U prvom dijelu ove teme, spomenuo sam da se Kur'anu o temi homoseksualnosti, Allah izjašnjava čak jednom i to na ajetu za kojega niko sa sigurnošću ne može tvrditi šta on zapravo znači. No, po logici i kontekstu tog dijela sure, naklonjen sam mišljenju da se ipak odnosi na homoseksualnost i to muškaraca. To mišljenje je, kako sam objasnio, zasnovano na prevodu Yusufali-ja, na tefsiru Al-Jalalayn, te na prevodu sa izvornog arapskog putem određenog softvera, ali, kao što sam naglasio, ne mogu sa sigurnošću tvrditi da sam u pravu. Ako sporni ajet ne govori o homoseksualnosti, onda je to još poraznije za one muslimane koji i dalje vjeruju da je to strogo zabranjeno.
U samom Kur'anu, Lut a.s. je taj koji je najviše govorio o ovome. (11:78,79) "I narod njegov pohrli njemu, - a i prije su radili sramotna djela. "O narode moj", - reče on – "eto mojih kćeri, one su vam čistije! Bojte se Allaha i pred gostima mojim me ne sramotite! Zar među vama nema razumna čovjeka? Ti znaš da nam nisu potrebne tvoje kćeri" – rekoše oni -, "ti doista znaš šta hoćemo mi". Dakle, jasno je šta je lutov narod imao na umu. Općiti sa "Allahovim izaslanicima". Sve ovo je rasrdilo Allaha, koji je na nevjernike spustio kišu kamenja, koja ih je sve pobila. U Kur'anu ne postoji zabrana homoseksualnosti, kako kod žena, tako i kod muškaraca. Ako je vjerovati Yusufali-ju, kazna za homoseksualnost je vrijeđanje i pozivanje na razum, što je u apsolutnoj suprotnosti sa onim što današnja muslimanska raja vjeruje. Jedini koji, u Kur'anu, homoseksualnost naziva grijehom je Lut, koji pak nije relevantan da određuje šta je grijeh a šta ne.
Prije nego što pređemo na hadise, želio bih da navedem još par zanimljivih ajeta. Kada govori o džennetu, Allah kaže (76:19, 56:17, 52:24): YUSUFALI: "Round about them will serve, (devoted) to them, young male servants (handsome) as Pearls well-guarded." Korkut ovdje odbija prevesti dio koji kaže "vječno mlada, zgodna muška posluga", ili dječaci "poput bisera". Kao jedan običan čovjek drugom vas pitam, koji bi vam mogao biti interes u tome da vas poslužuju "vječno mladi, zgodni dječaci"? Ili je to jedan novi trend koji možemo naći u restoranima, samo ja toga još nisam svjestan.
Kada pogledamo hadise, lahko je zaključiti odakle muslimanskoj raji homofobija. Malo ignorantnosti, doza slijepog vjerovanja začinjeno sa opcionalnim prevođenjem i mišljenje je formirano. Muhammed kaže da ako naiđemo na dvije osobe koje vrše sodomiju, treba da ubijemo i onu koja je vrši i onu koja je dopušta, što apsolutno nema uporište u Allahovim rječima. Kod ovog hadisa, dolazi do mnogih sporova jer ga neki tumače kao da se misli na homoseksualni čin, dok drugi tvrde da je riječ o sodomiji. U svakom slučaju se ni u hadisima ne može naći kazna za nekoga ko se izjašnjava kao homoseksualac. Muhammed također spominje i lezbijke, tj. pojavu homoseksualnosti među ženama kao vrstu preljuba.
Sumirajmo do sada viđeno. U Kur'anu se spominje Lutov narod, njihovo ponašanje se naziva nevjerničkim, oni čine razvrat navodno vršeći sodomiju. Allah ih sve briše sa lica zemlje. Pretpostavke su da je to prvi slučaj homoseksualnosti (netačno), svi u tom gradu su homoseksualci (nemoguće). Biblijski tekst je naravno duži i sa mnogo više konkretnog sadržaja. Po Bibliji, Lut nije poslanik. Zanimljivo je da je Bog pozvao Luta, njegovu ženu, njegove kćerke djevice i njegove zetove (zetove od kćerki djevica naravno) da se spase, no samo su Lut i njegove udate kćerke djevice preživjele kataklizmu. Još je zanimljivije da su Lutove kćerke, misleći da je Bog uništio sve ljude na zemlji, napile svog oca dvije večeri za redom, te onda sa njim imale seksualni odnos, te su na kraju rodile po jednog sina. Njihovi sinovi su bili Moab i Ammon koji su kasnije oformili dva značajna naroda, čiji su pripadnici, gle čuda, bili mnogobošci. Sve ovo je naravno zanijekano u Kur'anu, jer je Lut poslanik.
