From God Bless To Godless

 

Postoji razlog zašto odrasli vjernici rijetko postaju naučnici, a skoro nikada ne postanu vrhunski naučnici. Ne samo da se teologoija i dogma religijskog nauka kose sa tačnim naučnim podacima, nego i djeca tih religioznih roditelja imaju, u prosjeku, manju inteligenciju. Ova teza nije ponuđena nakon jednog statističkog istraživanja, nego je dio cijelog trenda. Što su striktnija religijska ubjeđenja kod roditelja, to je manja inteligencija kod njihove djece.

“Sociolog Zena Blau sa Univerziteta u Houston-u je nedavno provela istraživanje na više od 1000 djece u Chicago-u.[...] 1981. Blau je došla do saznanja da je IQ najniži kod djece čije majke imaju striktna religijska ubjeđenja. Djeca čije su majke iz nereligijskog okruženja su imala najviši IQ - 110 za bijelu, 109 za crnu djecu. Djeca čije su majke pripadale "fundamentalnim" religijskim grupama su po pravilu imala 7 do 10 poena manji koeficijent inteligencije. Blau je također izjavila da su ove razlike uzrokovane religijskom pozadinom prisutne čak i kada uzmemo u obzir majčin društveni status, trenutno zaposlenje, te obrazovanje.”

"Understanding Human Behavior" by James V. McConnel (1986)

Vrlo je jednostavno pratiti razvoj ovog ciklusa. Ako su neki ljudi spremni prihvatiti neka religijska ubjeđenja, onda će njihova djeca imati manji IQ. Oni će stoga imati veće šanse da i sami prihvate ta ubjeđenja, i to mnogo striktnije. Ako oni tako urade, njihova djeca će biti još manje inteligentna, a, moguće je, i više religiozna- Ovaj ciklus bi mogao biti radikalno potresen samo kroz edukaciju. Javno obrazovanje je dobra odbrana da ciklus takva društva odvede u "la-la-land". Također, ponekada kroz periode naučnog i kulturnog prosvjetljenja, se ovakav ciklus može narušiti. Na Zapadu, postepeni protu-ciklus individualizma je okončao Srednji vijek i dozvolio zapadnjačkoj kulturi da se razvije.

Religiozni ljudi imaju niži IQ

Jasno je da postoji ciklus. Religioznost i vjera u Boga od strane roditelja, uzrokuju djecu sa nižom inteligencijom. Ova djeca kasnije pokazuju manju zainteresovanost za  nauku, i teško da ikada mogu postići vrhunske rezultate u nauci. Ako je ovo tačno, onda mora biti i to da religiozni ljudi općenito, tokom svojih života kao odrasle osobe, ostaju manje inteligentni, te manje obrazovani od ostalih. Istraživanja su već pokazala da je ovo tačno.

“Nekoliko istraživačkih studija je objavljeno na temu statističkog odnosa između religioznosti i nivoa obrazovanja, i religioznosti i IQ-a. Michael Shermer, u djelu How We Believe: The Search for God in an Age of Science, opisuje veliko istraživanje slučajno odabranih Amerikanaca, koje su on i njegov kolega Frank Sulloway, izvršili. [...] Religioznost usitinu ima negativnu korelaciju sa obrazovanjem (što je veći stepen obrazovanja, to su manje šanse da osoba bude religiozna). Religioznost je također u negativnoj korelaciji sa interesom za nauku. [...]

Paul Bell je u magazinu Mensa, 2002, proučio sve studije koje su dovodile u vezu religiju i IQ. Zaključio je: "Od 43 studije, izvedene od 1927 o odnosu između religijskih ubjeđenja i inteligenciji i/ili nivoa obrazovanja, sve osim četiri su našle suprotnu korelaciju. To jest, što je veća nečija inteligencija ili nivo obrazovanja, to su manje šanse da osoba bude reliziozna, ili da ima "uvjerenja" bilo koje vrste.

