From God Bless To Godless

Postoje mnoge stvari u religiji preko kojih vjernici prelaze bez da razmisle o njima, bez da u njima nađu smisao. To je vjerovatno posljedica prijetnje koja se mnogo stoljeća prenosi "sa koljena na koljeno" a koja otprilike izgleda ovako: "Nemoj razmišljati o nepravilnostima svoje religije jer ti to ne možeš shvatiti". Upravo zbog ovakvih rečenica, osnovni adut našeg bloga jeste jednostavnost, sažetost. Danas nastavljamo sa takvom politikom u postu koji govori o ulozi pojma "srce" konkretno u svetoj knjizi muslimana, Kur`anu.

Kao što i samo ime posta kaže, pitanje na koje želim dati odgovor je da li se na srce misli u simboličkom, figurativnom smislu ili je pak riječ o nedostatku znanja, brkanju stvari i njihovih uloga. Moje stajalište je da se za srce (u Kur`anu) drži da je to organ odakle potiče naše ponašanje, emocije, stanja, odluke, ali i religijske spoznaje. To uopće nije čudno, naravno ako na Kuran gledate kao na knjigu "ovozemaljskog porijekla", oslobođenu mistike, raznih pokušaja pravljenja čuda, predskazanja itd. Jedan gost bloga na moje pitanje, zašto Allah nije otvoreno objavio da je Zemlja okrugla, umjesto da za to (navodno) koristi neprikladna poređenja, je odgovorio da bi to tadašnjim ljudima bilo teško za "svariti". Isto to se može reći i u slučaju srca (i milion ostalih nepravilnosti). Naravno, svakom normalnom čovjeku ovaj odgovor je više nego smiješan. Zamislite situaciju da vam neki čovjek dođe sa pričom da je poslanik, da trebate slušati njega, obrezati se, klanjati, izvršavati rituale, puštati bradu, silovati zarobljenice itd. Zar bi vam u svoj toj priči rečenica da je Zemlja okrugla zvučala čudno? Mislim da ne. Dakle, da vidimo šta Kur`an kaže na temu "srce".

U suri Krava (Al-Baqara) spominje se da je Allah "zapečatio srca" nevjernika, da su im srca "bolesna", "okorjela", "postala tvrda", da su srca nevjernika "slična", da mogu biti grješna. Serija se nastavlja u suri br. 3 (Aal-e-Imran) gdje se spominje "pokvareno" srce, da samopouzdanje i strah dolaze iz srca, da sve što govorimo dolazi iz srca. U suri br. 5 već dolazimo do spektakularnog otkrića zašto je neko nevjernik. "...Mi smo na srca njihova zastore stavili, da Kur'an ne bi razumjeli, i gluhim ih učinili, pa i ako bi sve dokaze vidjeli, opet u njih ne bi povjerovali." Dakle, ja nisam vjernik zato što na mom srcu postoji zastor. Što implicira da ako budem radio transplantaciju srca od nekog vjernika, da ću onda i ja postati vjernik. Ne mogu a da ne budem sitničav pa da vam ne ispričam još jednu hipotetičku situaciju. Muhammed a.s. umire. Jedino što ga može spasiti jeste transplantacija srca (recimo da živi u 21. vijeku). Ja umrem u istoj bolnici, i shodno donorskoj kartici i njegovom visokom mjestu na listi primalaca, desi se da moje srce završi u njegovom tijelu. Baš kada je srce prokucalo, Muhammed a.s. dobija moždani udar i umire, sa mojim srcem u sebi. Da li on ide u džennet? Naravno, ovo je pitanje bez odgovora, koje pruža maksimalan prostor polemikama.

Riječ srce se u Kur`anu spominje oko 150 puta, a riječ mozak....pogađate 0 (nula) puta. Zaključak je vrlo jednostavan. Srce se koristi u kontekstu u kojem su ga vidjeli tadašnji ljudi, mada danas svi mi znamo da ta svojstva pripadaju mozgu. No, da je Muhammed pravilno poredao kockice, to ne bi bio prvi takav slučaj u historiji, jer su mnogo prije njega, grčki mislioci postavljali hipoteze o centralnoj ulozi mozga, dakle presedan se desio. Šta više dodati, osim da je ovo samo jedan od mnogobrojnih primjera koji potkrepljuju stajalište skeptika da je Muhammed a.s. sa saradnicima pisao i uređivao Kur`an.