From God Bless To Godless

 

Postoji razlog zašto odrasli vjernici rijetko postaju naučnici, a skoro nikada ne postanu vrhunski naučnici. Ne samo da se teologoija i dogma religijskog nauka kose sa tačnim naučnim podacima, nego i djeca tih religioznih roditelja imaju, u prosjeku, manju inteligenciju. Ova teza nije ponuđena nakon jednog statističkog istraživanja, nego je dio cijelog trenda. Što su striktnija religijska ubjeđenja kod roditelja, to je manja inteligencija kod njihove djece.

“Sociolog Zena Blau sa Univerziteta u Houston-u je nedavno provela istraživanje na više od 1000 djece u Chicago-u.[...] 1981. Blau je došla do saznanja da je IQ najniži kod djece čije majke imaju striktna religijska ubjeđenja. Djeca čije su majke iz nereligijskog okruženja su imala najviši IQ - 110 za bijelu, 109 za crnu djecu. Djeca čije su majke pripadale "fundamentalnim" religijskim grupama su po pravilu imala 7 do 10 poena manji koeficijent inteligencije. Blau je također izjavila da su ove razlike uzrokovane religijskom pozadinom prisutne čak i kada uzmemo u obzir majčin društveni status, trenutno zaposlenje, te obrazovanje.”

"Understanding Human Behavior" by James V. McConnel (1986)

Vrlo je jednostavno pratiti razvoj ovog ciklusa. Ako su neki ljudi spremni prihvatiti neka religijska ubjeđenja, onda će njihova djeca imati manji IQ. Oni će stoga imati veće šanse da i sami prihvate ta ubjeđenja, i to mnogo striktnije. Ako oni tako urade, njihova djeca će biti još manje inteligentna, a, moguće je, i više religiozna- Ovaj ciklus bi mogao biti radikalno potresen samo kroz edukaciju. Javno obrazovanje je dobra odbrana da ciklus takva društva odvede u "la-la-land". Također, ponekada kroz periode naučnog i kulturnog prosvjetljenja, se ovakav ciklus može narušiti. Na Zapadu, postepeni protu-ciklus individualizma je okončao Srednji vijek i dozvolio zapadnjačkoj kulturi da se razvije.

Religiozni ljudi imaju niži IQ

Jasno je da postoji ciklus. Religioznost i vjera u Boga od strane roditelja, uzrokuju djecu sa nižom inteligencijom. Ova djeca kasnije pokazuju manju zainteresovanost za  nauku, i teško da ikada mogu postići vrhunske rezultate u nauci. Ako je ovo tačno, onda mora biti i to da religiozni ljudi općenito, tokom svojih života kao odrasle osobe, ostaju manje inteligentni, te manje obrazovani od ostalih. Istraživanja su već pokazala da je ovo tačno.

“Nekoliko istraživačkih studija je objavljeno na temu statističkog odnosa između religioznosti i nivoa obrazovanja, i religioznosti i IQ-a. Michael Shermer, u djelu How We Believe: The Search for God in an Age of Science, opisuje veliko istraživanje slučajno odabranih Amerikanaca, koje su on i njegov kolega Frank Sulloway, izvršili. [...] Religioznost usitinu ima negativnu korelaciju sa obrazovanjem (što je veći stepen obrazovanja, to su manje šanse da osoba bude religiozna). Religioznost je također u negativnoj korelaciji sa interesom za nauku. [...]

Paul Bell je u magazinu Mensa, 2002, proučio sve studije koje su dovodile u vezu religiju i IQ. Zaključio je: "Od 43 studije, izvedene od 1927 o odnosu između religijskih ubjeđenja i inteligenciji i/ili nivoa obrazovanja, sve osim četiri su našle suprotnu korelaciju. To jest, što je veća nečija inteligencija ili nivo obrazovanja, to su manje šanse da osoba bude reliziozna, ili da ima "uvjerenja" bilo koje vrste.

"The God Delusion" by Prof. Richard Dawkins (2006)₇

Religiozne države imaju manji prosječni IQ

Sve studije do sada su se usredotočile na individualna mjerenja IQ-a, i njihovu korelaciju sa religioznošću. Na Zapadu, ova istraživanja većinom vezuju kršćanstvo. Zbog toga što su ova istraživanja provođena na Zapadu, moguće je da je sekularizam i ateizam povezan sa višom inteligencijom samo zbog toga što kršćanstvo ima specifično negativan efekt na inteligenciju. Da bismo ovo dalje istražili, potrebno je vidjeti da li ovaj trend postoji u različitim kulturama, gdje dominantna religija nije kršćanstvo. Ovakve studije su već obavljene, i pokazuju da širom planete, što su religiozniji žitelji, to je manja njihova inteligencija. čini se da je efekt "vjere" na potragu za istinom univerzalan, a ne specifičan za svaku religiju.

Studija nad podacima o vjerovanju u Boga i inteligenciji, širmo 137 zemalja je poduzeta od strane Lynn, Harvey i Nyborga (2009), sa najsvježijim dostupnim podacima, koji su većinom bili iz 2004. Podaci nedvosmisleno pokazuju da zemlje sa višim IQ imaju manje vjere u Boga - oni kažu da "u samo 17% zemalja (23 od 137) proporcija populacija koje ne vjeruje u Boga raste iznad 20%. Ovo su praktično zemlje sa visokim IQ nivoom." Sociolozi su potvrdili da, općenito, što više stanovništvo povećava svoj IQ, tim više počinje da pada raligioznost.