"The God Delusion" by Prof. Richard Dawkins (2006)₇

Religiozne države imaju manji prosječni IQ

Sve studije do sada su se usredotočile na individualna mjerenja IQ-a, i njihovu korelaciju sa religioznošću. Na Zapadu, ova istraživanja većinom vezuju kršćanstvo. Zbog toga što su ova istraživanja provođena na Zapadu, moguće je da je sekularizam i ateizam povezan sa višom inteligencijom samo zbog toga što kršćanstvo ima specifično negativan efekt na inteligenciju. Da bismo ovo dalje istražili, potrebno je vidjeti da li ovaj trend postoji u različitim kulturama, gdje dominantna religija nije kršćanstvo. Ovakve studije su već obavljene, i pokazuju da širom planete, što su religiozniji žitelji, to je manja njihova inteligencija. čini se da je efekt "vjere" na potragu za istinom univerzalan, a ne specifičan za svaku religiju.

Studija nad podacima o vjerovanju u Boga i inteligenciji, širmo 137 zemalja je poduzeta od strane Lynn, Harvey i Nyborga (2009), sa najsvježijim dostupnim podacima, koji su većinom bili iz 2004. Podaci nedvosmisleno pokazuju da zemlje sa višim IQ imaju manje vjere u Boga - oni kažu da "u samo 17% zemalja (23 od 137) proporcija populacija koje ne vjeruje u Boga raste iznad 20%. Ovo su praktično zemlje sa visokim IQ nivoom." Sociolozi su potvrdili da, općenito, što više stanovništvo povećava svoj IQ, tim više počinje da pada raligioznost.

Ako misliš da imaš odgovore, postoji manja šansa da ćeš tražiti istinu.

Oni koji vjeruju da su "čudni putevi Gospodnji", koji vjeruju u čuda, magiju (poput uslišenja molitvi), i da je Bog natjerao planete da orbitiraju oko Sunca, će mnogo teže razviti kritičko i racionalno razmišljanje o tome kako nešto radi.

“Naučnici su morali trpiti torturu, ušutkivanje, zarobljeništvo i smrt od ruku kršana koji se nisu slagali sa novootkrivenim činjenicama o svijetu. Kršćanstvo je izgubilo prvu bitku sa astronomima koji su uvidjeli da, nasuprot onom što je kršćanstvo propagiralo, Sunce ne orbitira oko Zemlje, te da Svemir nije stvoren samo za čovječanstvo. Kopernik (1473-1543), Kepler (1571-1630), Galileo (1564-1642), Njutn (1643-1727) i Laplas (1749-1827) su vodili rat protiv Crkve kada su objavili naučne radove koji su se protivili religijskim doktrinama. No sve što su kršćani trebali su bile retci Biblije ko su, naravno, bili kontradiktorni astronomima .... na posljetku se Crkva povukla...samo da bi onda počela sličnu ignorantsku borbu i nasilno ubacivanje dogmatskih grešaka u fiziku, biologiju i filozofiju."

"Christianity v. Astronomy: The Earth Orbits the Sun!" by Vexen Crabtree (2006)

Ne samo što im je religija zabranila da razmišljaju o tačnim pojmovima iz osnova fizike, biologije i astronomije, i ne samo što su njihove kolege ateisti nastavili potragu za istinom dok oni nisu, nego su im njihova uvjerenja dala lažno samopouzdanje da aktivno kazne one sa kojima se nisu slagali. Čitav niz bitki između religije i nauke (koje je nauka uvijek dobijala) nam pokazuje empirijski i historijski da religija potiskuje nauku.

