From God Bless To Godless

Već odavno želim da pišem o ovoj temi, jer smatram da predstavlja jednu od onih karata u "kuli Islama" koja se nalazi na dnu, time dajući potporu ostatku skupine. Pitanje koje sam postavljao sebi kada sam počeo razmišljati o ulozi, obliku, svojstvima Boga je izgledalo otprilike ovako: "Šta se dešava sa ljudima koji nikada nisu čuli za Islam, gdje idu poslije smrti?" Na to bih danas trebao dati odgovor.

Ahl al-Fatrah - bukvalno znači "ljudi koji su živjeli u vremenu između dva poslanika, što znači da nisu izloženi kontaktu sa božjom objavom". Drugim riječima to su svi oni do kojih "istina Islama" nije stigla u NEPROMIJENJENOM obliku, ili zbog (uslovne) geografske izolovanosti, ili zbog toga što su živjeli prije poslanika Muhammeda. Ovdje će vjernici odmah reagovati i pozvati se na sljedeći ajet: "Onaj koji ide Pravim putem, od toga će samo on koristi imati, a onaj ko luta - na svoju štetu luta, i nijedan grješnik neće tuđe grijehe nositi. A Mi nijedan narod nismo kaznili dok poslanika nismo poslali!" Znam, ovdje piše da je Allah svakom narodu poslao Poslanika, ali tu mi je priču nekako teško progutati.

Kao prvo, ne mogu a da ne primjetim formu u kojoj je Islam bio nuđen narodima preko Poslanika prije Muhammeda. Ti ljudi se teško mogu nazvati muslimanima, jer nema razlike između njih i onih koje danas zovemo Deistima. Ako odstranimo rituale, molitve, vjerovanja, priče, moralno-pravne običaje i tradiciju koja je počela poslaništvom Muhammeda, šta nam zapravo ostaje. Od samog ulaska u Islam izgovaranjem kelime-i šehadeta na arapskom jeziku, do velikih grijeha koji to nisu bili prije Muhammeda, te ljude ne možemo zvati muslimanima. Štaviše, ni poslanici se ne mogu zvati muslimanima, jer to po definiciji koju daje Kur'an, nisu.

Sada dolazi veliko pitanje, šta je sa ovima koji su u (uslovnoj) geografskoj izolovanosti. Prije odgovora na ovo pitanje želim da se osvrnem na narode koji su dobili objavu prije one Muhammedove. Po Kur'anu, SVAKI narod prije Muhammeda je dobio svog poslanika. Kako možemo u to povjerovati kada o nijednom poslaniku ne postoje dokazi, "dokumenti", statue, crteži, tradicija, običaji, legende itd. Zašto, recimo, Grci nisu ostavili dokaze o poslaniku koji je dodijeljen njima, zašto Sumerani nisu, a ostavljali su dokumente i materijale o svim bitnim događajima i sumnjam da bi takav jedan mogao ostati nezapažen.

Po istraživanju nekih agencija, na svijetu je ukupno rođeno 100 milijardi ljudi. Od tih 100 milijardi ljudi pretpostavlja se da je do vremena Muhammeda već umrlo, nešto više od, 50 milijardi ljudi. Shodno tome, pretpostavka je da je prvi musliman rođen nakon 50 milijardi ljudi (nemojmo samo pričati o Ademu i Havi). Od 50 milijardi ljudi koji su rođeni poslije, za koliko njih možemo reći da su primili onu istinsku, nepromijenjenu božju objavu (mada je očito da Kur'an nije zadržao svoj oblik i sadržaj, te da je izmjenjen). Po prostim računima (koji su tek približno tačni) Kur'an na arapskom jeziku je imalo priliku čitati max. 1 milijarda. Zašto spominjem arapski jezik, pa upravo zato što je to jedini nepromjenjeni Kur'an, izvoran, onakav kakav je zamišljen.

I na kraju, gdje idu ljudi do kojih objava nije stigla, njih 99%? Čitajući tzv. zelene stranice, odnosno muslimanske listove, njihovo mišljenje je da će o tim ljudima odlučivati Allah. Ko to kaže? To oni kažu. Gdje to piše u Kur'anu? Nigdje.