1998. godine sam čula za Aišu Buhari, malezijsku djevojku koja je napustila islam. Iako sam bila muslimanka u to vrijeme, osjećala sam nelagodu zbog načina na koji su islamski sudovi i njena porodica 'rješavali' taj slučaj. Samo su ludili za time da je vrate nazad u islam. Među islamskim 'strankama' je već bilo govora o smrtnoj kazni. Kako je moguće da ljudi odlučuju o nečijem životu i smrti samo na osnovu neke knjige čije porijeklo je ništa drugo nego usmena predaja?
Također se sjećam kako nam je vjeroučitelj davno govorio da je Biblija izmijenjena od strane ljude, a da je Kur'an ostao identičan kao u izvornoj verziji. Na moje pitanje kako može biti siguran u to, on je jednostavno citirao ajet iz Kur'ana koji govori da Kur'an nikad neće biti izmijenjen. U svakom slučaju, tokom srednje škole sam naučila mnogo toga o islamu, tako da vjerujem da moje znanje zaslužuje 90+ bodova. Međutim, u sebi sam sve više i više razvijala odbojnost prema islamu.
Kur'an je sam za sebe posebna priča. Prepun je mržnje i jasno pokazuje nivo 'ljubomore' Boga. Obećanje nagrade u obliku 60 djevica mi mnogo toga kazuje o islamu, ponajviše to da jedna takva nagrada ne zvuči nimalo "rajski" već mnogo više ovozemaljski.
Tu je i mnogo drugih razloga koji su me odbili od islama, između ostalog najviše me smeta velika diskriminacija žena po pitanju mnogo toga. Žene se tretiraju poput smeća. Jednom prilikom sam sa svojim mužem išla na godišnji odmor u zemlju Srednjeg Istoka i cijelo vrijeme niko od službenika nije razgovarao sa mnom, samo su me uporno ignorisali.
Uvijek sam stavljala ljubav i pravdu ispred svega. Ali, islam zahtjeva da se osoba podloži samo religiji i apsolutno sve žrtvuje samo za religiju."
post by BM
0 komentara:
Post a Comment
Ako niste registrovani, odaberite Name/URL i popunite samo polje za ime, URL nije neophodno unijeti.