From God Bless To Godless

Isus! Spasitelj mnogih, za neke svetac, za neke bog, za neke tek židovski mudrac, tko je bila ta ličnost kojoj se mnogi klanjaju, koju moćnici najvećih zemalja spominju u svojim govorima za kojeg Shri Mataji Nirmala Devi, indijska prosvjetiteljica tvrdi da je bio snažna spiritualna ličnost odrasla u siromaštvu kao dokaz da materijalno nije bitno.

Kada razmišljamo o Isusu i njegovim djelima moramo prvo sebe upitati da li je on zapravo postojao. Tu na scenu stupa nekoliko teorija, a navest ću samo dvije koje su najupečatljivije; ideja (ili teorija) da je Isus samo prepisano božanstvo jer bezbrojne sličnosti koje on ima s Egipatskim, Indijskim i drugim bogovima (kao što su rođenje od strane djevice, 3 zvijezde, 3 mudraca koja se pojavljuju prilikom njegovog rođenja, hodanje po vodi, 12 apostola itd.) ukazuju upravo na to.

No tu dolazi jedna interesantna stavka koju sam sam primjetio, i koja bi bila dobar materijal za nekog teologa, koju, međutim, nisam nigdje pročitao niti čuo iz usta ikog obrazovanog Kršćanina. (što me i ne čudi). Kad je Konstantin odabrao Kršćanstvo (namjeran izbor riječi) za glavnu religiju Rimskog Carstva nije mogao hladnokrvno natjerati milione ljudi koji nisu bili Kršćani da prihvate sve ono što stoji u tadašnjoj, još ne kanoniziranoj Bibliji. Tako da je jedini način bio mješanje Kršćanstva sa tada već postojećim paganskim religijama, što se ogleda u ritualima kao sto su jedenje mesa i pijenje krvi svog boga, oltar na vrhu crkve, te eventualno poklapanje praznika kao što su rođenje samog Isusa s rođenjem drugih božanstava.

Ovo naravno nije potvrđeno jer su dragi nam religiozni fanatici imali obićaj spaljivanja knjiga i dokumenata koji im nisu odgovarali. Druga teorija tvrdi da Isus jeste postojao kao židovski mudrac kakvih je mnogo bilo u to vrjeme, no da nije imao nikakvu božansku dimenziju. Sad kad postaviš već ideju da je Isus postojao vjernici skaču u jamu koju sebi iskopaju tezom da “moramo priznati da i ako mislimo da Isus nije bog da je bio jako moralan, prosvjetljen i da u njegovim riječima nije bilo ništa loše”. U jamama zna biti mračno, kao i u umu ljudi koji ne poznaju svoje vlastite bogove.

Dok je Stari Zavjet bio daleko nevjerovatniji od Novog Zavjeta (jako relativna rečenica jel…) moramo uzeti u obzir da ni u jednom trenutku Stari Zavjet ne spominje pakao. Tek je blaženi Isus predstavio svojim ljubljenim ljudima vječnu patnju. Tek je presveti sin Boga koji se žrtvovao za naše grijehe napomenuo ljude da postoji šansa da će u vjenosti goriti u najvećim zamislivim mukama. Tek je onaj koji nas voli beskrajno, koji nam govori da i druge ljude volimo koliko i njega stvorio mjesto vječne muke i prokletstva. Moja majka vjernica jos uvijek misli da neću goriti u paklu bez obzira što mislim što mislim, jer sam za nju dobra osoba, a zapravo to misli zato sto je majčinska ljubav jača od razuma.Koliko majki bi svojoj djeci dopustilo da gore u vječnim mukama zato što su neposlušni? Kakva je to ljubav? Po meni, veća od božije.

nastaviće se...

post by Fail