From God Bless To Godless

Svi smo nebrojeno puta čuli da riječ Islam znači mir, no to nije tako. Riječ Islam znači predanje, a u kontekstu sa religijom to znači predanje jedinom Bogu, ili Allahu. U ovom postu ću pokušati djelomično objasniti da je Islam veoma daleko od propagiranja mira, i da je to razlog što su se mnogi muslimani odrekli svoje vjere.

Za početak ću uzeti nekoliko ajeta iz Kur`ana koji su povezani u jednu ideju, tako da se ne može prigovoriti "vađenje iz konteksta". Sve ćemo zajedno pročitati kao priču u kojoj se krije pouka.

2:(190-193) I borite se na Allahovom putu protiv onih koji se bore protiv vas, ali vi ne otpočinjite borbu! – Allah, doista, ne voli one koji zapovjedaju kavgu. I napadajte takve gdje god ih sretnete i progonite ih odande odakle su oni vas prognali. A zlostavljanje je teže od ubijanja! I ne borite se protiv njih kod Časnog hrama, dok vas oni tu ne napadnu. Ako vas napadnu, onda ih ubijajte! Neka takva bude kazna za nevjernike. A ako se prođu, - pa, Allah zaista prašta i samilostan je. I borite se protiv njih sve dok mnogoboštva ne nestane, i dok se Allahova vjera slobodno ispovjedati ne mogne. Pa ako se okane, onda neprijateljstvo prestaje, jedino protiv nasilnika ostaje.

Naizgled se čini da u citiranim ajetima nema ništa loše, ili ništa zlonamjerno, ali kada pročitamo pažljivo, možemo vidjeti koji su ciljevi ove "odmazde". Allah naređuje vjernicima da se bore, ali da ne započinju borbu. Pristajem, ovo načelo je vrlo prihvatljivo. Allah dalje nastavlja da ni u svetim mjesecima nije zabranjeno osvetiti se nevjernicima za napad ili se boriti protiv njih kod Kabe. I na ovo pristajem, jer se ravna sa zdravim razumom. Ono što je ovdje sporno, jeste ovaj označeni dio koji Allah propisuje kao kraj borbe, dakle on naređuje muslimanima da se bore protiv nevjernika dok mnogoboštva ne nestane. Sada će neko reći da trebam povezati i drugi dio ove rečenice ali i kada bih to uradio dobio bih rezultat da Allah osim ovoga što sam izvukao naređuje I TO da se bore dok se vjera ne bude slobodno ispovijedala, dakle postoje dva cilja, a ne jedan povezan.

Dakle, Allah naređuje vjernicima da kraj njihove borbe sa mnogobošcima bude konačno istrebljenje istih. Ako ovdje mislite da se Allah odnosi na mnogobošce a ne na sve nevjernike varate se, jer ajet 9:123 kaže:

"O vjernici borite se protiv nevjernika koji su u blizini vašoj i neka oni osjeta vašu strogost! I znajte da je Allah na strani čestitih".

Krvoločno zar ne? No, da se osvrnemo i na prvi dio ajeta jer se oko njega Allah izgleda dvoumi. U tom dijelu Allah naređuje da se ne započinje kavga nego da se samo odgovara na započetu borbu, ali zašto onda mijenja svoje mišljenje u suri br. 9 u kojoj na najočitiji način kaže ko je otpočeo borbu: "proglas od Allaha i Njegova Poslanika ljudima na dan velikog hadždža: “Allah i Njegov Poslanik ne priznaju mnogobošce. Pa ako se pokajete, to je za vas bolje; a ako se okrenete, znajte da Allahu nećete umaći! A nevjernike obraduj kaznom nesnosnom!"

Ovo je samo prvi dio serijala koji pravimo o "miroljubivosti" Kur`ana, tako da će neke stvari koje nismo još raspravili sigurno biti u eteru i pod lupom