From God Bless To Godless

Torinsko platno, u kojem je po vjerovanju kršćana bio pokopan Isus, je predmet mnogobrojnih rasprava i jedan od "argumenata" kojim se često koriste vjernici. Historija platna vjerovatno zaslužuje zaseban tekst pa ćemo shodno tome spomenuti samo posljednji važan događaj vezan uz platno. Godine 1532. kapelicu Chambery u Francuskoj je zahvatio požar. Svećenici su tada spasili jedan srebreni kovčeg i odnijeli ga u katedralu u Torinu, gdje je po prvi put viđen njegov sadržaj. U kovčegu je bilo platno oštećeno požarom. Od tada, platno je postalo jedno od najznačajnijih predmeta kršćanskog svijeta.

Dakle, kršćani vjeruju da je upravo u ovom platnu bilo umotano mrtvo tijelo Isusa Krista, prije njegovog Uskrsnuća. Na platnu se vide obrisi muškog tijela. Na toj slici su uočljivi i ožiljci, pretpostavlja se od udaraca bičem. Navodnih dokaza u korist autentičnosti ovog platna je mnogo. Crkva ipak ni dan danas nije službeno priznala torinsko platno kao autentično.  Papa Benedikt XVI je nedavno potvrdio da će platno u javnost biti izloženo 2010.godine, 10 godina poslije zadnjeg javnog prikazivanja 2000.godine. Platno se trenutno čuva se u katedrali sv. Ivana Krstitelja u Torinu.

1988. godine izvršena su najznačajnija naučna istraživanja na uzorcima platna. Rezultati istraživanja su obznanjeni u javnost i bili su naravno poražavajući za vjernike, kao i obično. Analize radioaktivnim ugljikom provedene u trima laboratorijima: Oxfordu, Zurichu i Tucsonu, datirala su Torinsko platno na period između 1260. i 1390. godine. Treba napomenuti da je svako od tri istraživanja izvršeno neovisno od ostala dva i rezultati, koji su se naravno poklopili, uspoređeni su tek nakon što je svako istraživanje završeno. Ipak, to očekivano nije razuvjerilo velike mase i platno je i do današnjeg dana predmet rasprava. Jasno, mnogi ne prezaju od raznih teorija zavjere po pitanju ovog naučnog istraživanja.

Početkom oktobra ove godine talijanski hemičar Luigi Garlaschelli sa sveučilišta u Paviji je objavio kako je uspio replicirati Torinsko platno i kako je ono zapravo djelo ljudskih ruku. Garlaschelli je duplikat Torinskog platna načinio koristeći se materijalima i hemikalijama koje su bile dostupne u 14. stoljeću, kad je platno i stiglo u Evropu. Garlaschelli ujedno tvrdi kako je njegovo istraživanje samo dodatno učvrstilo teoriju iz 1988. godine.

Na kraju, otkriće objavljeno prije par dana jedan je od najuvjerljivijih dokaza protiv autentičnosti platna. Arheolozi su po prvi put iskopali jednog suvremenika Isusa Krista. Tkanina u koju je bilo umotano tijelo jednostavnog je tkanja kakvo je, pretpostavlja se, bilo rašireno u to vrijeme. Za razliku od toga, Torinsko platno ima drugačije tkanje koje je slično onome iz srednjeg vijeka. Upravo ta razlika, smatraju stručnjaci, dokazuje da je Torinsko platno lažno. Analiza novopronađenog platna donijela je još jedno otkriće. Čini se da su Židovi onog doba tijelo pokojnika omotavali u dvije tkanine, jednu kao pokrov za tijelo, a drugu za glavu. Pretpostavlja se da se to radilo kako bi, u slučaju da osoba zapravo nije mrtva, moglo maknuti pokrov s glave i dozvati pomoć. Takvi su slučajevi, inače, dokumentirani u starim zapisima, stoga je bio običaj da se nakon tri dana provjeri grob.

Teško je očekivati da će platno ikada izgubiti status koji uživa kod vjernika kršćana. Kada je u pitanju religija, vjernici bez problema razum ostavljaju po strani i predaju se "slijepom čulu". Ideja koju  nosi torinsko platno, kao posljednji predmet s kojim je u kontaktu bilo tijelo Spasitelja, kao nepobitni dokaz da je Spasielj naposlijetku zbilja i postojao, previše je privlačna za religiozan um da bi je se tek tako odbacilo.