Kada se govori o slobodnoj volji pojedinca, postavlja se jedno jako bitno pitanje - šta je to što određuje kakva će neko osoba biti, kakav će imati način razmišljanja, kakve stavove, od čega zavise njegovi izbori i odluke koje donosi tokom života? Može se postaviti i drugačije, šta utiče na to da ljudi budu različiti, zašto je neko recimo vjernik a neko nevjernik, zašto neko postane ubica, lopov, kriminalac a neko drugi ne, zašto neko voli nešto dok neko drugi to isto ne voli i slično? Znači, riječ je o svim osobinama ličnosti koje čine jednog čovjeka i o njegovim sistemima vrijednosti i kriterijima na osnovu kojih donosi odluke - zašto smo svi mi baš takvi kakvi jesmo?
Sa naučnog stanovišta, postoje dva faktora od kojih ovo sve zavisi:
- Geni - svi se rađamo sa određenom kombinacijom gena koje neslijedimo od svojih roditelja. Od njih zavise neke karakteristike osobe, kako fizičke tako i psihičke. Geni određuju predispozicije ili afinitete, određuju gornje granice do kojih je moguće da buduća osoba može razviti neke sposobnosti. Ono sto je ključno je da na izbor gena ne mozemo uticati. U budućnosti će, zahvaljujući genetici, roditelji možda moći vrsiti selekciju gena svoje nerođene djece, ali ni u tom slucaju ne mozemo birati svoje gene jer su oni vec određeni puno prije naseg rođenja kada nismo mogli apsolutno nista birati.
- Uticaj okoline - pod okolinom se smatra i uža i sira okolina. Uža, odnosno porodica i roditelji u većini slučajeva imaju najveći uticaj na sam razvoj buduće osobe, dok vremenom kako dijete raste sve veći uticaj ima i šira okolina - prijatelji, poznanici, a danas sve više mas mediji. Od svih ovih uticaja zavisi kako će se buduća osoba razvijati, kakve će stavove izgraditi, koliko će iskoristiti svoje predispozicije i potencijale koje su određene genima i slično. Kada bismo imali dva klona, dvije bebe koje bi odmah po rođenju bile razdvojene i živjele u drugačijim sredinama, bile bi potpuno drugačije osobe. Čak i da žive u istoj porodici, uticaji su različiti na jednom nivou koji je toliko suptilan i na prvi pogled neprimjetan, te bi to bio uzrok razlike među njima.
Znači, naše odluke i postupci su isključivo posljedica kombinacije ova dva faktora. Bilo koja sitnica vezana za jedan od ova dva faktora da je bila drugačija, i sama osoba bi bila nešto drugacija.
Mislim da je već lahko naslutiti poentu, ako bog postoji, kako nas može kažnjavati i nagrađivati za nasa djela, postupke, osjećaje i slično, kada su svi oni uslovljeni sa dva faktora na koja mi nismo imali nikakav uticaj? Bog kao svemoguće biće bi trebao da bude svjestan toga i bilo bi nepošteno da nas kažnjava za nešto što nije do nas.
post by ateista (ne, nije šala ovo je čovjekov nick :D)
nastaviće se...
- Statistika
Broj posjeta:
Priča se da ima jedno dijete u Dagestanu na čijem tijelu se u redovnim terminima petkom i utorkom pojavljuju kur`anski ajeti. Slike ajeta su vjerodostojne, dakle nema ništa sporno u vezi toga, na koži bebe zaista postoje ajeti. No, tu činjenice završavaju, i pojavljuju se sljedeće greške:
Greška #1 - u priči se tvrdi da roditelji nisu bili muslimani dok nisu pročitali te ajete. Kako su mogli pročitati ajete ako ne znaju arapski, jer kako tvrde, odlučili su da pokažu ljudima te ajete tek kada je pisalo "Pokažite ljudima moje znakove". Sićušna napomena da oni žive u pokrajini gdje je 91% muslimana.
Greška #2 - većina ljudi je povjerovala da su "lokalni doktori" posvjedočili da se radi o fenomenu nepoznatom medicini. Da budem precizan i upotrijebim identičan citat: "Ruski liječnici su bili u potpunosti zbunjeni, odbacujući sumnje da neko ispisuje te riječi na djetetovoj koži." Dakle ovdje bi neko pomislio da se sazvao hitan simpozij najpoznatijih "ruskih liječnika" te da su oni uz predočene dokaze odbacili takve sumnje. Vrlo smiješno. Jedini imenovani "doktor" u čitavom ovom "projektu" je bila jedna gospođa, koja je izjavila da se radi o kožnom oboljenju.
Greška #3 - kako objasniti ajete a da to nije objašnjenje da je dijete Allahovo čudo. Vrlo lahko. Poremećaj kože koji uzrokuje ovakva stanja se zove "dermografizam" ili tačnije "Dermatographic urticaria ". Pojavljuje se na oko 4-5% populacije. Da ne bih dužio i objašnjavao šta ovu bolest uzrokuje, posljedice, historiju bolesti itd. dajte sebi šansu, i pročitajte cijeli članak.
