From God Bless To Godless

Jedan od vrlo važnih razloga zbog kojih sam ja lično zauvijek odbacio ideju postojanja religijskog Boga kakvim ga predstavljaju knjige bajki koje su među narodom poznate pod nazivom "Kur'an", "Biblija", itd. jeste enormna neracionalnost tog navodno savršenog bića. Ostavimo na momenat po strani sve gluposti koje se tom Bogu mogu pripisati, da postoji, a koje on čini na ovoj našoj usamljenoj malenoj planeti. Ono o čemu govorim je veoma daleko van granica naše prostrte i poravnate Zemlje.


U Svemiru koji nas okružuje postoje milijarde (1.000.000.000) galaksija. Svaka od tih galaksija sačinjena je od milijardi i milijardi zvijezda i drugih svemirskih objekata. Planeta na kojoj živimo je gotovo pa nezamislivo malen dio samo jedne od tih milijardu galaksija. Za djelomičnu ilustraciju ovoga o čemu govorim, preporučujem da pogledate ovaj kratki video: Veličine zvijezda - usporedba. Kada bi bilo koji čovjek koji vjeruje u Allaha i sve njegove uspješne i neuspješne prethodnike uspio barem djelomično dobiti predstavu o veličinama u čitavom Svemiru i o omjeru veličine naše planete sa svime ostalim što nas okružuje, morao bi se zapitati odakle religijama i njihovim pristalicama arogantnost, drskost i pravo da sebe postave u centar čitavog Univerzuma. Odakle im pravo da ovu planetu beskonačno malih i praktično zanemarivih dimenzija smatraju jedinom planetom na kojoj postoji život? Odakle im pravo da bez ikakvog znanja i razumijevanja Svemira tvrde da je zapravo taj čitav Svemir tu samo zbog nas? Koliko treba biti bezobrazan, sebičan, egocentričan pa vjerovati i živjeti prema ovim očajnim i maloumnim idejama? Priložena slika dolje zapravo predstavlja suštinu čitave priče.

Da li bi iko gradio zgradu od ogromnog broja spratova i gotovo pa beskonačno mnogo prostora da bi u njoj držao samo jedan bilo kakav beznačajni predmet? Upravo ovako možemo zamisliti rad navodnog Boga. Najveći primjer neracionalnosti od kako postoji čovječanstvo je upravo primjer Boga i njegovog stvaranja svega. Svete knjige nam nude priču po kojoj je Bog jednak period vremena trebao za stvaranje Zemlje i nebesa. Ako pod pojmom "nebesa" zaista podrazumijevamo sve van naše planete, podatak da je Bog jednako dugo stvarao Zemlju i bilione puta veći i bilione puta složeniji Kosmos, dobijamo izuzetno smiješnu, ali i još više žalosnu priču u koju vjeruje više od polovice ljudske populacije. I da bi stvar bila gora, moramo postaviti pitanje koji je bio razlog za stvaranje ovoliko beskorisnog prostora van planete Zemlje ako je već centar svih zbivanja samo na njoj? Zašto je Bog stvorio Svemir ovako golemih razmjera? Zašto je bio tako neracionalan u svom stvaranju? Zašto je uzaludno trošio vrijeme? Odgovor koji vjernici često daju je taj da bi nama svima pokazao kolika je njegova moć! Vrlo neočekivan i nadasve maštovit odgovor. Ali zaista, samo idiotska ljudska mašta može Boga u isto vrijeme predstaviti kao nekoga ko je stvorio Kosmos ovako zastrašujućih razmjera da bi se "folirao", a u isto vrijeme taj isti Bog ne može imati dijete jer nema žene.

Za kraj, citirat ću Carla Sagana: "Naš stav, naše zamišljene ideje o važnosti nas samih, zabluda da imamo neko privilegirano mjesto u Svemiru, su dobile izazov od strane ove tačke blijede svijetlosti. Naša planeta je usamljena tačkica u velikoj omotanoj kosmičkoj tami. U našem mraku, ovom ogromnom prostranstvu, nema nikakve naznake da će pomoć doći od negdje da nas spasi od nas samih."

post by BM