Richard Dawkins 2006. sumira rezultate istraživanja o religijskim uvjerenjima dobitnika Nobelove nagrade, članovima vodećih naučnih organizacija u SAD-u i VB-i, te nalazi da samo mali procenat njih vjeruje u ličnog Boga, čak i u zemljama u kojima je vjerovanje u Boga ekstenzivno. Upravo zbog toga što su oni koji ne vjeruju u Boga skloniji istraživanju i znatiželji, dovelo ih je do toga da spoznaju nove činjenice o svijetu. Ovo je možda razlog zašto je većina naučnika nereligiozno. Istraživanja su potvrdila da "prelazak u naučnike" ne implicira odbacivanje religijskih uvjerenja, ali oni koji su slobodni od njih u većoj mjeri žele istraživati svijet objektivno, te zbog toga postanu "dobri naučnici". Što su manje religiozni, to bolji postanu u nauci.

"Jedini website na kojem sam naišao na (samoproklamovanu) listu Nobelovaca-kršćana je predočila šest, od ukupno nekoliko stotina naučnika nobelovaca. Od tih 6, pokazalo se da 4 uopće nisu nobelovci, a barem jedan, po mom saznanju je nevjernik koji posjećuje crkvu čisto iz socioloških razloga. Intenzivnije istraživanje je izvedeno od strane Benjamin Beit-Hallahmija koji je našao da među dobitnicima Nobelove nagrade na polju nauka, te također iz književnosti, postoji znatno veliki postotak nereligioznosti u poređenju sa sredinama iz kojih su došli.

Studija u vodećem vijesniku "Nature" od Larsona i Withama 1998., pokazala je da od onih američkih naučnika koji se smatraju dovoljno eminentnim da budu izabrani u Nacionalnu Akademiju nauka, samo 7% vjeruje u ličnog Boga. Ova izuzetna razlika je skoro pa potpuno proporcionalna stanju u američkom narodu, od kojeg 90% su vjernici u neku vrstu paranormalnog bića.

Velika većina (članova Royal Society-ja ili Akademije nauka Velike Britanije) kao i njihove kolege u SAD-u su ateisti. Samo 3,3 % članova se snažno složilo sa tezom da lični Bog postoji, dok se 78,8% snažno protivilo tome. U ukupnom broju, bilo je 213 nevjernika i samo 12 vjernika."

Studije su pokazale da je generalna "povezanost sa Bogom" povezana sa nižim nivoom obrazovanja. Prof. Kyung objavljuje pronalaske mnogih studija o religiji i inteligenciji, a vizuelno je predstavljen dijagramom (desno), za koga su podaci uzeti iz članka iz Scientific American-a (1999), a koji odgovara na pitanje: Koliki procenat ljudi vjeruje u ličnog Boga i život poslije smrti. Mnoge od ovih studija su pomenute od Dawkinsa. 39 studija od 1927. su pronašle da sa rastom nivoa obrazovanja i ratom inteligencije, manje su šanse da neko ima religijska uvjerenja. To pokazuje da su ljudi sa završenim fakultetom iz neke od naučnih grana više od upola manje skloni vjerovanju u Boga od običnog naroda, a da su eminentni naučnici devet puta manje skloniji tome.

nastaviće se...

Post preuzet sa stranice koju preporučujemo svima http://car-je-gol.netau.net/index.php a autor je Gordon Freeman

Post preuzet sa stranice koju preporučujemo svima http://car-je-gol.netau.net/index.php a autor je Gordon Freeman

Radi lakšeg snalaženja vratit ćemo se na uvriježenu “teoriju” da su se u barci nalazile životinje u paru muško – žensko, a stih 7:2-3 ćemo zanemariti.

