From God Bless To Godless

Ovaj post će biti jedno blago proširenje posta koji smo napisali u prvim mjesecima postojanja bloga, a možete ga pročitati na sljedećem linku. Stoga ćemo pretpostavii da će čitaoci sami pročitati navedeni post da bi razumjeli o čemu ćemo sada pisati.

Dakle, kao što je navedeno, spomenuti ajet iz Kur'ana ("Zar ne znaju nevjernici da su nebesa i Zemlja bili jedna cjelina, pa smo ih Mi raskomadali, i da Mi od vode sve živo stvaramo? I zar neće vjerovati?" - 21:30 Korkut) pročitan bez ikakvih traženja čuda i bilo kakvih sličnih predrasuda, ne govori nam ništa drugo nego ono što su do tada vjerovali stariji narodi. Ovdje ćemo se konkretno dotaknuti kineskog mita o postanku svijeta, s obzirom da on može poslužiti kao veoma slikoviti primjer o čemu gore-spomenuti ajet zapravo govori, iako naravno i drugi poput Egipćana su imali veoma slične verzije.

"U početku vremena postojao je samo haos, a taj haos bio je oblikovan poput kokošjeg jajeta. Unutar jajeta nalazili su se Yin i Yang, dvije suprotstavljene sile od kojih je načinjen cijeli Svemir. Yin i Yang su tama i svjetlo, žensko i muško, hladno i toplo, vlažno i suho. Onda pak jednog dana, te dvije suprostavljene sile, a koje su se nalazile unutar jajeta, raskinuše ljusku jajeta. Teži elementi potonuše da bi stvorili Zemlju, a lakši plutaše da bi stvorili Nebo. Između Neba i Zemlje pojavi se prvo živo biće, a bijaše to P'an-ku. Svakoga bi se dana tokom osamnaest hiljada godina Zemlja i Nebo odmicali malo-pomalo, a P'an-ku svakoga dana naraste baš toliko koliko su se Zemlja i Nebo odmakli, pa je on neprekidno ispunjavao prostor između Neba i Zemlje...O uzvišenom P'an-ku–u kazuju priče da je iscrpljen mukotrpnim razdvajanjem Neba i Zemlje, umro još u doba kada se Svijet tek oblikovao. Njegovo tijelo raspalo se u više komada. Tako je od glave nastala planina Sjevera, od trbuha planina Sredine, lijeva ruka planina Istoka, a desna ruka planina Zapada, noge pak planine Juga. Od očiju P'an-ku–ovih nastali su Sunce i Mjesec, od mesa Zemlja, od kose drveće i biljke, a od suza i znoja rijeke i jezera. Dah P'an-ku–a postao je vjetar, a glas grom i munja. Od duha P'an-ku–ovog nastalo je čovječanstvo...itd." (izvor)

Dakle, i više je nego jasno da je spomenuti ajet iz Kur'ana, kao i mnogi drugi, samo obični plagijat dobro poznatih priča i vjerovanja iz perioda kada je Kur'an pisan. Najprostije rečeno, Kur'an nam kroz taj ajet samo prenosi ono što su ljudi tog perioda mislili. No, iskustvo nam govori da vjernicima takvo objašnjenje nije dovoljno i da su oni skloniji tumačenjima pseudonaučnika poput Zakira Naika ili Haruna Yahye. Stoga ćemo se osvrnuti malo detaljnije i na njihove tvrdnje.

Naime, prema riječima obojice "doktora", spomenuti ajet zapravo sasvim jasno opisuje model Velikog Praska koji predstavlja opće-prihvaćenu teoriju o nastanku Kosmosa. Pogledajmo sada zašto to uopće nije tačno, bez ikakve želje da ovdje držimo predavanja iz astronomije, ignorišući pri tome već postavljenu tezu da je sam ajet obična kopija. Dakle, ovdje je veoma upečatljiva upotreba pojma "Zemlja". Ako ovaj ajet zbilja govori o Velikom prasku, potpuno je besmisleno da u tom kontekstu spominje planetu Zemlju. Planeta Zemlja stara je oko 4,5 milijardi godina, što znači da je nastala oko 9,2 milijarde godina nakon Velikog praska. Naša planeta zapravo nema nikakve veze sa Velikim praskom. Ona je u sadašnjem obliku nezamislivo malih dimenzija i mase u odnosu na iste vrijednosti samog Kosmosa i stoga nema nikakvog smisla u kontekstu Velikog praska upoređivati "razdvajanje" te navodne cjeline na Zemlju i ostatak (preporučljivo za pročitati). "Razdvajanje" koje se zapravo nikad i nije desilo. Naime, način na koji se o tome govori u ovom ajetu djeluje kao da je Zemlja već postojala u okvirima onoga što je prethodilo Velikom prasku te da je tim događajem ona kao objekat odvojena, što naravno nema veze ni s čime drugim osim bajkama, budući da Zemlja nije ni postojala. Zemlja je tek kasnije formirana kao dio Svemira i ona nije, niti će ikada biti, odvojena od njega. Sam Veliki prasak nije nekakvo prosto razdvajanje, kako to komedijaši poput Zakira Naika vole reći, već je, kao što mu i u nazivu stoji, eksplozija neograničeno velike mase neograničeno malog volumena.

