From God Bless To Godless

Nekada davno, u davna vremena, postojalo je jedno selo veoma sretnih i marljivih ljudi. Svaki stanovnik ovog sela dane je, koji su inače uvijek bili veoma sunčani i vedri, provodio marljivo radeći. Nažalost, dani su bili i prečesto vedri. Jedini problem koji su stanovnici ovog sela imali bilo je ogromno čudovište koje je živjelo u šumi pored sela. To čudovište bilo je toliko veliko da ga niko od seljana nikada nije čitavog vidio. Najstrašnije od svega na tom čudovištu bila su njegova usta. Tačnije, bezbroj usta kojima je bilo prekriveno. Svaku noć kada bi bilo vedro i kada je Mjesec "svijetlio" na nebu poput reflektujuće lampe, ovi marljivi ljudi morali su nositi hranu čudovištu, u protivnom, on bi vrištao i režao iz svih hiljade usta koje je imao, toliko da bi se tlo počelo tresti...

U isto to vrijeme, na drugoj strani Zemlje, na njenoj samoj ivici nalazio se miran osrednje velik gradić. Činilo se da će to biti dan kao i svaki drugi za stanovnike tog, inače bezbožničkog mjesta, no sudbina je htjela drugačije. Jedne noći, s one strane Zemlje koja je vodila u prazno, začuo se strašan zvuk. Radoznali stanovnici požurili su izaći iz svojih kuća da vide šta se događa, no ostali su zaprepašteni onim što su vidjeli. Golemo čudovište sa bezbroj glava približavalo se njihovom gradiću. Na svakoj glavi nalazilo se po jedno krvavo oko i golema usta. Čudovište im je naredilo da ga što prije nahrane, u protivnom će pojesti redom svakoga od njih. Niko nije mogao ništa učiniti, niti se sakriti, niti pobjeći, niti bilo šta sakriti od čudovišta, jer je sa svojih bezbroj očiju ono sve vidjelo...

Jedna od najvećih besmislica koje je islamski poslanik Muhammed ispričao svojim tadašnjim sljedbenicima, a i generacijama onih koji će uslijediti, je priča o "transferu" iz Meke u Medinu i svemu onome što će se pri tome dogoditi. Jedan, također zanimljiv dio te priče ostavit ćemo za neki drugi post, a ovaj put samo ćemo spomenuti dio koji je Muhammed ispričao, a koji se tiče stvarnog oblika meleka Džibrila (ili anđela Gabrijela ako vam je draže).

Dakle, melek Džibril opisuje se kao ogromni melek. Mogao bi nebesa i Zemlju progutati kao lokum. Glava mu je pod Aršom, a noge na dnu sedme zemlje. Ima 1000 glava, svaka veća od dunjaluka. Svaka glava ima 1000 lica, svako lice po 1000 usta, u svakim ustima po 1000 jezika, svaki jezik tespih čini  Allaha na 1000 načina tespiha, tahmida i temdžida, a svaki jezik to čini jezikom različitim od onih drugih...

Koliko naivan treba biti pa povjerovati u bajku poput ove? Koliko naivan treba biti pa ne shvatiti da je ova priča samo produkt ljudske zaluđenosti i mašte? Kao što je svaka bajka, pa i gore spomenuti potpuno izmišljeni primjeri dvaju takvih, samo izmišljotina, besmisleni produkt mašte, tako je i priča o izgledu meleka jedan klasični primjer toga.

Većina naših čitalaca će se sigurno složiti da su zemlje u kojima preovladava muslimansko stanovništvo, najnazadnije zemlje na svijetu. Da nema nafte, njima bi se pridružile i neke, danas bogatije, države. Nerijetko možemo čuti kako muslimani kude "zapadnjački" način života, a pogotovo njihov odnos sa novcem, ali nesumnjivo je tačno da se najveći neukus uzrokovan viškom sredstava može vidjeti, recimo u Dubaiju, što će reći da se bogati muslimani okreću profitu i što je važnije, stilu života kakav vode njihovi dojučerašnji suparnici, a danas poslovni partneri. Također, sa visokim cijenama dolaze i visoki kriteriji, tako da bogati vlasnici ne riskiraju ni sa uposlenicima, tako da "bogata braća" ne gledaju da isključivo pomognu siromašnoj braći, nego da dobiju što veći profit, da bi ga mogli uložiti još, u jednom neprekidnom lancu.

