Krenimo kao prvo od osobe koja je nakon skoro 1400 godina, po prvi put dobro protumačila riječi jasne. Njegovo ime je Osama Abdallah i poznat je kao glavni autor relevantnog sajta Answering christianity. Srčani Abdallah je poznat po obznanivanju čuda poput onog da je svemir star 18 milijardi godina, te po pokušaju da dokaže da tijelo ima 360 zglobova (dijelova), tvrdnju koju je izrekao Muhammed u jednom od svojih transova. Kada je već napisao poduži tekst o tome, dobio je odgovor od mnogih suprotnika teorije, te je, i svaka mu čast na tome, objavio da nije uspio potvrditi vjerodostojnost hadisa, te da nije uspio naći nijednu naučnu potporu da tijelo zaista ima 360 dijelova bilo čega. Osama Abdallah je poznati cyber čudotvorac koji je ostao u sjeni onih koji se više vole eksponirati, pa je tako i razumljiva njegova frustracija izazvana nedostatkom pažnje, čak i najlakomislenijih od lakomislenih.
Od takve jedne kredibilne institucije kakav je Osama Abdallah dolazi i dvojako čudo vezano za suru ar-Rum. Prije nego počnem objašnjavati zašto mislim da Abdallah priča gluposti, osvrnuću se na samu suru. U prevodu, ar-Rum znači Rimljani (ili u drugim prevodima Bizantinci). Sura ima 60 ajeta, a čak 3 i po govore o rimljanima, dok ostalih 56 i po predstavlja dio repetitivne strukture Kur'ana. Relevantni dio prenosimo u cjelosti, u prevodu Besima Korkuta.
"Bizantinci su pobijeđeni. u susjednoj zemlji, ali oni će, poslije poraza svoga, sigurno pobijediti za nekoliko godina – i prije, i poslije, Allahova je odluka – i tada će se vjernici radovati Allahovoj pomoći"Prvo bih se želio osvrnuti na dio o proročanstvu. Naime, matematički je dokazano da se budućnost ne može proreći, pa na bazi toga možemo posmatrati ovo navodno proročanstvo na dva načina. Prvi je da je Muhammed slučajno pogodio da će rimljani prevladati nad perzijancima, a drugi pak da je Allah Muhammedu prenio tačnu informaciju i da se ovdje zaista radi o dokumentovanom čudu. Zašto bi se ovakva sura našla u Kur'anu, kada su ove stvari bile relevantne prije 1400 godina, to nije naša tema. Poslanik Muhammed je primio objavu 615. godine da će rimljani poraziti perzijance. Nekoliko mjeseci prije (nepoznato je koliko tačno), perzijanci su osvojili Jeruzalem i na temelju nekoliko pobjeda protiv Rimljana prijetili su muslimanima da i njih čeka ista sudbina. U svijetlu tih prijetnji, Muhammed je dobio gore navedenu objavu. Arapska riječ "bida" (بضع) koja je na naš jezik prevedena kao "nekoliko godina" u arapskom jeziku stoji za period od 3 do 9 godina i tu nema nikakvih dilema.
Postoji jedan zanimljiv hasan hadis koji govori o tome da je pleme Kurejš, nakon što su čuli najnoviju Muhammedovu objavu, odlučilo ponuditi Ebu Bekr-u opkladu (ne navodi se kakvu) da rimljani neće poraziti perzijance u određenom roku. Pošto je riječ "bida" značila sve od 3-9 godina, dogovorili su se da to bude tačno između, šest godina. Pošto perzijanci nisu bili poraženi ni u jednoj godini od tih šest godina, Ebu Bekr je izgubio opkladu. Perzijanci su, kako se navodi u hadisu, poraženi u sedmoj godini nakon opklade i to u bici na rijeci Issus, 622. godine. Sam autor, Osama Abdallah navodi da rezultat pojedinačnih bitki nije bitan, nego da izraz "pobijediti" znači prevladati nad perzijskom vojskom. Bitka na rijeci Issus se u historijskim izvorima (enciklopedija Brittanica) spominje u jednoj rečenici, a podaci o stradalima se ne mogu nigdje naći. Sve što piše jeste da je to bila bitka u kojoj su rimljani iznenadili perzijance i odnjeli pobjedu. Nigdje se ne spominje nikakav pad poražene vojske, veliki uticaj bitke, velika stradanja ili nešto slično. Zaključak bi bio da iz bitke na rijeci Issus nijedna strana nije izašla kao pobijeđena ili poražena, jer je stanje ostalo nepromjenjeno. Yusuf Ali, jedan od najpoznatijih islamskih učenjaka je također, u svom komentaru ovih ajeta naveo da je proročanstvo ispunjeno 624 godine što bi se onda poklopilo sa datumom Bitke na Bedru, što bi dalje značilo potvrdu drugog dijela proročanstva o tome kako će se vjernici radovati tom danu. S tim komentarom Yusuf Alija se ne slažu historijski izvori koji kažu da je perzijska vojska izgubila svoju moć na Bici Nineveh, 627 godine, nakon čega se i zvanično mogao proglasiti pobjednik, što je potvrđeno mirovnim sporazumom 628. godine, kojim je Rimsko carstvo povratilo mnoge teritorije na Bliskom istoku.
To bi bio moj tekst o prvoj dimenziji ajeta, proročanstvu. Iz navedenog možemo izvući dva zaključka, koja zavise od interpretacije pojma pobjede. Ako se radilo o odlučujućoj pobjedi, onda je to sigurno pobjeda na bici Nineveh 627. godine, 12 godina nakon što je Muhammed primio objavu. Ako se pak radilo o bilo kakvoj pobjedi rimljana nad perzijancima, onda se radilo o Bici na rijeci Issus koja se desila 7 godina nakon proročanstva. Osim toga, postoje još neka zanimljiva pitanja oko ove teme. Prvo pitanje je zašto bi se vjernici radovali mizernoj pobjedi koja u historiji nije zabilježena nikakvim podacima, te se stoga može smatrati apsolutno nerelevantnom na tadašnje stanje? Zašto bi svemogući Allah dao svoje obećanje vjernicima koji bi se toj bici trebali radovati? Dalje, zašto bi Muhammed a.s. pustio Ebu Bekra da se kladi sa plemenom Kurejš na rok od 6 godina, ako je znao da postoji šansa da rimljani ne pobjede do tada, što bi sigurno narušilo njegov i ugled islama, koji je bio krhak u tim početnim godinama. I posljednje pitanje bi bilo onima koji znaju arapski jezik. Šta zapravo znači dio ajeta koji kaže "i prije, i poslije"? Moram priznati da nisam uspio shvatiti značenje iz engleskog prevoda i molio bih one koji znaju da mi objasne na šta se tu tačno misli. Nastavak slijedi.