Interesantno je spomenuti i da neki muslimani u gornjem ajetu upotrebu termina "Zemlja" zapravo tumače kao "materija". Nije poznato ko je tačno inicijator jedne takve ideje, ali se može pretpostaviti da je to bio veliki harun Yahya koji je u svojoj knjizi o čudima u Kur'anu izrazio slično, nazovimo ga razmišljanje, tvrdeći da se iz ovog ajeta može shvatiti "izdvajanje materije" iz te početne "mješavine" iz koje je nastao Kosmos. Koliko god da je takva ideja naučno gledano netačna, odbacit ćemo je na jedan lakši način. Dovoljno je samo pogledati naredni ajet: "Mi smo po Zemlji nepomične planine razmjestili da ih ona ne potresa, i po njima smo staze i bogaze stvorili da bi oni kuda žele stizali." (21:31 Korkut). Sasvim je jasno da se u oba ajeta govori konkretno o planeti Zemlji, odnosno kur'anski rečeno, ploči Zemlji.

Na kraju svega, ne može se zaboraviti sam termin "nebesa", koji se nebrojeno puta spominje u Kur'anu. Ovaj post je zapravo zasnovan na ideji da se pod nebesima zbilja misli na Kosmos, što je daleko od sigurnog. Kur'an spominje nepostojećih sedam slojeva nebesa; o nebesima govori kao o krovu Zemlje; u ajetu koji slijedi prethodno spomenutom se govori o "osiguranosti" nebeskog svoda. Mnoštvo primjera koji zapravo potvrđuju da autori Kur'ana nisu imali nikakva znanja drugačija od svojih savremenika (čak bi se moglo reći da su imali slabija znanja) te su shodno tome o nebu govorili na način koji nema nikakve veze sa stvarnošću.

Kao što je već navedeno u prethodnom dijelu, odbrana okupljena oko Poslanika Muhameda po pitanju njegovog braka sa šestogodišnjom djevojčicom formirana je u dvije grupe: prva, u današnjem svijetu popularnija, koja pokušava uvijeriti da je Aiša u vrijeme konzumiranja braka, kada je imala devet godina, bila ujedno u pubertetu i samim time punoljetna po islamskim pravilima; i druga koja iz raznih neupouzdanih izvora pokušava kojekakvim manipulacijama "povećati" Aišine godine u vrijeme braka s Muhamedom.

Nastavljamo sada sa pregledom tvrdnji koje se uobičajeno mogu vidjeti na raznim "zelenim" stranicama, a čiji je autor Moiz Amjad. U prethodnom dijelu su obrazloženi svi nedostaci koji se tiču kritika upućenih na račun jednog od nekoliko prenosioca sahih hadisa o braku Muhameda i Aiše, koji predstavljaju možda i najveću mrlju Islama kao religije. Razmotrimo sada sljedeću tvrdnju sa navedenog linka: "Prema uopćeno prihvaćenom mišljenju , Aiša je rođena osam godina prije Hidžre. Ali, prema drugim naracijama u Buhariju, nalazimo da je Aiša bila veoma mlada u vremenu kada se 54. kur'anska sura - Al-Qamar, objavila. 54. kur'anska sura je objavljena 9 godina prije Hidžre. Prema ovom tumačenju Aiša ne samo da je bila rođena prije objave ove sure, nego je bila veoma mlada djevojčica, a ne novorođenče u vremenu objave 54 Kur'anske sure". Sura Al-Qamar nije objavljena 9 godina prije Hidžre. Tačan datum objave te sure nije poznat, ali prema nekim izvorima kao što je Ibn Hajar, ta sura je objavljena 5 godina prije Hidžre. Također, prema potvrdi dr. Shaykh Haddada, među islamskim učenjacima također vlada mišljenje da je ta sura objavljena oko 5 godina prije Hidžre. To se naravno sasvim uklapa u Aišine pretpostavljene godine i izjavu da je bila veoma mlada u vrijeme objave te sure (2-3 godine). Naravno, neophodno je napomenuti da autor gore-spomenute izmišljotine nije naveo izvor gdje se tvrdi da je sura Al-Qamar objavljena 9 godina prije Hidžre.

Prelazimo sada na jednu interesantnu tvrdnju: "Prema brojnim hadisima, Aiša se pridružila muslimanima na bitci kod Bedra i Uhuda. Nadalje, postoji historijska činjenica da nikome ispod 15 godina života nije dozvoljeno da pristupi bitci na Bedru i Uhudu - što jasno ukazuje da je Aiša nije mogla imati 9-10 godina u to vrijeme. Na kraju krajeva, samo su sposobne žene (fizički) išle na bojna polja da pomažu muslimanima – a ne da im muslimani (muškarci ili žene) budu dadilje". Žene nisu išle na bitke kako bi se borile, nego da bi nakon bitke davale vodu borcima muslimanima (izvor Al-Tabari). Sasvim je logično pretpostaviti da Aiša nije išla direktno na bojišta, već je bila tu kao supruga velikog Poslanika kako bi bila uz njega i ispunjavala svoju islamsku dužnost zadovoljavanja svog muškarca (konzumacija braka je obavljena prije jednu ili dvije godine od tog perioda). Također je veoma očito i logično da se zabrana pristupa bitkama odnosila na same borce, tačnije na muškarce. Prema riječima dr. Haddada, zabrana se zapravo nije odnosila ni na koga ko nije učestvovao u bitkama. Stoga je jasno da za Aišu od 10 ili 11 godina, koliko je imala u vrijeme navedenih bitki, nije bilo nikakve zabrane da bude u okruženju bitke i pomaže muslimani kao što su to činile i druge žene, a i istovremeno bude uz svog muža. No, nakon svega toga, veoma je važno istaknuti da je autor gore-spomenute tvrdnje ponovo izrekao jednu laž, s obzirom da u Muslimovoj zbirci nalazimo hadis koji nam kazuje da je Aiša samo pozdravila islamske trupe na njihovom odlasku iz Medine ka Bedru i dakle uopće nije prisustvovala toj bitci. A o tome na koji je način Aiša učestvovala u bitci kod Uhuda najbolje možete shvatiti iz sljedećeg hadisa, iz kojeg je očito da je obavljala ništa drugo nego prethodno spomenutu ulogu davanja vode isrpljenim ratnicima. Dakle, zabrana pristupa se nije odnosila na Aišu zato što ona nije muškarac i nije išla u boj, a sa 10-ak godina nije bila nesposobna za jednostavne zadatke donošenja vode koje su obavljale i druge žene. I naravno zato što je trebala Muhamedu.