Kako zaključiti ovaj post? Dovoljno je reći da su desetine portala i blogova prenjele ovu vijest bez zrna istraživanja i sa takvom lakrdijaškom površnošću da je to za nepovjerovati. Uspio sam upratiti i forum koji je otvoren na sarajevo-x i želio bih da pohvalim EllaD-u koja je jedina pokušala (i uspjela) objasniti date informacije a ne samo ih progutati kao svakodnevno smeće.
Dakle, spomenut ćemo samo neka najmasovnija ubistva koja je Bog počinio iz ljutnje, ljubomore, potrebe za dokazivanjem moći i sl. "Božjih" osjećaja. Prvo što odmah upada u oči je kompletno potapanje planete Zemlje, osim Noe i njegove porodice. Primjerice, brojka ljudi koji su ubijeni u ovom poduhvatu Nemogućeg procjenjuje se na oko 30 miliona. Oko ovoga se puno može špekulisati, no jasno je da brojka nije nimalo zanemariva. Nadalje, u 12. poglavlju "Izlaska" Bog pobija svu provorođenčad u Egiptu. Brojka pobijenih se pretpostavlja na oko 1 milion. Jedanaesto poglavlje "Brojeva" nam donosi informaciju o kugi koju je Bog poslao pohlepnom narodu i pri tome pobio oko 10,000 ljudi. 31. poglavlje nam opisuje ubistvo oko 200,000 Midjanaca. U istom dijelu u 25. poglavlju Bog je ubio 24,000 muškaraca zbog bluđenja nad ženom Midjankom. Pola miliona izraelskih vojnika je u "Ponovljenom zakonu" sravnjeno sa zemljom. Lista ubistava je izuzetno dugačka i obilata i nastavlja se kroz čitavu Bibliju. Gospod ljude ubija redovno i izuzetno masovno. Sedmo i osmo poglavlje "Sudaca" pokazuje kako Bog prisiljava Midjanske vojnike da se međusobno poubijaju. Cifra mrtvih je preko 100,000. 24. poglavlje "2. Samuelove" opisuje ponovo kugu koju je Bog poslao na izraelski narod i koja je usmrtila 70,000 ljudi. 20. poglavlje "1. Kraljevima" opisuje ko zna koju po redu demonstraciju Gospodove moći kada je omogućio ubijanje 100,000 Sirijaca. 10 puta više ljudi je pobijeno u "2. Ljetopisa" kada je Svemoćni bez većih problema ubio oko milion Etiopljana.
Prethodni primjeri su samo dio kompletne liste optužnice kojom bi se biblijski Bog mogao teretiti. Nespomenutih primjera je mnogo, a mi se u ovom postu nismo osvrtali na brojna vrlo konkretno opisana pojedinačna božja ubistva. Još jednom treba napomenuti da je izvorna lista ovih ubistva na linku na početku posta i da je svako potpuno slobodan pročitati je kompletnu i naposlijetku i provjeriti. Za kraj, šta reći nego da je vrlo jasno da Biblija obiluje krvlju i ubistvima pa je shodno tome i logično za objasniti veliki uspjeh "Pasije" u režiji Mela Gibsona u kojoj scene s krvlju dominiraju nad scenama s dijalogom. No, o tome više u nekom od narednih nastavaka.
post by BM
Svi znamo da je jedno od najboljih "oružja" u borbi protiv religija, osim zdravog razuma i barem prosječne inteligencije, zapravo historija. To je tako zato što i kada nemamo ova prva dva "oružja" treće uvijek možemo uzeti kao činjenicu i tako dobiti jasnu sliku o mitovima iz kojih su nastale religije koje danas imaju najviše sljedbenika. Čudno je zašto ljudi u malom broju slijede ostale religije koje su u već izrazito bajkoviti svijet pokušale unjeti nešto novo, a ne prodavati istu maglu u drugom pakovanju, no dobro, to ipak nije moja tema.
Dakle, historija. Kao jedan od Bogova nauke, koji za razliku od religijskih daje odgovore kada se na njega pozovete, nam daje uvid u ono šta se zaista desilo. Dakle, u činjenice (činjenica je pragmatična istina, koja se, barem teoretski, može provjeriti i potvrditi). Moja današnja tema se temelji na činjenicama, a govori o teoriji nastanka zemlje, viđenoj iz perspektive Babilonaca. Priča o postanku svijeta vjerovatno datira iz 17. stoljeća pr.n.e., dok sama verzija pronađena u vidu 7 glinenih ploča datira iz 8. stoljeća pr.n.e. iz biblioteke vladara Asurbanipala. Glinene ploče su pronađene i restaurirane tokom 19. vijeka. i uspješno se spasilo 6 od 7 ploča (poznatih kao Enuma Elis). Naravno, polahko dolazimo do glavnog pitanja. Šta nam govore ove ploče, i kakve veze one imaju sa vodećim monoteističkim religijama?