Zadnji dio ove teme ću posvetiti još jednom islamskom mitu. Naime, muslimani "ne vjeruju" da postoji homoseksualnost kod životinjskih vrsta. Srećom, biologijom se bave ljudi koji su za to stekli adekvatno obrazovanje, a ne bradonje iz pustinje, tako da danas sa sigurnošću znamo da preko 1500 vrsta životinja iskazuje homoseksualno ponašanje, dok je za njih 500 to ponašanje precizno dokumentovano. Kako kaže lijepa nam wikipedia, te vrste su u rasponu od glista do primata. Bitno je naglasiti da moralnost kod životinja ne postoji. Na ovoj listi, kojoj je najviše doprinjeo kanadski naučnik Bruce Baghemil, možemo naći životinje iz razreda sisara, riba, ptica, vodozemaca. Šta o biologiji znaju muslimani najbolje je potvrdio dr. Muzammil Siddiqi, iz Islamske zajednice Sjeverne Amerike, koji je rekao: "Homoseksualnost je moralni poremećaj. To je bolest morala, grijeh i povreda... Nijedna osoba se ne rađa kao homoseksualac, baš kao što se nijedna osoba ne rađa kao lopov, lažov ili ubica. Ljudi stiču ove zle navike zbog nedostatka pravog odgova i obrazovanja."
Ako u obzir uzmemo da je procenat homoseksualaca po desetinama nezavisnih studija oko 2 do 13%, uočljivo je da će se o povredama njihovih prava sve više pričati. Kada pogledamo liste poznatih homoseksualaca, teško je i pomisliti da velika većina njih ima problema sa moralnošću, da su zli, da su grešnici ili, što je najgore, da su na bilo koji način bolesni. Homoseksualnost je već odavno ništa drugo do forma seksualnosti i ljudi se trebaju pomiriti sa tim kako god znaju, a pogotovo uzevši u obzir svoju religijsku, ultra-razvikanu toleranciju. I kako kaže Bill Maher, sami su sebi dali naziv gay (sretni), tako da niko od nas nema razlog da ikome uskrati njegovu sreću i slobodu, a sreća je nešto što ne viđamo često na licima selefija, svećenika, hodža i vladika, ljudi koji je pokušavaju prodati.
- Statistika
Da se odmah razumijemo, i islam je sekta judaizma, ali sekte o kojima ćemo danas govoriti su matrjoške islama. Sekte u islamu je teško objasniti ako uzmemo u obzir uobičajeno hvalisanje muslimana, koji za svoju vjeru drže da je jasna i nedvosmislena, dok je s druge strane, neslaganje ljudi o tako opširnom segmentu života kao što je religija (pogotovo islam koji se postavlja kao način života u svojoj sveobuhvatnosti) jako logična. Kur'an je, čini se, najveći izvor neslaganja, počevši od toga da, kao što smo pisali, postoje mnoge protivriječnosti u samoj vjerodostojnosti kur'ana, njegovim arapskim verzijama, te u mnogo puta spominjanim prevodima. Osim toga, sama struktura svete knjige islama, čiji je početni cilj bio da kontroliše vojnike u ispunjavanju muhammedovog šizofreničnog sna, do ovog sadašnjeg apsurdog, da reguliše živote vjernika, praktično poziva na raskol. Većina teksta se odnosi na to da je allah najveći, da vjernika čeka nagrada, a nevjernika kazna i ta repetitivnost dovodi čitaoca do iznemoglosti. Da, ponekad se ta monotonija presječe pozivom na linč onih drugačijih, ili odobravanjem udaranja žena, ali generalno, osim slijepih vjernika, niko ne bi mogao reći da Kur'an ima savršenu formu. Da je Muhammed poživio još 10 godina, knjiga bi danas bila veća i to je činjenica. No, vratimo se sektama.