Završimo ovaj post sa analizom sljedeće tvrdnje: "Tabari u svojim historijskim knjigama spominje da je Ebu Bekr imao četvero djece i da je svih četvero rođeno u periodu džahilijata - predislamskog perioda. Ako je Aiša rođena u džahilijatu, ona je morala imati najmanje 14 godina u 1. godini po Hidžri. Ukoliko se ovaj podatak uzme u obzir očito postoji kontradiktornost sa podatkom da je Aiša imala 6 godina prilikom udaje". Ovo je, naravno, još jedan primjer izvrtanja činjenica. Naime, kako nam potvrđuje dr. Haddah, u Tabariju se nigdje eksplicitno ne kaže da su sve četiri Ebu Bekrove kćerke rođene u džahilijatu, nego se samo navodi da je Ebu Bekr oženio obje svoje supruge u tom periodu (svaka supruga mu je podarila dvoje djece, među njima i Aišu). Dakle, nema podataka o tome kada su djeca rođena, nego samo kada su Ebu Bekrovi brakovi sklopljeni. No ono što ovaj kompletan argument čini u najmanju ruku smiješnim je sama činjenica da Tabari na čak četiri različita mjesta sasvim jasno navodi Aišine godine u vrijeme braka sa Muhamedom, koje se sasvim očekivano slažu sa ostalim sahih hadisima i opće-prihvaćenim vrijednostima. Od njih četiri navest ćemo usput jedan primjer: "Aisha was 6 (or 7) years old when she was married, and the marriage was consummated when she was nine years old. Muhammad b. ‘Amr is one of the transmitters". al-Tabari vol.9 p.129-131

U nastavku koji slijedi za par dana osvrnut ćemo se na još neke primjere slične prethodno obrađenim, kao i razmotriti neke neautentične hadise, koje možemo koristiti s obzirom da su, kao što je pokazano, neki Muslimani u slučaju hadisa o Aiši te hadise odbacili, iako su po svim kriterijima savršeno autentični.

Zlatni rez je matematičko-strukturalni pojam kojeg se najčešće veže za umjetnost, jer je u povijesti umjetnosti najčešće korišten. To je način podjele neke vrijednosti s faktorom od približno 1.6. Striktno matematički gledano, to je iracionalan broj oblika: 1.6180339887498948482...Nakon mnogo stoljeća teorije, smatra se da je zlatni rez najsavršeniji rez u prirodi, potpuno savršen ljudskom oku, harmonija između izrazite preciznosti i haotične nesavršenosti. Na savršenom ljudskom tijelu sve je u približnom odnosu 1:1,618. (wikipedia).

Intrigantnost zlatnog reza u raznim oblicima prirode glavni je razlog što se ni popularni islamski čudotvorci nisu libili pokušaja stvaranja čuda iz ničega. "Neka bude čudo" - uzviknu samouvjereno autor "čuda" o Mekki kome ćemo se danas i posvetiti. Kompletno objašnjenje nalazi se na sljedećem linku, no ukratko ćemo ga i ovdje objasniti. Naime, tvrdnja je sljedeća: Allahova kuća u Mekki smještena je na Zemlji tačno na poziciji koja odgovara zlatnom rezu. Tačnije, udaljenosti Mekke u odnosu na Sjeverni i Južni pol, kao i u odnosu na Zapad i Istok, odnose se u omjeru 1 : 1,618.

