From God Bless To Godless

Kao što je već navedeno u prethodnom dijelu, odbrana okupljena oko Poslanika Muhameda po pitanju njegovog braka sa šestogodišnjom djevojčicom formirana je u dvije grupe: prva, u današnjem svijetu popularnija, koja pokušava uvijeriti da je Aiša u vrijeme konzumiranja braka, kada je imala devet godina, bila ujedno u pubertetu i samim time punoljetna po islamskim pravilima; i druga koja iz raznih neupouzdanih izvora pokušava kojekakvim manipulacijama "povećati" Aišine godine u vrijeme braka s Muhamedom.

Nastavljamo sada sa pregledom tvrdnji koje se uobičajeno mogu vidjeti na raznim "zelenim" stranicama, a čiji je autor Moiz Amjad. U prethodnom dijelu su obrazloženi svi nedostaci koji se tiču kritika upućenih na račun jednog od nekoliko prenosioca sahih hadisa o braku Muhameda i Aiše, koji predstavljaju možda i najveću mrlju Islama kao religije. Razmotrimo sada sljedeću tvrdnju sa navedenog linka: "Prema uopćeno prihvaćenom mišljenju , Aiša je rođena osam godina prije Hidžre. Ali, prema drugim naracijama u Buhariju, nalazimo da je Aiša bila veoma mlada u vremenu kada se 54. kur'anska sura - Al-Qamar, objavila. 54. kur'anska sura je objavljena 9 godina prije Hidžre. Prema ovom tumačenju Aiša ne samo da je bila rođena prije objave ove sure, nego je bila veoma mlada djevojčica, a ne novorođenče u vremenu objave 54 Kur'anske sure". Sura Al-Qamar nije objavljena 9 godina prije Hidžre. Tačan datum objave te sure nije poznat, ali prema nekim izvorima kao što je Ibn Hajar, ta sura je objavljena 5 godina prije Hidžre. Također, prema potvrdi dr. Shaykh Haddada, među islamskim učenjacima također vlada mišljenje da je ta sura objavljena oko 5 godina prije Hidžre. To se naravno sasvim uklapa u Aišine pretpostavljene godine i izjavu da je bila veoma mlada u vrijeme objave te sure (2-3 godine). Naravno, neophodno je napomenuti da autor gore-spomenute izmišljotine nije naveo izvor gdje se tvrdi da je sura Al-Qamar objavljena 9 godina prije Hidžre.

Prelazimo sada na jednu interesantnu tvrdnju: "Prema brojnim hadisima, Aiša se pridružila muslimanima na bitci kod Bedra i Uhuda. Nadalje, postoji historijska činjenica da nikome ispod 15 godina života nije dozvoljeno da pristupi bitci na Bedru i Uhudu - što jasno ukazuje da je Aiša nije mogla imati 9-10 godina u to vrijeme. Na kraju krajeva, samo su sposobne žene (fizički) išle na bojna polja da pomažu muslimanima – a ne da im muslimani (muškarci ili žene) budu dadilje". Žene nisu išle na bitke kako bi se borile, nego da bi nakon bitke davale vodu borcima muslimanima (izvor Al-Tabari). Sasvim je logično pretpostaviti da Aiša nije išla direktno na bojišta, već je bila tu kao supruga velikog Poslanika kako bi bila uz njega i ispunjavala svoju islamsku dužnost zadovoljavanja svog muškarca (konzumacija braka je obavljena prije jednu ili dvije godine od tog perioda). Također je veoma očito i logično da se zabrana pristupa bitkama odnosila na same borce, tačnije na muškarce. Prema riječima dr. Haddada, zabrana se zapravo nije odnosila ni na koga ko nije učestvovao u bitkama. Stoga je jasno da za Aišu od 10 ili 11 godina, koliko je imala u vrijeme navedenih bitki, nije bilo nikakve zabrane da bude u okruženju bitke i pomaže muslimani kao što su to činile i druge žene, a i istovremeno bude uz svog muža. No, nakon svega toga, veoma je važno istaknuti da je autor gore-spomenute tvrdnje ponovo izrekao jednu laž, s obzirom da u Muslimovoj zbirci nalazimo hadis koji nam kazuje da je Aiša samo pozdravila islamske trupe na njihovom odlasku iz Medine ka Bedru i dakle uopće nije prisustvovala toj bitci. A o tome na koji je način Aiša učestvovala u bitci kod Uhuda najbolje možete shvatiti iz sljedećeg hadisa, iz kojeg je očito da je obavljala ništa drugo nego prethodno spomenutu ulogu davanja vode isrpljenim ratnicima. Dakle, zabrana pristupa se nije odnosila na Aišu zato što ona nije muškarac i nije išla u boj, a sa 10-ak godina nije bila nesposobna za jednostavne zadatke donošenja vode koje su obavljale i druge žene. I naravno zato što je trebala Muhamedu.

Završimo ovaj post sa analizom sljedeće tvrdnje: "Tabari u svojim historijskim knjigama spominje da je Ebu Bekr imao četvero djece i da je svih četvero rođeno u periodu džahilijata - predislamskog perioda. Ako je Aiša rođena u džahilijatu, ona je morala imati najmanje 14 godina u 1. godini po Hidžri. Ukoliko se ovaj podatak uzme u obzir očito postoji kontradiktornost sa podatkom da je Aiša imala 6 godina prilikom udaje". Ovo je, naravno, još jedan primjer izvrtanja činjenica. Naime, kako nam potvrđuje dr. Haddah, u Tabariju se nigdje eksplicitno ne kaže da su sve četiri Ebu Bekrove kćerke rođene u džahilijatu, nego se samo navodi da je Ebu Bekr oženio obje svoje supruge u tom periodu (svaka supruga mu je podarila dvoje djece, među njima i Aišu). Dakle, nema podataka o tome kada su djeca rođena, nego samo kada su Ebu Bekrovi brakovi sklopljeni. No ono što ovaj kompletan argument čini u najmanju ruku smiješnim je sama činjenica da Tabari na čak četiri različita mjesta sasvim jasno navodi Aišine godine u vrijeme braka sa Muhamedom, koje se sasvim očekivano slažu sa ostalim sahih hadisima i opće-prihvaćenim vrijednostima. Od njih četiri navest ćemo usput jedan primjer: "Aisha was 6 (or 7) years old when she was married, and the marriage was consummated when she was nine years old. Muhammad b. ‘Amr is one of the transmitters". al-Tabari vol.9 p.129-131

U nastavku koji slijedi za par dana osvrnut ćemo se na još neke primjere slične prethodno obrađenim, kao i razmotriti neke neautentične hadise, koje možemo koristiti s obzirom da su, kao što je pokazano, neki Muslimani u slučaju hadisa o Aiši te hadise odbacili, iako su po svim kriterijima savršeno autentični.