From God Bless To Godless

Dugo sam razmišljao kako napraviti uvod u temu, pa sam naposlijetku shvatio da je to nemoguće. Šta zapravo reći o umjetnosti. Najgrublje bi bilo sabiti je u jednu nemaštovitu definiciju i kao takvu je onda objašnjavati, a to nikako ne želim uraditi, jer je cilj bloga biti što konkretniji, i što zanimljiviji. Jedino što mogu reći je da život bez umjetnosti ne bi bio život, nego kako je to u animalističkom svijetu, preživljavanje. Vjerujem da vam nijedan, psihički zdrav, čovjek ne bi rekao da je umjetnost u svojoj biti štetna. To da može izazvati određenu reakciju koja će dovesti do radnje koju možemo nazvati štetnom, ne osporavamo, jer je umjetnost neobuhvatna, slobodna i uvijek subjektivno vrednovana. Današnje pitanje je kako se umjetnost objektivno vrednuje kroz velike svjetske religije.

Činjenice govore da je umjetnost nastala (izmišljena) prije nego li vjera, i samo poimanje Boga, dakle logičan zaključak je da potreba za umjetnošću dolazi prije potrebe za vjerovanjem u nešto više, i samim tim je prirodno da se kao i potreba za vjerom ne treba ignorirati, a kamoli zabranjivati. U Kršćanstvu (koje je po ovom pitanju ujedinjeno) umjetnost (koju ćemo sabiti samo u pjevanje, sviranje, slikanje, vajanje, ples) je dopuštena, i štaviše podstiče se samim odlaskom u crkvu. U Bibliji postoji mnogo spomena na umjetnost, posebno muziku i pjevanje.

Što se tiče Budizma, stavovi su vrlo slični onim u kršćanstvu. Posebno u domenu muzike, budizam se može smatrati religijom koja je diše. Još od samog začetka Budizma, religija se širila pjesmom, instrumentima poput gonga, udaraljki, flaute, horne na kojima se izvodila ceremonijalna muzika. Kako se Budizam širio na Tibet, u svakodnevnu praksu počeo se uvoditi ples. Sve to je opravdavano učenjem Buddhe: "U svakom činu pjevanja postoji istina; svaki ples preslikava stvarnost." Karakteristika budističke muzike su bile himne, koje su marljivo prevođene na jezike naroda koji su prihvatali Budizam. Buddha također kaže: "Da bi uspostavili rajsku državu, Budisti koriste prelijepu muziku da omekšaju ljudska srca. Kada se njihova srce smekšaju, njihovi umovi su otvoreniji što onda olakšava njihovu edukaciju i preobrazbu kroz učenja..."

Kao i sve ostalo u Islamu, pa tako i stav o umjetnosti nije do kraja razjašnjen. Što se tiče muzike, postoji veliki broj ljudi koji smatraju da je muzika zabranjena, a svoj bunt izražavaju demoliranjem Music-shopova. Naravno, oni će ovo nazvati anti-islamskom propagandom, no neka čitaoci zaključe sami. Oni malo liberalniji će reći da je muzika u Islamu dozvoljena, što neće moći potkrijepiti citatima iz Kur`ana, čiji je autor, da bi ustupio mjesto ajetima koji pozivaju na rat, prosto zaboravio na umjetnost. Ono što sa sigurnošću možemo tvrditi je to da je slikanje u Islamu zabranjeno, sa posebnim naglaskom na sve vrste realističnih slika, dok se slikanje neodređenih oblika može tolerisati ali se ne preferira. Kako slikanje tako i sviranje. Kako sviranje tako i pjevanje. Težak život.