Veliko je pitanje koliko je stvari u ovom navodnom čudo barem i djelomično smisleno, da ne govorimo tačno i istinito. Kao što je to i uobičajeno kod ovakvih tekstova, najprije ćemo reći zašto je kompletna ideja samog čuda potpuno neprihvatljiva, a potom pokazati da ni same tvrdnje u čudu nisu tačne. Naime, Zemlja je aproksimativno rečeno, lopta, kugla, odnosno sfera. Temeljna pogreška ovog čuda sastoji se u tome da kugla nema početka i kraja. Problem stvara percepcija ljudi koji Zemlju kao planetu uvijek zamišljaju tako da je Sjeverni pol gore, a Južni dole i da ta dva pola predstavljaju neku vrstu "krajeva" same planete. No, ako Zemlju predstavimo u nekom pojednostavljenom obliku, recimo potpuno prekrivenu morem, možemo primjetiti da u tom slučaju ne možemo reći za neku tačku na Zemlji da je ona referentna, iz prostog razloga što na najobičnijoj kugli nema početne i krajnje tačke. Stoga sama ideja računanja pozicije neke tačke na Zemlji nema nikakvog smisla, pogotovo u odnosu na nepostojeću tačku Istoka i Zapada. Naglašavaju se eksplicitno ove dvije strane s obzirom da su Sjeverni i Južni pol određeni u geografskom koordinatnom sistemu u odnosu na osu rotacije Zemlje. Stoga možemo reći da bi se u nekom smislu i moglo prihvatiti određivanje pozicije u odnosu na osu rotacije, iako je ona zapravo zamišljena i nema nikakve veze sa samim fizičkim izgledom Zemlje kao kugle koja sama po sebi ne sadrži tačku koja se može uzeti kao krajnja ili početna.

No, tu nije kraj. Svako ko razumije o čemu se u ovom izmišljenom čudu govori primjetit će jednu interesantnu stvar. Mekka se nalazi na poziciji 21°25′ sjeverne geografske širine. Najbliže "zvučnije" mjesto tim vrijednostima je Honolulu na 21°18′ SGŠ. Dakle, na geografskoj širini na kojoj se nalazi Mekka moguće je, pored Honolulua, naći brojna druga, naravno manja, mjesta. Slijedeći tu logiku, poziciju koju su autori čuda dodijelili Mekki možemo naći analogno na još tri načina. Na priloženoj slici možete vidjeti osnovni princip toga. Primjetit će te da donja lijeva tačka opasno blizu odgovara Rio de Janeiru. Više o tome na sljedećem linku. Sve ovo navedeno samo je primjer da, čak i da je sama ideja koju su autori čuda htjeli prezentovati, tačna, ona postaje besmislena ukoliko se posmatra u širem kontekstu. Što na kraju i ne treba da čudi, obzirom da su autori čuda "radili" na karti Zemlje, koju je nemoguće napraviti u odgovarajućem omjeru sa stvarnom veličinom Zemlje, jer omotač lopte nije moguće "razmotati" u pravougaonik (kao što ni kuglu nije moguće omotati tepihom). No, razlog za izbor karte najprije treba tražiti u pokušaju da se Mekki dodijeli odgovarajuća pozicija i po geografskoj dužini. Kao što je već navedeno, na Zemlji ne postoji tačka Istoka niti tačka Zapada. Autori ovog čuda uzeli su za pravo da te tačke postave prema prikazanoj karti, tj. na poziciju 180-og meridijana. Prema tome, ako su već željeli ostati dosljedni principu po kojem su računali poziciju po geografskoj širini (od nulte paralele), onda su trebali uzeti i nulti meridijan koji kako je poznato prolazi kroz London (čime bi naravno pozicija Mekke bila daleko od traženog omjera).

Provjerimo sada i matematički dio ovog čuda, barem onaj koji se tiče relativnog položaja u odnosu na polove. Iskoristit ćemo sljedeća dva sajta: LINK1 i LINK2. Prema tim izvorima, odnosi dužina od Mekke do Sjevernog i Južnog pola su 1,62458 i 1,62470 respektivno. Odnosi dužina od Mekke do Južnog pola i od Sjevernog do Južnog pola su 1,61553 i 1,61549 respektivno. Dakle, autori čuda čak ni to nisu tačno izračunali. Navedeni rezultati sa obe stranice se razlikuju tek na četvrtoj decimali i možemo sa sigurnošću utvrditi da se traženi omjer zlatnog reza ne pojavljuje u dovoljno preciznom obliku kakav bismo očekivali od jednog perfekcioniste kakav je Allah. No, zahvaljujući i mojoj brzopletosti, saznao sam zašto su autori samog čuda dobili tu vrijednost. Naime, ako pogledate prvi priloženi link, primjetit će te da se po defaultu nudi unos koordinata u decimalnom obliku. Ja sam prvobitno unio koordinate misleći da vrijednost 21°25′00′′ odgovara decimalnoj vrijednosti 21,25. No, to nije tako. Da se ne bismo zamarali kako se vrši tačno pretvaranje, dovoljno je unijeti koordinate po stepenima, minutama i sekundama da se dobije tačan rezultat. Ali, ono što je najvažnije, ako uneste koordinate na spomenuti pogrešan način, zaista ćete dobiti da je omjer u oba slučaja tačan čak do četvrte decimale, odnosno jednak je 1,6180.

Ultimativni zaključak je vrlo jednostavan: izmišljeno čudo kao i sva ostala. Naivno je bilo i pomisliti da bi ovakvo nešto moglo biti tačno pored mnoštva primjera iz Kur'ana koji nam jasno govore o Zemlji kao ravnoj ploči, kao i mnoštva primjera neuspijelih čuda (zapravo su sva neuspijela). Na kraju svega, nije na odmet zapitati se, koja bi bila svrha ovog "čuda" da je ono i istinito? Kakvu bi nam poruku Bog time htio poslati, osim onih standardnih za pokazivanje svoje moći od koje svi moramo strepiti? I šta bi trebala predstavljati ostala tri mjesta koja bi imala identičnu poziciju na planeti kao i Mekka?

