From God Bless To Godless

Kao što je i najavljeno, donosimo treći, a ujedno i posljednji dio serije tekstova "Preveo i prilagodio" gdje smo pokušali što jednostavnije, uz Bukharijeve hadise kao referencu, objasniti kako je Kur'an zapravo standardizovan u jednu univerzalnu verziju te uzroke i posljedice svega toga. Prema tome, prije čitanja ovog posljednjeg teksta, toplo se preporučuje i čitanje prva dva dijela koji se mogu naći u arhivi.

Da ne bismo puno duljili, razmotrit ćemo sljedeći hadis (Bukhari: vol. 8, hadis: 817, p. 539-540; knjiga: 82). Obzirom da je veoma dug, pažnju ćemo pokloniti samo jednom kraćem dijelu. U njemu se u suštini govori kako je ajet o kamenovanju zbog preljuba postojao, kako su ga Muhammedovi sljedbenici jasno zapamtili i kako su, vođeni njegovim primjerom, tu kaznu i izvršavali. No, taj ajet ne nalazimo u modernim verzijama Kur'ana. Dakle, iako je u usmenom prenošenju ajet u potpunosti postojao, današnje verzije Kur'ana ga nemaju. Obzirom da su najstarije pisane verzije Kur'ana zapravo iz standardizacije halife Osmana, može se pretpostaviti da je ajet ostao negdje "izgubljen" u tom procesu.

Idemo dalje. Pogledajmo hadis (Bukhari: vol. 6, hadis: 60, p. 46; knjiga 60) koji nam pokazuje da je postojalo još nedoumica između halife Osmana i drugih Poslanikovih sljedbenika: "Priča Ibn Az-Zubair:  Rekao sam Osmanu: 'Ovaj ajet u Suri 2 (al-Baqara) "Oni među vama kojima se primiče smrt, a koji ostavljaju iza sebe žene..." je ukinut jednim drugim ajetom. Zašto ga onda pišete?' Osman je odgovorio: 'Ostavi ga (tu gdje je), sine moga brata, jer ja neću pomjeriti ništa sa originalnog mjesta.' "

Ovaj hadis nam lijepo pokazuje da je bilo neslaganja oko pojedinih ajeta, ali da je uprkos tim neslaganjima halifa Osman odlučio ostaviti stvari onakvim kakvim je on želio, u saradnji sa, u prethodnom tekstu spomenute četiri osobe, koje su bile zadužene za uređivanje standardizirane verzije Kur'ana. Ovdje ćemo spomenuti još jedan sličan primjer, uz napomenu da izvor za hadis koji će sada biti objašnjen dolazi iz zbirke Mishkat Al-Masabiha, knjige br:8, poglavlje treće. Hadis govori o prigovorima koje su neki Muslimani uputili halifi Osmanu, jer se u njegovoj standardizovanoj verziji Kur'ana, na početku Sure 9 ne nalazi dio "U ime Allaha, Milostivog, Samilosnog". Osmanovo opravdanje je bilo da Muhammed nije za svoga života objasnio gdje tačno pripada Sura 9 te ju je on zbog sličnosti sa Surom 8 stavio poslije nje. Upada u oči dakle da je Osman opet postupio po ličnom nahođenju uprkos protivljenju pojedinih Muslimana, koji su osjećali da sporni uvodni dio treba uvrstiti na početak Sure 9.

Za kraj ovog teksta ćemo još spomenuti jednu osobu. Ibn-Mas'ud, čovjek koji je bio jedan od najboljih poznavatelja Muhammeda, ujedno i njegov lični rob, je rekao: "Kako mi možete narediti da učim po načinu Zaida kada sam ja iz usta Poslanika učio preko 70 sura? Da li ja to trebam napustiti ono što sam naučio direktno sa usana Poslanika?" Mas'ud je odbio dati svoju verziju Kur'ana na spaljivanje. Vjerovao je u svoje znanje Kur'ana koje mu je Poslanik lično prenosio. Štoviše, prema nepotvrđenim informacijama, njegova verzija Kur'ana nije sadržavala prvu suru, kao ni 113. i 114. Veoma bi zanimljivo bilo saznati razloge zbog kojih Mas'ud, kao uostalom i Poslanikova žena Hafsa, nisu svoje verzije Kur'ana dali spaliti u procesu standardizacije.

post by BM