Na spomen riječi sekta u kontekstu islama, mnogima će prvo na pamet pasti Muhammedov hadis gdje kaže: "moj ummet će se podjeliti u 73 sekte, sve osim jedne u vatru. Ashabi su upitali, o poslaniče, koja je to spašena sekta, a on je odgovorio, ono na čemu smo ja i moji ashabi" Na čemu su Muhammed i njegovi ashabi bili to ne mogu sa sigurnošću reći, ali ovaj hadis je zanimljiv. Toliko o milijardi i po' muslimana. Paradoksalno, svaka sekta se smatra korakom od izvornog islama ka izvornom islamu, te svi misle da su u pravu. Teško bi bilo nabrojati koliko sekti danas ima, pa čak i kada u obzir ne bismo uzeli 73 najbrojnije, tako da se time nećemo baviti. Osim sekti tu su i razne škole, koje pripadaju većim sektama, međusobno se uvažavaju i priznaju, ali su ipak različite u nekim sitnim pitanjima i vezane su za pojedine ličnosti po kojima obično i dobivaju naziv. Ovdje ćemo spomenuti samo one veće.
Sunnititi - "Suniti su vjernici islama, koji predstavljaju većinu među muslimanima. Reč potiče od „Sune“ (arap. سنة) što znači „knjiga i reči“ što se odnosi na riječi proroka Muhameda (suniti su sljedbenici knjige zakona). Suniti priznaju (prvog) kalifa Abu Bekra kao nasljednika proroka Muhameda i priznaju četiri vjerske škole: Hanafi, Maliki, Šafi i Hanbali."
Šiiti - "Šiitski islam je drugi najveći islamski pravac. Šiitski muslimani vjeruju da je Alija ibn Ebu-Talib izabran od strane Poslanika da bude vođa islamske zajednice. Oni ga označavaju kao prvog imama. Ostali imami su Alijini potomci. Najveća grupa Šiita vjeruje u ukupno 12 imama. Prema njihovom vjerovanju dvanaesti imam bi se trebao pojaviti neposredno prije kijameta, odnosno sudnjeg dana. Šiitski hadisi uključuju govor imama."
Haridžije - "Haridžijski ortodoksni i fanatični stavovi, koji su imali za posljedicu obračunavanje sa neistomišljenicima vodili su ih iz sukoba u sukob sa pripadnicima ostalih islamskih škola mišljenja. S obzirom da nisu bili mnogobrojni, gubili su većinom sve bitke. Jedina preživjela grupacija Haridžija u modernom dobu su Ibadije, koji su imali najliberalnije stavove i koji su uspjeli organizirati svoj život sa ostalim zajednicama."
Selefizam - "Selefije propovjedaju islamski monoteizam, odnosno tevhid, i preuzimaju određena učenja od Ibn Tejmije, sirijskog učenjaka iz 14. vijeka. Selefizam je u osnovi u sukobu sa Sufizmom i Šiitskim islamom, koje smatraju hereticima. Selefijska teologija zastupa puritansko i pravno stajalište u stvarima vjere i religijskoj praksi. Oni smatraju da je njihov zadatak da vrate islam u stanje kakvo je bio u doba Poslanika i njegovih Pravednih halifa. Žele da izbace sve novotarije, itolatorije, devijacije i hereze."
Meni posebno zanimljiva sekta su Ahmedije, pokret Mirza Ghulam Ahmad-a (c. 1839-1908) koji je sebe smatrao obećanim poslanikom ili metaforičnim prikazom Isa-ove reinkarnacije. Također, pokret danas vjeruje da je Isa izbjegao smrt tako što je preživio raspeće, nastavivši svoje poslaništvo u Indiji gdje mu se danas može pronaći, nedavno otkriveni grob. Osim toga, Ahmad je priznao rad i vrijednost drugih vjerskih vođa poput Konfučija, Zaratustre, Krišne, Bude i dr. te je džihad mačem zamjenio džihadom pera ili intelektualnom borbom protiv neprijatelja islama, te odbacio bilo koji oblik terorizma kao tradiciju islama. Za razliku od svog imenjaka Muhammeda, napisao je 80 knjiga i desetine hiljada pisama, mnoga predavanja. Također, zagovarao je masovno obrazovanje žena, te razdvajanje vjere i države, u smislu da osoba treba biti dobar vjernik koliko i dobar građanin. Nakon Ahmedove smrti, pokret se raspao na dva dijela, ali danas broji 170 miliona ljudi i djeluje na području Pakistana.