Moja današnja tema nije arhitektura, a još manje odnos bogatih muslimana prema novcu, nego se želim osvrnuti na nekoliko ljudi koji čine tzv. zlatno doba islama, a na koje se današnji muslimani pozivaju kada ih pitate za uticaj islama na modernu nauku i kulturu. Između ostalog, vjerovatno će vam spomenuti velike umove poput Zakaria Razija, Abu Ali Sine i Ibn Rushda. Ipak, tu će se malo prevariti jer ovi, nesumnjivo veliki ljudi, nisu bili muslimani, iako su rođeni oko 200 godina nakon smrti poslanika, što ih svrstava u one koji su bili pod velikim uticajem Islama. Abū Bakr Muhammad ibn Zakariyā Rāzī (865-925) u djelima historičara medicine poznatiji kao "vjerovatno najveći i najoriginalniji liječnik svih vremena, te jedan od najplodnijih autora tog polja", je jedan od mislilaca za koje muslimani tvrde da su "njihovi" ili u najmanju ruku, inspirirani Islamom. Teško je nabrojati gdje je sve Zakari uveliko uticao, ali ću nabrojati samo neka polja poput medicine, alhemije, hemije, filozofije te općih nauka. I u svoje vrijeme je bio priznat kao veliki učenjak i znalac na mnogim poljima, ali se na posljetku opredijelio za medicinu. Smatra se da je napisao oko 200 knjiga, koje su izdate na perzijskom i arapskom jeziku. Osim što je prvi otkrio alkohol, on je prvi proizveo sumpornu kiselinu, prvi prepoznao male i kokošije boginje, te o njima napisao iscrpne izvještaje, bio je pionir u neurohirurgiji, oftamologiji, pionir na poljima anorganske i organske hemije, te bio autor nekoliko filozofskih rasprava itd. Štaviše, da bih detaljno opisao sveukupnost njegovog doprinosa trebao bi mi jedan poseban blog i hiljade postova, ali vjerujem da vam je slika jasna.

Zakari je bio racionalista koji je itekako vjerovao u sposobnosti i prednosti racionalizacije problema i pitanja. Kod svojih savremenika, bio je poznat kao liberalna osoba oslobođena bilo kakvih predrasuda, i osoba koja je bez ikakvih sprega izjavljivala svoje mišljenje, ma kakvo ono bilo. Napisao je 3 djela o religiji (sl. pr.): "Prevarantski trikovi poslanika", "Strategija prevare onih koji tvrde da su poslanici" i "O odbacivanju vjerovjesničkih religija". O Kur'anu je rekao: " Vi tvrdite da su evidentna čuda prisutna i vidljiva, precizno, Kur'an. Vi kažete: "Ko god ga poriče, neka napiše nešto slično njemu." Uistinu, mi ćemo napisati hiljadu sličnih, uz pomoć dijela retoričara, elokventnih govornika i odvažnih pjesnika, koji su prikladnije napisani i adresiraju problem konciznije. Oni bolje prenose značenje i njihova rima je metrički bolja. ...O Bogu za koga kažete da nas zapanjuje! Vi govorite o djelu koje prepričava stare mitove, i koje je u isto vrijeme prepuno kontradiktornosti i ne sadrži nikakve korisne informacije ili objašnjenja. A onda kažete: "Napišite nešto slično"?!" Zakarijev konačan zaključak o poslanicima je bio dvojak. U najgorem slučaju, oni su po njemu bili uvrnuti, "skrenuli sa uma", a u najboljem da su imalu psihičke probleme.

Smatram da će ovaj post najviše obradovati ljude koji će razmišljanja i zaključke Zakarija ogledati u svojima i naći mnoge paralele. Na posljetku to je i svrha čitanja. "Čitamo da znamo da nismo sami" (C. S. Lewis)

nastaviće se...