The Muslim Delusion

"Sakupljači" hadisa se zbog svoje potpuno slijepe i iracionalne ljubavi prema Islamu i poslaniku Mumahedu nisu ustručavali u zapisivanju hadisa koji iz perspektive savremenog civiliziranog i razumnog čovjeka zvuče veoma inkriminirajuće. Stoga mi danas i jesmo u mogućnosti imati veoma jasan uvid u biografiju najvažnije ličnosti Islama, samog Muhameda. Kažemo direktno biografiju jer nam Kur'an o Muhamedu relativno malo toga govori. A uvid u život Muhameda je najbolji način za jasno shvaćanje islamske religije, jer je sâm Islam ništa drugo nego kult Muhamedove ličnosti, kao što smo to već i spominjali.

Dakle, kao što je i navedeno u prethodnim dijelovima ovog serijala, pouzdanih hadisa o Muhamedovom spolnom odnosu sa devetogodišnjom djevojčicom nalazimo na pretek. To za posljedicu ima činjenicu da u današnje vrijeme odbrana formirana oko Muhameda po pitanju ovog delikatnog slučaja se ne svodi na negiranje hadisa, već na negiranje "malodobnosti" Muhamedove žrtve, odnosno supruge Aiše. No, ovdje ćemo odmah napraviti jedan svojevrsni rez. Prije nego se u nekome od narednih nastavaka dotaknemo tematike "malodobnosti" same Aiše, razmotrit ćemo prvo nekoliko primjera koji po ko zna koji put jako lijepo pokazuju  obmanu posramljenih modernih Islamista kada su u pitanju izvori samih podataka o spornom Muhamedovom braku.

Naime, iako je u današnjem "tradicionalnom" islamskom svijetu potpuno prihvaćeno da je Muhamed imao spolni odnos sa djetetom, Muslimani su pokušali i već nekoliko puta isprobanu metodu, podvaljivanje laži i gluposti. Prije nego što se osvrnemo na neke konkretne primjere, priložit ću ovdje jedan interesantan link kao i više nego klasičan primjer već navedne teze da se u srcu islamskog svijeta Muhamedova praksa smatra potpuno bezgriješnom (LINK). Također vrijedi navesti i jedan veoma konkretan primjer iz, većini čitaoca bliskog bosanskohercegovačkog prostora, gdje se upravo u osnovnim školama u okvirima predmeta o islamskoj vjeri podučava, između ostalog, navedena 'priča' o spolnom odnosu 54-godišnjeg starca i 9-godišnje djevojčice.

Razmotrimo sada neke navode sa sljedećeg linka, koji je prije nekog vremena na blogu ostavio jedan od posjetioca. Ono što prvo upada u oči svakome ko će navedene stvari pročitati objektivno je činjenica da ni u jednom od "argumenata" o godištu Aiše nije tačno i konkretno specificirano koliko je to zaista Aiša imala godina. Veoma je očito da je autor ovih besmislica u očajničkim pokušajima da nađe bilo šta drugačije od navedenih inkriminirajućih podataka iz sahih hadisa zapravo naredao mnoštvo kojekakvih tvrdnji od kojih ni jedna ne govori istu stvar. Prosto rečeno, svaka tvrdnja je u kontradikciji sa ostalima. Stoga je potpuno logično postaviti pitanje autoru, koja od navedenih tvrdnji je tačna, jer samo jedna od njih može biti tačna (ili nijedna). No, ako pogledamo stvari malo dublje i detaljnije, uvidjet ćemo da je da su sve navedene tvrdnje veoma slabe.

Najprije se treba osvrnuti na prva dva navoda. Naime, radi se o klasičnom primjeru izmišljanja . "Jačina" hadisa se uopće ne mjeri prema broju ljudi koji su ga prepričali. Jedan jedini sahih hadis sa samo jednim naratorom je dovoljan za formiranje nekog islamskog zakona. Svi relevantni hadisi za ovu temu, kao što je nekoliko puta i naglašeno, se smatraju sahih hadisima i prema tome imaju potpunu vjerodostojnost i kredibilitet. Također, iako nema nikakvog uporišta u zahtjevu da ovi hadisi budu preneseni i od nekoga iz Medine, to je također laž, budući da su primjera radi, prema riječima dr. Gibrila Haddada (BIO), Medinjani Al-Zuhri i `Abd Allah ibn Dhakwan prenijeli te hadise.

Što se konkretno tiče Hisham ibn `urwaha, najbitnije je napomenuti da negiranje hadisa koje je on prenosio iz Iraka za posljedicu ima negiranje pozamašnog broja drugih hadisa koje je nekoliko naratora prenosilo upravo od njega iz tog perioda, iako su svi ti hadisi prihvaćeni kao sahih. Također, u samom izvoru navedenog podatka o neispravnosti Hishamovih hadisa iz Iraka takve konkretne tvrdnje nema. Naprotiv, u objašnjenju koje je dao Ibn Hajar se navodi da je jedini mogući razlog za takvu izjavu činjenica da je Hisham tokom boravka u Iraku nakon određenog vremena prestao napominjati svoje slušaoce da je priču čuo od oca, s obzirom da je Iračanima postalo i više nego jasno da Hisham nije prepričavao ništa drugo osim onoga što je čuo od svog oca.

nastavak uskoro...