Postoje još mnoge sekte koje nemamo mjesta ovdje spomenuti, ali vjerujem da shvatate poentu. Ukoliko ne shvatate, evo vam je u dvije kratke rečenice. Prvo, postoji mnogo više od 73 sekte u islamu. Drugo, ako samo jedna od tih ide u džennet, onda muslimana ima max. 1 milijarda, koliko se procjenjuje da ima sunnita. U sljedećem mogućem ishodu, ima ih oko 300 miliona. Po ovoj logici, ne bi bilo čudno da, ako se Kur'an izmjenio, a očigledno je da jeste, muslimana uopće nema, dakle džennet će inicijalno biti prazan, dok neki od krivovjernika ne odrade svoju smjenu u džehennemu.
Da bi bila pravosnažna (termin pravosnažnost znači da je njeno izvršenje apsolutno, bez obzira na moguće kontradiktornosti između njih i bilo kojih drugih, demokratski donešenih zakona, propisa itd.) fetva mora odgovoriti na 4 tačke:
1. Da je usaglašeno sa relevantnim zakonima, izvučenim iz kur'anskih ajeta i hadisa; s time da njihovo djelovanje nije kasnije ukinuto od strane Muhammeda
2. Da je izdata od strane osobe (ili odbora) koje posjeduje pravo znanje i iskrenost srca
3. Da je oslobođeno od individualnog oportunizma i da ne djeluje u službi politike
4. Da odgovara potrebama savremenog svijeta
U pripremi članka naišao sam na poređenje fetve sa tumorom. Može biti benigna ili maligna, sve zavisi na koga/šta je usmjerena. Nakon fetve izdate poznatom piscu Salman Rushdie-ju, zapadnjački mediji su zauzeli stajalište da je svaka fetva, ustvari smrtna kazna, što nije slučaj. Kao i u ostalim sferama Islama, i ovdje postoje mnogi apsurdni elementi, pa da počnemo. Prva i najuočljivija apsurdnost vezana je upravo za institut "Muftije", koji na svojevrstan način (baš kao i svećenici/sveštenici) predstavlja sponu razumjevanja između Boga i ljudi. Ovo pitanje je veoma bitno, jer muslimani često "prigovaraju" ostalim vjernicima upravo zbog pitanja posredništva neke osobe, titulara. Za titulu muftije, potrebna je diploma sa bilo kojeg univerziteta
Nadalje, fetve nisu standardizovane i to predstavlja njihov najveći problem. Trenutno se izdaju ili na nivoima država, kroz tijela islamskih zajednica, ili od strane muftija, ili od običnih ljudi, što je i logičan slijed događaja s obzirom na pomenutu nestandardizaciju. Države poput Egipta, Tunisa imaju zvaničnu poziciju Muftije. Prostor za manipulisanje je odlično iskorišten od strane raznog probisvijeta koji određuje pravna pitanja nepismenog puka. "To je danas preraslo u neku vrstu fetva-biznisa i sve je kao u supermarketu, kritizira Khalil Al-Anani. "Možete si izabrati onog propovjednika, koji vam odgovara: radikalnog, modernog ili liberalnog. Svaka kategorija društva ima svog šejha (šeika) od kojega mogu dobiti fetvu. Mnogi propovjednici, koji pišu fetve, se obogate na njima. Pojavljuju se na televiziji, prodaju knjige i kazete." Prostor za manipulisanje je odlično iskorišten od strane raznog probisvijeta koji određuje pravna pitanja nepismenog puka. U šiitskim državama je stanje gore zbog toga što su fetve obavezujuće.
U narednim dijelovima će biti govora o najzanimljivijim fetvama, posljedicama istih, kontradikcijama unutar njih itd.
Dakle, vratimo se temi današnjeg posta. Vjerovatno je malo onih, čak i površnih poznavaoca Islama, koji nisu čuli da je Poslanik Muhammed, u knjizi "100 najuticajnijih ljudi u historiji" američkog astrofizičara Michaela Harta, izabran na prvom mjestu. To je jedan od onih automatskih odgovora koji ćete dobiti od velikog broja Muslimana kada pokušate raspravljati o njihovoj religiji. Nerijetko također imamo prilike i na ovom blogu u komentarima pročitati takvo nešto. No, da li je i jedna osoba svjesna svega što se podrazumijeva jednom takvom tvrdnjom i da li iko uopće takvo nešto izjavljuje i sa jednim drugim ciljem osim onog najprostijeg, a to je da bilo kakvi superlativi i Muhammed jednostavno neodoljivo idu jedno uz drugo?
