From God Bless To Godless

U komentaru na članak koji sam postavio na jednu arapsku stranicu, Wafa Sultan (o kojoj će biti riječi op.p.) je povukla događaj vezan za svoju nepismenu majku. Jedan prijatelj, Iranac se njenoj majki obratio na standardnom arapskom, ali gospođa nije razumjela ni riječi. On je bio šokiran i pitao je:"Kako ona razumije vijesti na TV-u i radiu (koji koriste standardni arapski)?" Wafa je odgovorila, "I ne razumije". Čovjek je zaključio da je sirota gospođa, ne samo zarobljena unutar zidova nepismenosti, nego je i potpuno isključena od svijeta, ne zna šta se vani sve događa. Koristiti maternji jezik je temeljno ljudsko pravo. UN-ov "grant" jasno daje do znanja da svaki čovjek ima pravo da koristi maternji jezik, ili barem jedan koji je sličan tom. Kurdima npr., ovo pravo je nijekano desetljećima, a nama Arapima i danas. Mi smo fokusirani na upotrebu drugog jezika. Muslimanske religijske zajednice i pan-arabisti insistiraju na očuvanju standardnog arapskog kao oficijelnog jezika iz religijskih i političkih razloga. Religijska vijeća insistiraju na tome jer njihovi šeici onda zvuče veoma načitani i puni znanja na jeziku kojeg većina Arapa ne razumije. Upravo zato, pripadnici muslimanskog klera zvuče kao učenjaci, a jezik Kur'ana zvuči veoma božanski. Arabisti tvrde da je standardni arapski jezik faktor jedinstva između arapskih zemalja. Istina je da arapska društva imaju malo toga zajedničkog, možda nazadnost i opresiju. Drukčija su po pitanjima jezika i kulture. Sva ta društva su bila kolonije muslimanskog carstva, podvrgnuti Islamu. Lingvistička istraživanja su pokazala da jezik i misao idu zajedno. Kada Arap želi da se izrazi u formalnom okruženju, oni razmišljaju na dijalektu (lokalni arapski) i onda pokušavaju formulisati svoje misli na stranom jeziku (standardnom arapskom). To je teško. Njihov dijalekat je siromašan i nije opremljen sa konceptualnim terminima potrebnim za objašnjavanje abstraktnih pojmova, a njihov standardni arapski je slab. Npr., kada arapski političar poput Amr Mousa-e, Direktora Lige Arapa, improvizira u izjavi, njegov standardni arapski zvuči kao da prolazi kroz težak porođaj. On pokušava da prilagodi svoje misli tom stranom jeziku u formama koje rijetko imaju smisla.Uvijek morate razmišljati šta on to zapravo priča. Rezultat su konfuzne izjave. Veoma čest, arapski političari izjave ono što ne misle, ali ipak zvuče pismeno. Ovo je jedan od razloga zašto Arapi, a posebno političari, izgledaju konfuzno i nedorečeno. Ne znaju šta da kažu, a i ako kažu nešto teško da ikada vladaju time. Fali im vladanje bogatim modernim načinima izražavanja. Zbog toga, oni koriste represivne mjere vladanja. Fali im fleksibilnosti, bogatih, sofisticiranih argumenata. I tada, kada ne posjeduju ubjeđivački ton, povlače se na represivne, nasilne mjere. Na internet forumu na arapskom, većina gostiju je podržala ideju reformacije jezičke situacije u arapskom svijetu. Među ostalim stvarima, ja sam predložio sabijanje standardnog i lokalnog jezika u jedan. Kako bi vrijeme prolazilo, ovaj novi jezički varijetet bi postajao sve više internaliziran i na posljetku bismo svi imali prikladan maternji jezik kroz koji bismo mogli razmišljati i izražavati se. Mi ne trebamo praviti razliku između jezika na kojem mislimo i onog na kojem te misli izjavljujemo. Samo tada će se naše misli poklopiti sa realnošću. Imati ćemo moć da kažemo ono što zaista mislimo. Osoba koja koristi više načina izražavanja na maternjem jeziku, ima jasnije misli. To je ono što u arapskom društvu danas zaista nedostaje.     FamilySecurityMatters.org Contributing Editor Dr. Sami Alrabaa, an ex-Muslim, is a professor of Sociology and an Arab-Muslim culture specialist. He has taught at Kuwait University, King Saud University, and Michigan State University. He also writes for the Jerusalem Post.