Muhamedove sklonosti ka mladim nevinim djevojkama su očite iz nekoliko drugih hadisa u kojima on sa svojim sljedbenicima razgovara o "mladim djevicama sa kojima se možete maziti". On je zapravo te svoje sklonosti sasvim otvoreno pokazivao. Pri tome, Allah je čak iskoristio raspoloživi prostor u Kur'anu (inače namijenjenom svim ljudima) kako bi zabranio bilo kome da "koristi" Muhamedove žene nakon njegove smrti (33:53). Koliko je svima nama sada značajno to upozorenje procijenite sami. Ipak, kao savršen primjer svim ljudima svijeta, za sva vremena, seks sa devetogodišnjim djetetom je bio katastrofalan potez. Ali, ako slijedimo božju (ne)logiku, onda i taj brak treba shvatiti kao nešto sasvim normalno. Muhamed je upravo i sam rekao da je brak sa Aišom zapravo Allahova želja. Naime, u priči koju je prodao maloj Aiši, Muhamed je rekao da mu se ona ukazala u snu tako što je vidio meleka kako je nosi umotanu u svilu kome je on potom rekao da je otkrije i ugledao je nju. Finalni komentar na to je bio: "Ako je ovo od Allaha onda se mora desiti". Dakle, uistinu tadašnjoj Muhamedovoj okolini nije moglo biti neugodno zbog njegovog odurnog zahtjeva, jer bi se protivljenje tome zapravo svelo na protivljenje Allahu. Ovo je ujedno i jedan od glavnih "argumenata" Muslimana u odbrani ovog Muhamedovog postupka, koji se naprosto zasniva na tome da je on Poslanik i da ima posebna prava i privilegije. Nadam se da ne treba trošiti riječi koliko je inteligentan jedan takav argument, odnosno tačnije rečeno izlika. To nas ujedno dovodi i do druge strane priče,  izlika koje su posramljeni Muslimani očajnički nalazili za svog Poslanika.

Kada se takve Muslimane naziva posramljenim, nije na odmet omogućiti im i neki blaži opisni termin. Recimo, lažni Muslimani bi također zvučalo sasvim u skladu sa situacijom. Jer, kako drugačije nazvati Muslimana koji negira i opovrgava jedan od temeljnih islamskih izvora kakav je Buharijeva zbirka hadisa. Negirajući hadise iz ove zbirke najprije se negira ogroman dio samog Islama kao religije. No, uz to, negiranjem hadisa iz Buharija omogućava se daljnja ekspanzija takvih manipulacija, koja onda ni neće imati granica. Ako ćemo višestruke hadise o Muhamedovom braku sa šestogodišnjom djevojčicom okarakterisati kao lažne i netačne, onda je veliko pitanje šta se sve dalje može smatrati netačnim i izmišljenim.

Prije nego se razmotre najpoznatiji defanzivni potezi posramljenog dijela muslimanskog svijeta, rezimirajmo dakle šta to izuzetno konkretno i bez ikakve dileme govori u prilog Aiši kao devetogodišnjoj djevojčici s kojom je spolni odnos imao 54 godine star čovjek, inače u ovom trenutku idol možda milijarde ljudi.

Najprije, kao direktni islamski priznati izvori, tu su hadisi. Više njih koji sasvim konkretno i jasno govore o Aišinim godinama u vrijeme braka sa Muhamedom. Zatim, hadis o kome je već bilo govora, a koji opisuje Aišinu igru s lutkama u prisustvu samog Muhameda. Taj hadis je specifičan i po tome što je u intepretaciji tog hadisa navedeno da je igranje sa lutkama i sličnim stvarima zabranjeno, ali je Aiši u to vrijeme bilo dozvoljeno jer je ona bila mala djevojčica koja još nije ušla ni u pubertet. Nadalje, još jedan spomenuti hadis je onaj o Muhamedovom snu u kome je ugledao Aišu. Kratko rečeno, da li je imalo smisla sanjati djevojku od nekih 15 ili više godina, umotanu u svilu u rukama anđela/meleka? Sljedeći indikativan hadis možemo naći u Muslimovoj zbirci u kome se eksplicitno citira Aiša koja kaže da je imala 18 godina u vrijeme Muhamedove smrti (umro je sa 63 godine). Također, Aiša je izjavila da se ne sjeća da li su njeni roditelji bili ikad druge vjere osim Islama, što se također slaže sa činjenicom da je morala biti veoma mlada u vrijeme braka sa Muhamedom (da je bila starija sjećala bi se svojih roditelja i njihove religije prije prelaska na Islam). Za kraj, spomenimo još jedan hadis iz Buharija, u kome se opet citira Aiša koja govori o ljubomori prema Poslanikovoj prvoj ženi, Hatidži, "iako je ona umrla tri godine prije mog braka sa Poslanikom". Aiša je u kuću Poslanika dovedena sa 9 godina i od tada je imala prilike slušati Muhamedova konstantna spominjanja njegove prve žene, one koja ga je zapravo uspjela uvijeriti da je Poslanik, a ne luđak. To je uzrok ljubomore o kojoj je Aiša govorila u hadisu. Hatidža je umrla kada je Muhamed imao 51 godinu, te se dakle i to sasvim slaže sa Aišinim godinama.

nastavak uskoro...