Najprije razjasnimo jednu stvar. Ne postoji objektivno mjerilo uticajnosti ili važnosti nekoga. Ne postoji niko ko može sa 100% sigurnošću utvrditi da je neko imao važniju ili bolju ulogu od nekoga drugog. Takve procjene su čisto subjektivne prirode, kao npr. ocjene kvalitete kur'anskog stila. Prema tome, svako uzimanje navedene liste kao argumenta ili činjenice je krajnje neozbiljno i smiješno. Ali, to nažalost nije dovoljno razumna prepreka obožavaocima lika i djela islamskog poslanika. Postavlja se pitanje šta jeste? Da li činjenica da je drugi na spomenutoj listi ni manje ni više nego kršćanski naučnik Isak Njutn koji je pozicioniran ispred jednog Allahovog Poslanika, tj. Isusa Krista? Da li to znači da je jedan obični Kršćanin važniji od Poslanika Ise kojeg je Allah k sebi uzdigao?
Razmotrimo sada onaj najveći problem ove priče, tj. činjenice da Muslimani ovo uvijek prikazuju u tako pozitivnom svjetlu. Knjiga gospodina Harta razmatra NAJUTICAJNIJE ličnosti u historiji. Dakle, naglasak je na "uticaj" i na nedostatak bilo kakvih atributa uz tu imenicu. Drugim riječima, ne podrazumijeva se da je najuticajnija osoba automatski bila najuticajnija u pozitivnom smislu. To ne podrazumijeva da je ta osoba najbolja od svih koji su uopće došli do tog izbora. Jednostavno rečeno, Muhammed nije pozicioniran na prvo mjesto ove liste iz razloga što je donio najviše dobrog čovječanstvu niti što je objektivno bio najbolji primjer. On je prvi samo zato što je autor smatrao da je njegova pojava ostavila najviše uticaja na čovječanstvo. Bez ulaženja u tačnost toga, definitivno se može reći da je Muhammed doista ostavio ogroman uticaj na čovječanstvo. Ali, ako uzmemo neke druge primjere, na spomenutoj listi mogu se naći i imena Adolfa Hitlera, Staljina, Genghis Khana, Napoleona Bonaparte. Da li su oni pozitivne ličnost? Svi će odgovoriti da nisu. Da li onda ima smisla da je Muhammed na ovoj listi ispred njih? Ako nas pitate, možda i ima. A ako Muslimane pitate? Nadalje, ako malo razmotrimo izjave koje je sam autor knjige dao po pitanju svog prvog izbora, lahko se može zaključiti da je i on sam zapravo samo želio istaći uticaj Muhammeda, koji se ni u kom kontekstu ne može tek tako shvatiti kao isključivo pozitivan. U prilog tome, Michael Hart je izjavio da je jedan od razloga za Muhammedov uspon ka prvom mjestu i to što je direktno odgovoran za islamsku svetu knjigu Kur'an, jer upravo Kur'an predstavlja mnoge ideje i zamisli samog Muhammeda, a šta je drugo Kur'an nego temelj Islama kojeg danas poštuje 1,5 milijardi ljudi. Da li su se Muslimani naježili čitajući ovakvo nešto? Također, gospodin Hart tvrdi da je Muhammedov "pokret", tj uspjeh Islama u Arabiji, bio ključan u kasnijem ratobornom širenju Arapa na ostale kontinente. I što je pri tome najupečatljivije, Hart povlači paralelu između Genghis Khana i Muhammeda i tvrdi da je jedan od glavnih razloga zašto je Muhammeda smatrao uticajnijim taj jer su se Arapi trajno proširli na ostale kontinente, za razliku od Mongola koje je predvodio Genghis Khan. Dakle, Muhammeda je smatrao vojskovođom koji je Arape poveo u osvajačke pohode.
Za kraj, spomenimo i to da se na listi nalazi još samo jedan Musliman, pozicioniran na 52.mjesto (drugi halifa Omer). U usporedbi s dvojicom Muslimana na listi, mnogo više je Kršćana, Jevreja, Ateista itd...Prema tome, autor spomenute knjige i njene liste proglasivši Muhammeda na prvom mjestu nije ni pomišljao da time istakne Muhammeda kao najbolju, najpozitivniju, najmoralniju osobu kako su to Muslimani shvatili. Baš suprotno od toga. I da li Muslimani nakon čitanja svih ovih činjenica i dalje osjećaju takvu ljubav prema ovoj listi koju toliko često propagiraju bez ikakvog znanja šta ona zapravo predstavlja?
post by BM