From God Bless To Godless

Nakom smrti Muhammeda a.s. , Kur'an nije bio uređen u jednu univerzalnu knjigu kakvu imamo danas. Dapače, u to rano doba nakon Poslanikove smrti, ajeti Kur'ana su bili zapisani po raznim predmetima (kamenje, kosti, životinjska koža i sl.), bez nekog posebnog reda. Primarni način prenošenja ajeta ove Svete knjige bila je usmena predaja. Najbliži pratioci Poslanika poznavali su veliki broj ajeta i usmeno su ih dalje prenosili. Očekivano, prvi problemi su se pojavili kada je primjećeno da postoji više načina izgovaranja ajeta. Muslimani su međusobno dolazili u sukob oko toga, a i sam Muhammed je lično dozvolio varijacije u izgovoru. Problem je pored toga bila i činjenica da se Islam u tom periodu  širio aktivnim ratovima što je doprinijelo tome da su umirali ljudi koji su bili veoma važne karike u usmenoj predaji ajeta. Pogotovo smrt Selima, 633. godine, koga je Poslanik uvrstio među četiri osobe od kojih je najbolje učiti Kur'an, zabrinula je muslimane. Svi ti događaji su bili povod da treći halifa, Osman Ibn Affan, naredi spaljivanje svih verzija Kur'ana osim njegove koju je on uredio i pustio u opticaj. O čemu se tačno radi?

Za početak, pogledajmo sljedeći hadis koji govori o tome kako je Hudhaifa bin Al-Yaman upozorio halifu Osmana o potencijalnim problemima sa Kur'anom: (Bukhari, Vol.6, Knjiga 61, br:510) "O glavni među vjernicima! Spriječi ovaj narod da se posvađa oko Knjige (Kur'ana) kao što se to desilo Kršćanima i Jevrejima."

Halifa Osman je odlučio poslušati savjet te je zatražio od Hafse, jedne od Muhammedovih žena, da mu preda svoj Kur'an kako bi ga savršeno uredio i kopirao drugim ljudima za upotrebu. Kur'an koji je posjedovala Hafsa uređen je još za vrijeme Ebu-Bekra i smatrao se autentičnim primjerkom ove Svete knjige. Ono što je ovdje također bitno napomenuti je podatak da taj primjerak Kur'ana nije uništen u kasnijem procesu standardizacije koji je sproveo Osman, već je ostao čitav sve do smrti njegove vlasnice, kada ona naravno više nije mogla spriječiti njegovo uništenje. Zašto Hafsa uporno nije dozvoljavala uništavanje svoje verzije Kur'ana ostaje nerazjašnjeno.

Dakle, halifa Osman je nakon dobijanja Hafsinog Kur'ana povjerio uređivanje te verzije četvorici ljudi: Zaid bin Thabit, Abdullah bin AzZubair, Said bin Al-As i AbdurRahman bin Harith bin Hisham. Nakon što je napisano dovoljno kopija, Osman je izvorni Kur'an vratio Hafsi, a nove primjerke uređenog poslao svim islamskim provincijama. Nakon toga je uslijedila veoma važna naredba. Sve dotadašnje kopije Kur'ana, bez obzira da li su kompletne u obliku knjige, ili samo u fragmentima, morale su biti potpuno uništene. Ovim potezom halifa Osman riješio se svih dotadašnjih problema oko različitosti u izgovaranju Kur'ana, kao i potencijalnih sukoba među muslimanima zbog neslaganja oko sadržaja Kur'ana. Od ovog momenta postojala je samo jedna verzija Kur'ana koja je po svemu bila identična i koja se od tada i naziva standardizovanom verzijom. Jedini originalni primjerak koji je posjedovala Hafsa, uništen je nakon njezine smrti. Naravno, već je bilo govora o tome da su najstarije verzije Kur'ana ipak pronađene u Sani i da su se značajno razlikovale od standardizovane verzije halife Osmana Ibn Affana.

Jasno, postavlja se pitanje zašto je halifa Osman morao spaliti apsolutno sve ranije verzije Kur'ana i ostaviti samo svoju? Zar je bilo potrebe brinuti se o eventualnim manipulacijama Kur'anskim tekstovima kada se Allah dž.š obavezao da će održati Kur'an čistim i neizmjenjenim? Naposlijetku, zašto je originalni primjerak kod Poslanikove žene Hafse morao biti uništen?

U nastavku ovog teksta za par dana, obradit ćemo detaljnije neke pojedinosti koje su uopšte dovele do svađe među muslimanima u vezi nekih ajeta. Također, provjerit ćemo kakve je sve izmjene halifa Osman napravio u svojoj verziji Kur'ana u odnosu na Hafsin primjerak te ćemo se osvrnuti na neke reakcije Poslanikovih prijatelja na standardizovanu verziju Kur'ana...

to be continued...
Post by: BM