Mezopotamci su vjerovali da je Zemlja ravan disk okružen okeanom slane vode. Smatrali su da kopneni dio Zemlje pluta na moru slatke vode i da otuda postoje izvori, rijeke i jezera. Nebo je za njih također bilo u obliku diska, ali onog zaobljenog, koji je dodirivao Zemlju na njenim krajevima, dok su se nebesa nalazila iznad ovog sloja, i u njima su živjeli Bogovi. Sva ova priča neodoljivo potsjeća na znate već šta, no nastavimo. U priči postanka na Babilonski način, prije nego što je Bog progovorio nije bilo ničega. Potom je uslijedilo stvaranje svjetla, potom neba, onda zemlje, onda nebeskih tijela (Sunca, Mjeseca itd.) a na posljetku čovjeka. Vjerujem da biste i sami mogli nastaviti niz i poslije prvog pojma. Sigurno se ne pitate zašto je to tako, jer je vaša religija uspostavila copyright na već stoljećima izlizanu priču i sada je prodaje kao "domaći proizvod".
Teorija stvaranja je samo jedan od mnoštva patenata koji su poznati kroz vjerovanja. Bajkovite priče kojima obiluju religije su ustvari mitovi, proizvodi maštovitih ljudi vođenih strahom od nepoznatog, pa odkud nama želja da ih posmatramo kroz prizmu nedokučivosti. Ako dublje potražite, vidjećete da je teorija postanka ista i za mezopotamce, i za kineze, i za jevreje i za kršćane i za muslimane i tu i leži problem. Teorija je jedna (ili bar vrlo slična) a bogova je puno, pa kako onda znati koji je pravi.
Dakle, samo kratko ćemo se podsjetiti o čemu se radi. Historijski zapisi nam potvrđuju da je prije Isusa Krista na Zemlji postojao veliki broj njemu vrlo sličnih Božanstava i Spasitelja u mnogim ranijim civilizacijama i njihovim kulturama. Spomenut ćemo samo neke najpoznatije kao što su Horus iz Egipta, Dionizije iz Grčke, Mitra iz Perzije, Adonis iz Sirije itd. Sva ova "božanstva" kroz svoju biografiju pokazuju mnoge sličnosti sa karakteristikama koje se danas vežu uz Isusa. Umjesto da sada idemo provjeravati koje su to sve karakteristike Isusa identične karakteristikama brojnih drugih "Spasitelja" prije njega, samo ćemo razmotriti dva historijska izvora i pronaći potvrdu da su sve ove "plagijatorske osobine" Kršćanstva bile očite populaciji koja je živjela u ranom periodu razvoja ove religije.
Da je Kršćanstvo najobičnija kopija dotadašnjih paganskih vjerovanja otvoreno je iznio grčki filozof Celsus. Bio je platonist i jedan od poznatijih kritičara Kršćanstva. Iz njegovih riječi, "ova nova religija (Kršćanstvo) je samo blijedi odraz svih paganskih vjerovanja", se jasno može uvidjeti da se plagijatorska priroda Kršćanstva jasno vidjela već u samom početku. Štoviše, iz "Enciklopedije Katolicizma" imamo citat Celsusa gdje on kaže da su sve kršćanske ideje, kao npr. o porijeklu Svemira, poznate odavno antičkim filozofima.
No, najbolja potvrda ovih tvrdnji dolazi nam upravo od najranijih pripadnika Kršćanstva. Obzirom da su i mnogi ljudi kao i Celsus uviđali spomenute probleme oko plagijatorstva, sljedbenici Crkve ponudili su odgovor na sve nedoumice. Među njima se ističu Irenaeus (biskup), Justin Martyr (kršćanski apologet) i Tertulijan (kršćanski teolog). Njihovo objašnjenje bilo je prosto, jednostavno i tragikomično: "To je djelo Satana." (tj. đavola, vraga, šejtana). Dakle, objašnjenje za čitav problem sastojao se samo iz jedne rečenice. Sve činjenice koje nam ukazuju na to da je priča o Isusu samo kopija iz mnoštva drugih prije njega postojećih Spasitelja i da je kompletno Kršćanstvo nastalo samo na temelju svih ostalih paganskih vjerovanja "objašnjene" su na taj način. Đavo je sve to "podmetnuo" u prošlost kako bi ljude naveo na pogrešan put. Ono što je najveći apsurd u svemu tome je da to objašnjenje stoji do dana današnjeg. Iako vjerovatno vrlo malo Kršćana uopće zna za Horusa, Mitru i sl. i plagijatorsku prirodu čitave religije i njihovog "Spasitelja", u nedoumicu sigurno neće doći jer je Satan kriv za sve, kao i obično.
Za sljedeći put mogu najaviti tekst o jednoj od najvećih zabluda u kršćanskom svijetu, a koja se tiče datuma Isusovog rođenja.
post by BM
Subscribe to:
Posts (Atom)