Mnogo je tekstova na ovom blogu koji su pogađali u bolna i nestabilna područja najkontroverznije religije na svijetu, islama. Uglavnom su to tekstovi koji su ostali uskraćeni za bilo kakve komentare, što je naravno i razumljivo. Tih, kako tekstova, tako i samih klimavih područja islama, je neizmjerno mnogo. Ipak, jednu temu, koja inače privlači veliku pažnju brojnih islamskih kritičara, do sada na ovom blogu nismo konkretno spominjali u obliku posta. Razloge tome treba najprije potražiti u agresivnim pripadnicima islama koji su posebno osjetljivi na tzv. "uvrede" prema svom idolu iz pustinje. Oni to nazivaju uvredama, razumni ljudi to nazivaju istinom i činjenicama. No, potaknuti nedavnim komentarima pojedinih posjetioca, smatramo da je na dnevni red došlo i to pa donosimo tekst o braku Muhameda i Aiše i svim bitnim činjenicama vezanim uz to.

Prije nego što se posvetimo svim raspoloživim činjenicama iz Buharijevih hadisa, neophodno je napomenuti da je uistinu zastrašujuće neznanje koje vlada među prosječnim muslimanima po pitanju upravo ove teme. Naime, jako je teško pronaći iole veći procenat onih koji su zbilja upoznati sa sadržajem hadisa koji govore o poslanikovom braku sa Aišom. Iako se to potpuno uklapa u našu percepciju stvarne veličine islama, odnosno broja pravih muslimana u svijetu, to je istovremeno jedan veoma konkretan pokazatelj koliko je "pasivnih" vjernika prisutno u planetarnoj religijskoj zajednici i koliko je zapravo elementarno poznavanje vlastite vjere sporedno u glavama svih tih ljudi. Stoga se nadamo da će ovaj tekst odigrati svoju ulogu i u poboljšanju tog stanja.

Dakle, islamski Poslanik Muhamed je, kada je imao 51 godine, sebi za suprugu uzeo kćerku Ebu Bekra, Aišu. Aiša je u vrijeme sklapanja braka imala 6 (šest!) godina. Izvori ovog podatka su ni manje ni više nego upravo Buharijevi hadisi. O vjerodostojnosti samog Buharija uopće ne treba ni pričati. No, razmotrimo stvari malo detaljnije. U Buharijevoj zbirci se dakle nalazi pregršt hadisa koji veoma jasno i konkretno citiraju izjave same Aiše, a i drugih ljudi, o njenom braku sa Muhamedom. Između ostalog, konkretno iz Aišinih citiranih izjava možemo saznati da se ona još uvijek igrala sa lutkama kada je stupila u brak sa Muhamedom. To je jedan često zapostavljeni detalj, koji zapravo lijepo pokazuje do kojeg nivoa sjećanja su zapisani ovi hadisi. Također, Aiša je eksplicitno navela da je imala 9 (devet!) godina kada je dovedena u kuću Muhameda i kada je nestrpljivi Muhamed ujedno i konzumirao taj brak, odnosno imao prvi spolni odnos sa svojom novom suprugom, trećom od njih ukupno dvanaest. Činjenica je dakle da se u Buharijevoj zbirci u nekoliko hadisa konkretno (da, dobro ste pročitali, konkretno) spominju potpuno identični podaci. Stoga ovom prilikom sve nepovjerljive čitaoce molim da sami potraže sve ove relevantne hadise u Buharijovoj zbirci i sami se uvjere u tačnost navedenih podataka, kao i onoga o čemu će biti riječi u nastavku ovog teksta.

Razmotrimo sada malo detaljnije sve okolnosti u vezi ovog braka. Jedna veoma zanimljiva činjenica je to da Aišin otac, Ebu Bekr, uopće nije svojevoljno pristao na brak njegove kćerke sa Muhamedom. Iako su on i Muhamed bili zaista poput braće (Ebu Bekr je prvi muškarac koji je primio islam) te je i sama Aiša Muhamedu bila nešto poput usvojene nećakinje, to Poslanika nije spriječilo da je uzme za suprugu. U Buhariju nalazimo i hadis koji citira reakciju Ebu Bekra na zahtjev Muhameda: "Ali ja sam tvoj brat". To očito pokazuje da sam Ebu Bekr nije očekivao takvo nešto od Muhameda i da nije nimalo prirodnim smatrao brak Muhameda sa svojom nećakinjom. Neko će nadamo se pretpostaviti da je Muhamed mogao imati prisebnosti i uopće i ne pomisliti na takvo nešto (brak sa porodično vezanom osobom), i odmah se može utvrditi da je takvo nešto Muhamed već jednom prilikom zbilja i učinio. Naime, gdje drugo nego u Buhariju, možemo pročitati hadis koji tvrdi kako je Muhamed odbio Hamzinu kćerku upravo zato što je bila njegova nećakinja. Dakle, njegovu kćerku je odbio, a Ebu Bekrovu je samovoljno odabrao. No sve ovo i ne treba da čudi toliko kada u samom Kur'anu možemo naći spisak onih žena koje su Muhamedu posebno "dozvoljene", kao što su to "kćeri amidža njegovih, kćeri daidža njegovih" itd. Svako iz ovoga može izvući veoma očiti zaključak.

nastavak uskoro...

