetine nauka koje se bave desetinama stvari i sve izgleda kao atomska fizika. Stvarnost je naravno potpuno drukčija. Islam je upravo onakav kakvim ga vidimo dok čitamo Kur'an i hadise, pa ako ništa onda samo one dozvoljene.


Jedan od takvih, dozvoljenih i preporučenih, se skrio u Buharijevoj golemoj zbirci pod rednim brojem 395.

Volume 1, Book 8, Number 395:

    Pričao nam je Omar (bin Al-Khattab):

Moj Gospodar se složio sa mnom u tri pitanja:

    1. Rekao sam,"O Allahov poslaniče, volio bih da smo odabrali mjesto na kome se molio Ibrahim, da tamo obavimo neke od svojih molitvi. Tako je došla Božja objava: "..."Neka vam mjesto na kojem je stajao Ibrahim bude prostor iza koga ćete molitvu obavljati!..." (2:125)

    2. I po pitanju pokrivanja žena, rekao sam: "O Allahov poslaniče! Volio bih da si naredio svojim ženama da se pokriju od muškaraca zato što i dobri i loši pričaju s njima. Tako je objavljen ajet o pokrivanju žena.

    3. Kada su se žene Poslanikove ujedinile protiv Poslanika, rekao sam im: "Ako vas on pusti (razvede se od vas), Gospodar njegov će mu dati umjesto vas boljih žena od vas; odanih Allahu, vjernica, poslušnih Allahu, pokajnica, koje se Allaha boje, koje poste, udovica i djevojaka." Tako je ovaj ajet, u identičnom obliku kako sam ga i izgovorio, objavljen. (66:5).

Postoji više razloga zašto je ovaj hadis vjerodostojan. Prvo, nalazi se u Buharijevoj zbirci, čak i onim editovanim koji se mogu naći na zelenim stranicama, tako da nećete imati problema da ga nađete na bilo kojem sajtu koji prenosi ovu zbirku. Drugo, hadis ispod ovog, 395-og glasi: "Pričao nam je Anas (isto kao gore, 395.)". I kao treće, hadis pod brojem 397. je veoma bitan, jer po prvi put spominje jednu od temeljnih odredbi vezanih za obavljanje namaza, a to je okretanje prema Kabi.

Dakle, šansu da ovaj hadis nije vjerodostojan smo odbacili u svjetlu svih mogućih dokaza koje možemo imati. Sada jedino preostaje da "krivicu" svalimo na halifu Omera, koji se možda previše hvalisao stvarima za koje nije zaslužan. Takva mogućnost nesumnjivo uvijek postoji, ali je malo vjerovatno da nikada ne bi bila adresirana od strane bilo koga. Za halifu Omera, muslimani su oduvijek imali samo najbolje riječi. Posebno je poznat po svojoj pravednosti, te je tako zaradio nadimak "Faruk", onaj koji razlikuje ispravno od neispravnog, dok je njegova kuća bila poznata kao Darul Adal, ili "kuća pravde". Da li postoji velika vjerovatnoća da onaj koga su zvali pravedni, i koji je jedan od 5 najvećih ljudi islama, laže i želi da pokupi zasluge za nešto što nije učinio, uz to direktno implicirajući da je on taj koji je pretekao Allaha u nekim zakonima? Ja mislim da ne.

Konačno, šta nam ovaj hadis govori. Veoma, veoma puno. Za one koji sebe shvataju ozbiljno i koji razmišljaju svojom glavom, ovaj hadis će možda biti izlaz van iz kulta čija se truhlost sve više otkriva i čija budućnost nije tako svijetla kakvom je njeni članovi predviđaju. Hadis dakle nedvojbeno otkriva da Kur'an nije djelo svemogućeg bića, već, kako to neki ateisti vole reći, svemogućeg pića. Postoje dva zaključka koja se mogu donjeti. Prvi je da je Omer pametniji, svjesniji stvarnosti, promišljeniji i pravedniji od Allaha, kojem trebaju Omerovi savjeti za upravljanje svijetom. Drugi je da je Kur'an djelo običnih ljudi poput Muhammeda, Omera, Hatidže i sl. koji se naravno čini kao normalnom opcijom. Izbor je vaš.