Jao, kako iza ovog Islama radi komplikovano uređen sistem. Nije ni čudo što toliki milioni ljudi padaju na ove pričice kada ne mogu prići materiji ako nemaju gute knjiga. Gute knjiga, ili internet. Već davno sam počeo podrobnije istraživati šta to bude sa čovjekom kada umre, naravno according to Islam. No, ovdje neću predstaviti svoje kompletno istraživanje, jer bi neke, na silu uvedene, riječi mogle ubiti vašu želju za čitanjem istog. Ako među vama ima onih koji su se odmah zapitali "a koje su to riječi", predlažem da pogledaju sljedeći link.

Dakle, čovjek umre (konačno nema podjele na muškarce i žene) i onda mu fino u mezar dođu dva meleka, Munker i Nekir. Allah je rekao da su meleci svjetlost, pa je malo čudno kako mogu biti u mračnom mezaru, te kako mogu biti u 250 do 300 hiljada mezara, koliko ih otprilike nikne dnevno. Po kriterijima Islama, ovo čudo je još i izvedivo, no da nastavimo priču. Navodno, prvo što preminuli trebaju odgovoriti jeste u kojeg Boga vjeruju. Zanimljivo, kao i u ovozemaljskom svijetu, najvažnije je u kojeg Boga ko vjeruje, a ne kakav je ko čovjek. Ako je osoba bila musliman, njegov/njen mezar se širi na oko 32 metra kubna, te ga obasjavaju svjetlošću. Kod vjernika, ispitivanje traje 7 dana. Potom mu se naređuje da spava do sudnjeg dana kada će biti uzdignut u Džennet.Kod "dvoličnjaka" ispitivanje traje 30 dana, i ako se utvrdi da je osoba ustvari nevjernik, njegov mezar se sužava dok mu ne slomi rebra.

Kada nastupi sudnji dan, doći će do potresa koji će razoriti Zemlju, Sunce će nestati, Mjesec će se pomračiti, a melek Israfil će "trubom" najaviti smrt svih živih bića, ljudi, džina, meleka. Začuti će se još jedna eksplozija a onda će se pojaviti Allahov tron na nebu, kojeg će nositi 8 meleka (valjda oni neće umrijeti kada Israfil zasvira). Vjernici će dobiti knjigu sa svojim djelima u desnu, a nevjernici u lijevu ruku. Niko ne zna koje godine će se desiti sudnji dan, ali se zna da će nastupiti 10-og Muharrema. Na taj dan, nevjernici će biti u problemima, pa će tražiti pomoć od poslanika, koji im tu pomoć neće pružiti. Onda će dobri otići u džennet, a loši u džehennem i neki će živjeti sretno zauvijek. Zanimljivo je da je Muhammed rekao da će u Džennet ući onaj koji nije imao drugog boga osim Allaha, pa čak i ako je silovao, ili krao. Dakle, zaboravite sve moralne vrijednosti koje društvo pokušava izgraditi od početka ljudske zajednice, važno je samo da vjerujete u Allaha, ili bar da se tako izjašnjavate. Na sudnjem danu će se lica vjernika izbjeliti, a nevjernika pocrniti, pa nas žarko interesuje kako će izgledati bantu crnci koji nisu nikada čuli za Allaha i njegovih 12469390 propisa.

Hipotetički rečeno. Humanitarni radnik iz Belizea će goriti u Džehennemu iako je pomogao stotinama ljudi, samo zato što nije vjerovao u Allaha, što vjerovatno proizilazi iz činjenice da za dotičnog nije ni čuo. Vjerujem da će ovaj post uputiti nekoga šta stoji u njegovoj svetoj knjizi, a što je najzanimljviije od svega (da, može i bolje od ovog) je to da su Munker, Nekir i Israfil plod Muhammedovih predavanja, dakle nisu spomenuti u Kur'anu na više od 0 mjesta. Osim te nelogičnosti, možemo se zapitati i sljedeća pitanja. Da li smo ikada vidjeli osvijetljen mezar, da li smo ikada vidjeli da se mezar skuplja, da li 2 meleka mogu biti na 300,000 mjesta odjednom, zašto moraju goriti oni koji nisu čuli za Islam, zašto je najvažnija vjera u Allaha a ne djela koja su učinjena itd.

nastaviće se