Muslimanski kvazi-naučnici iz dana u dan sve više sramote pripadnike svoje religije, jer pokušavaju da na, nazovi naučni, način privole ljude da prihvate islam, a sa druge strane onima koji su ga već prihvatili, da konačno vide nešto što je čudnovato. Ako je dan kada su se muslimani počeli baviti naukom Kur'ana bio, recimo, petak, onda se sudnji dan može očekivati u subotu, jer većeg predznaka ne može biti. Naslov ovog serijala možda više i ne odgovara temi jer ništa od onog što smo do sada obrađivali ne piše u Kur'anu nego u personalnim prevodima čudotvoraca željnih slave, tako da se serijal može zvati i "Čuda Nekih Prevoda  Kur'ana". Ipak, ne treba odmah udariti na muslimane koji su se sjetili da postoje i knjige van Kur'ana, nego ih treba ohrabriti da pokušaju ući u biblioteku gdje Kur'an nije knjiga koja se najviše posuđuje.

Danas se radi o domenu geologije i iako imam puno pametnijeg posla nego nekome objašnjavati ovo čudo ipak ću pokušati da to učinim. Naime radi se o ajetima koji navodno tvrde da planine sprečavaju zemljotrese. Ti ajeti su u surama, An-Nahl, ajet 16, Al-Anbiya, ajet 31, te sura Luqman, ajet 10. Po ovom pitanju sporili su se i doktori, Zakir Naik i William Campbell u njihovoj poznatoj debati. Nakon što je dr. Naik, koji je potencirao ovo pitanje, završio svoje uvodno izlaganje, W. Campbell je počeo svoje dajući jednu zanimljivu činjenicu sa kojom bismo i mi mogli zatvoriti ovaj post, kada bismo precjenili čitatelje muslimane. Naime, Campbell, koji poznaje arapski jezik je naveo da arapska riječ za "zemljotres" glasi ‘zilzaal’ ili ‘zalzala’, a da je riječ korištena u prva dva ajeta ‘Tamida.’ ‘Tamida’ znači tresti se, drhtati. Oblik riječi korišten u ovim ajetima je ‘tamide bikum’ što znači "tresti se sa tobom" (ili engl. shake with you). U svjetlu ovih leksičkih nedoumica, sporni ajet bi značio: "ako planina ne bi bilo, kada bi se kretao i zemlja bi se kretala s tobom, ako bi se njihao i zemlja bi se njihala s tobom." Briljantno zapažanje dr. Muhe. Dakle, da nema planina zemlja bi se tresla pod našim hodom. Ne samo da je to zapažanje naučno neprihvatljivo, nego je sa druge strane još jedan dokaz kakvim je mozgom raspolagala osoba kojoj je Kur'an "objavljivan".

Osim ovog fenomena, kojeg muslimani svrstavaju u "uloge" planine (valjda sve ima svoju namjenu), planine su doista fascinantno opisane u ajetu 7 sure An-Naba gdje kaže "i planine stubovima". To bi bilo po Korkutovom prevodu. Drugi će reći kolci, dok je po engleskim prevodima pravi termin "odbrambeni zidovi", što će reći da te planine od nečega brane. Ok, ovdje se može priznati da vjetrovi vaistinu ne mogu proći kroz planinu, ali su ovaj ajet čudotvorci upotrijebili da istaknu da su planine u obliku stubova. Kao prvo po mojim saznanjima stubovi uglavnom nisu zabijeni u zemlju. Na tom mjestu, Zakir Naik citira dr. Frank Pressa, tj. dio iz njegove knjige "Zemlja" da bi dao neke dokaze, ali ako pogledamo slike iz same knjige, mislim da nam riječ stub ili kolac ne bi prve pale na pamet kada bismo htjeli opisati dati oblik. Sada će neko od komentatora sigurno prozvati ovaj oblik, oblikom stuba, ali se oko toga definitivno ne želim sporiti.

Za kraj ovog posta volio bih da vas podsjetim na jedan ajet koji smo već spominjali na blogu kada smo govorili o plodovima voća koje, po čudotvorcima, dolazi u parovima, i glasio je "On je Zemlju ravnom učinio i na njoj nepomične planine i reke stvorio i od svakog ploda po par, muško i žensko, dao; On dan zastire noću. To su doista dokazi ljudima koji razmišljaju." Svi koji nemaju problema sa vidom će primjetiti riječ "nepomične". Kontradikcija tom ajetu je ajet koji smo također koristili na blogu a glasi: "Ti vidiš planine i misliš da su nepomične, a one promiču kao što promiču oblaci - to je Božije delo Koji je sve savršeno stvorio; On, doista, zna ono što radite." Kao što znamo, planine su itekako pomične (Mont Everest svake godine naraste 6 centimetara). Dakle možemo izvući četiri teze. Prva je da se radi o kontradikciji u Kur'anu. Druga je da se radi o netačnom navodu u Kur'anu. Treća teza koju sam ja potencirao u komentarima jednog od postova (dok su se moji suparnici držali ovog drugog objašnjenja) je da se govori o uticaju vremena. Dakle da planine promiču (nestaju) kao što promiču i oblaci. Četvrtu tezu sam pronašao u tefsiru gdje piše da se to odnosi na Sudnji dan, kada će planine letjeti kao oblaci. Bilo kako bilo, ovo čudo je još jedan dokaz da islam treba zaboraviti nauku ako i dalje želi da svoje sljedbenike ostavi u ignoranciji.