From God Bless To Godless

Mnogo je tekstova na ovom blogu koji su pogađali u bolna i nestabilna područja najkontroverznije religije na svijetu, islama. Uglavnom su to tekstovi koji su ostali uskraćeni za bilo kakve komentare, što je naravno i razumljivo. Tih, kako tekstova, tako i samih klimavih područja islama, je neizmjerno mnogo. Ipak, jednu temu, koja inače privlači veliku pažnju brojnih islamskih kritičara, do sada na ovom blogu nismo konkretno spominjali u obliku posta. Razloge tome treba najprije potražiti u agresivnim pripadnicima islama koji su posebno osjetljivi na tzv. "uvrede" prema svom idolu iz pustinje. Oni to nazivaju uvredama, razumni ljudi to nazivaju istinom i činjenicama. No, potaknuti nedavnim komentarima pojedinih posjetioca, smatramo da je na dnevni red došlo i to pa donosimo tekst o braku Muhameda i Aiše i svim bitnim činjenicama vezanim uz to.

Prije nego što se posvetimo svim raspoloživim činjenicama iz Buharijevih hadisa, neophodno je napomenuti da je uistinu zastrašujuće neznanje koje vlada među prosječnim muslimanima po pitanju upravo ove teme. Naime, jako je teško pronaći iole veći procenat onih koji su zbilja upoznati sa sadržajem hadisa koji govore o poslanikovom braku sa Aišom. Iako se to potpuno uklapa u našu percepciju stvarne veličine islama, odnosno broja pravih muslimana u svijetu, to je istovremeno jedan veoma konkretan pokazatelj koliko je "pasivnih" vjernika prisutno u planetarnoj religijskoj zajednici i koliko je zapravo elementarno poznavanje vlastite vjere sporedno u glavama svih tih ljudi. Stoga se nadamo da će ovaj tekst odigrati svoju ulogu i u poboljšanju tog stanja.

Dakle, islamski Poslanik Muhamed je, kada je imao 51 godine, sebi za suprugu uzeo kćerku Ebu Bekra, Aišu. Aiša je u vrijeme sklapanja braka imala 6 (šest!) godina. Izvori ovog podatka su ni manje ni više nego upravo Buharijevi hadisi. O vjerodostojnosti samog Buharija uopće ne treba ni pričati. No, razmotrimo stvari malo detaljnije. U Buharijevoj zbirci se dakle nalazi pregršt hadisa koji veoma jasno i konkretno citiraju izjave same Aiše, a i drugih ljudi, o njenom braku sa Muhamedom. Između ostalog, konkretno iz Aišinih citiranih izjava možemo saznati da se ona još uvijek igrala sa lutkama kada je stupila u brak sa Muhamedom. To je jedan često zapostavljeni detalj, koji zapravo lijepo pokazuje do kojeg nivoa sjećanja su zapisani ovi hadisi. Također, Aiša je eksplicitno navela da je imala 9 (devet!) godina kada je dovedena u kuću Muhameda i kada je nestrpljivi Muhamed ujedno i konzumirao taj brak, odnosno imao prvi spolni odnos sa svojom novom suprugom, trećom od njih ukupno dvanaest. Činjenica je dakle da se u Buharijevoj zbirci u nekoliko hadisa konkretno (da, dobro ste pročitali, konkretno) spominju potpuno identični podaci. Stoga ovom prilikom sve nepovjerljive čitaoce molim da sami potraže sve ove relevantne hadise u Buharijovoj zbirci i sami se uvjere u tačnost navedenih podataka, kao i onoga o čemu će biti riječi u nastavku ovog teksta.

Razmotrimo sada malo detaljnije sve okolnosti u vezi ovog braka. Jedna veoma zanimljiva činjenica je to da Aišin otac, Ebu Bekr, uopće nije svojevoljno pristao na brak njegove kćerke sa Muhamedom. Iako su on i Muhamed bili zaista poput braće (Ebu Bekr je prvi muškarac koji je primio islam) te je i sama Aiša Muhamedu bila nešto poput usvojene nećakinje, to Poslanika nije spriječilo da je uzme za suprugu. U Buhariju nalazimo i hadis koji citira reakciju Ebu Bekra na zahtjev Muhameda: "Ali ja sam tvoj brat". To očito pokazuje da sam Ebu Bekr nije očekivao takvo nešto od Muhameda i da nije nimalo prirodnim smatrao brak Muhameda sa svojom nećakinjom. Neko će nadamo se pretpostaviti da je Muhamed mogao imati prisebnosti i uopće i ne pomisliti na takvo nešto (brak sa porodično vezanom osobom), i odmah se može utvrditi da je takvo nešto Muhamed već jednom prilikom zbilja i učinio. Naime, gdje drugo nego u Buhariju, možemo pročitati hadis koji tvrdi kako je Muhamed odbio Hamzinu kćerku upravo zato što je bila njegova nećakinja. Dakle, njegovu kćerku je odbio, a Ebu Bekrovu je samovoljno odabrao. No sve ovo i ne treba da čudi toliko kada u samom Kur'anu možemo naći spisak onih žena koje su Muhamedu posebno "dozvoljene", kao što su to "kćeri amidža njegovih, kćeri daidža njegovih" itd. Svako iz ovoga može izvući veoma očiti zaključak.

nastavak uskoro...