Teolozi nam smještaj životinja u Noinu arku objašnjavaju pukim izračunom brojnosti životinja i kapaciteta arke, pri tome ne uzimajući u obzir životni prostor određene vrste. I dok je papagajima I hrčcima dovoljan mali kavez, lavovlima, slonovima, medvjedima, gazelama, pticama koje lete (orlovi, sokolovi, pelikani i ostale malo veće ptice kojima raspon krila prelazi okvire kaveza u kojem možete držati npr. ovcu), nje dovoljan kavez u kojem će one biti u mogućnosti samo spavati. I običnoj ovci nije dovoljan jedan pašnjak, a kamoli paru gnuova. Zamislite zoološki vrt i trebalo bi vam biti jasnije. U zoološkom vrtu životinjama se želi omogućiti da se što više osjećaju kao kod kuće. Da, jasno mi je, potop je zaista ekstremna okolnost i ne možete očekivati hotelski smještaj. Ali, tu se nameće i problem prehrane. I dok nekoj bakici možete objasniti kako prehraniti ovcu, malo teže je objasniti kako 150 dana hraniti par slonova kada je jednom slonu dnevno potrebno od 150 do 200 kg hrane a otprilike jednako toliko i vode. Da, Noa je bio mudar pa je uzeo mladučne koje će hraniti mlijekom... Možda majčinim? Da, ali koje majke?

Možda ćete pomisliti da je s mesojedima lakše, ali pomislite koliko jedan par lavova može pojesti mesa za 150 dana. Mogu li se Noine ovce tako brzo razmnožavati koliko lavovi mogu jesti? Odrasli mužjak dnevno pojede oko 7 kilograma mesa, a ženka 5 kilograma. Ali možda je Noa i tu bio mudar i uzeo mladunce lava. A nisu samo lavovi u pitanju... Zamislite medvjede... Pardon, mladunce medvjeda... Kad smo vec kod medvjeda, dolazimo do društvenog života životinja. Medvjedi, kao i mnoge druge životinje nisu društveni. Medvjedi se nalaze samo u vrijeme parenja, tako da bi Noi samo za jedan par medvjeda bio potreban malo veći prostor. Možemo i tu pretpostaviti da je božja mudrost nadahnula Nou te je uzeo mladunce medvjeda... Ali ni to ne bi bila mudrost jer mladunci ne bi mogli preživjeti bez majke medvjeda... mislite da se rješenje nameće samo po sebi? Uzeti medvjedicu s muškim mladunčetom? Zamislite si koliko su medvjedi opasni. Sada zamislite koliko je opasna ženka s mladunčetom! Ne, ni to nije rješenje. Evo dokaza da je pamet čovječja ograničena jer ne može shvatiti kako je Noa ulovio medvjeda! Bog je veličanstven! (Ovu bih izjavu trebao obrisati, jer ukoliko postanem poznati ateista, neki teolog bi mogao rekonstruirati moje izjave i pokazati kako sam ja velike vjernik jer sam negdje zapisao: Bog je velik!).

Kako bih izbjegao da svaku vrstu opisujem posebno, navest ću samo u kratkim crtama neke životinje i njihove potrebe.

Ptice koje lete – treba im prostor za letenje, pri tome ne mislim na goluba nego na velike ptice poput albatrosa, orla, strvinara koji su veliki toliko da ovcu mogu uzdignuti u zrak.

Ptica koja ne leti – Pingvin. Veliki dio svog života provede u vodi. Na barci nisu mogli priuštiti bazen za životinje poput pingvina, foka, morževa itd. (Bez obzira što te životinje puno plivaju, potrebno im je kopno za odmor tako da je odmah potrebno odbaciti mogućnost da njih nije bilo potrebno smjestiti u barku).

No, da se ne bih još više upetljavao u “svoje neznanje” pokušavajući objasniti neobjašnjivo, odnosno, objasniti kako je Noa uspio smjestiti i nahraniti sve životinje u svojoj čudotvornoj barci, pokušat ću objasniti kako je Noa uhvatio sve te životinje... Ustvari, nema se tu što objašnjavati, pa bog je velik! Ipak, za one kojima taj odgovor nije dovoljan, pokušaj slijedi.

nastaviće se...

Post preuzet sa stranice koju preporučujemo svima http://car-je-gol.netau.net/index.php a autor je Gordon Freeman





nastaviće se...